REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-34/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice J. A., OIB …, iz K., koju

zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tuženika D. J. pok. P., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik

D. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva

, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 15. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine oznake čest. zgr. 178/1 dvor 40 m2 Z.U. 3542 K.O. K., stoga se ovlašćuje temeljem ove presude ishoditi u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva na svoje ime u odnosu na suvlasničkih 2/8 dijela za koji je u zemljišnoj knjizi upisan tuženik.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.216,04 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 5. srpnja 2017. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zgr. 178/1 Z.U. 3542 K.O. K. te uknjižbe tog prava u odnosu na 2/8 dijela upisanih na ime tuženika. Navodi kako je vlasništvo ove nekretnine, a u naravi ruševne građevine s vratima i sastavnim dijelom ograđene okućnice njezine kuće u K., u cijelosti stekla dosjelošću, jer se radi o samostalnom posjedu koji ima sva zakonom propisana obilježja, a računajući i njezine pravne prednike J. (J.) M. ženu A. te

A. M. pok. A., kontinuirano traje preko pedeset godina. Dodaje kako je posjed stekla kao davateljica uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je 7. veljače 1984. sklopila s J. (J.) M. (umrlom

23. veljače 1985.), a ona početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kao obdarenica temeljem ugovora o darovanju kojeg je sklopila sa suprugom A. M. pok. A. Na kraju navodi kako tuženikov upis za 2/8 dijela ne odgovara stvarnom vlasničkom stanju na predmetnoj nekretnini, jer nije nikada ni bio u njezinom posjedu.

2. U svom odgovoru od 28. srpnja 2017. tuženik je osporio navode iz tužbe, ističući kako tužiteljica ne dostavlja odgovarajuće dokaze te kako zloupotrebljava institut dosjelosti, jer njezin posjed nije zakonit niti pošten. Dodaje kako je spornih 2/8 dijela predmetne nekretnine njegov otac P. J. stekao temeljem kupoprodajnog ugovora koji je 25. ožujka 1960. sklopio s dotadašnjim suvlasnikom A. M., a on (tuženik) nasljeđivanjem nakon očeve smrti. Nadalje

navodi kako je obitelj J. konzumirala svoj suvlasnički dio, protivila se korištenju predmetne nekretnine za potrebe ugostiteljskog objekta i u tom smjeru pisala prijave nadležnoj poreznoj upravi, a tuženik je pored svega ponudio tužiteljici prodaju suvlasničkog dijela što je ona odbila držeći zatraženu cijenu previsokom.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, njezi i pomoći u starosti i bolesti od 7. veljače 1984., smrtnog lista MU V. od 9. rujna 2015., vlasničkih listova od 22. rujna 2016. i 26. srpnja 2017., kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960., prijave od 13. svibnja 2015. i podneska Službe za gospodarstvo, Ispostave V. od 17. kolovoza 2015., rješenja Službe za gospodarstvo, Ispostave V. od 22. rujna 2015., pregledom spisa IP-687/64 i priložene mu presude od 3. srpnja 1964., povijesnih vlasničkih listova od 12. srpnja 2017., izvoda iz posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave za katastar nekretnina V. od 29. lipnja 2017., pregledom obavijesti Službe za gospodarstvo,

Ispostave V. od 30. listopada 2018. uz predmete Klasa: 335-01/15-01/62 i Klasa:

UP/I-335-02/15-02/08, očevidom održanim na licu mjesta u K. 9. studenog 2018.

uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. te pregledom njegovog nalaza od 23. siječnja 2019. i dopunom tog vještva od 2. prosinca 2019. s prilozima, pregledom obavijesti Porezne uprave, Ispostave V. od 5. prosinca 2018., saslušanjem svjedoka I. i V. M., Z. D., S.V.,

S. M. i M. M. te parničnih stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijelosti i s tim u vezi ovlaštenje postići upis tog prava u zemljišnoj knjizi uz prethodno brisanje suvlasničkih 2/8 dijela s imena tuženika.

7. Kako se u tužbi i u tijeku postupka navodi dosjelost kao osnova stjecanja prava vlasništva, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužiteljica ističe samostalni i kvalificirani posjed koji, računajući i njezine pravne prednike traje preko pedeset godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje tog prava u skladu s pravnim pravilima iz paragrafa 1460.-1470. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). U skladu s označenim paragrafima OGZ, posjed potreban za dosjelost trebao je biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina, međutim sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće.

8. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

9. Pregledom vlasničkih listova od 22. rujna 2016. i 26. srpnja 2017. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 178/1., dvor površine 40 m2, Z.U. 3542 K.O. K., upisana kao suvlasništvo J. M. ž. A. za 6/8 dijela i tuženika

D. J. pok. P. za 2/8 dijela, iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, što među strankama i nije bilo sporno.

10. Pregledom povijesnih vlasničkih listova od 12. srpnja 2017. i kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960., razvidno je kako je tuženik D.

J. upisani suvlasnik za 2/8 dijela nekretnine čest. zgr. 178/1 K.O. K. temeljem nasljeđivanja svojih roditelja P. J. pok. B. i A. J. žene

P., a oni su svoje suvlasničke dijelove (svaki za 1/8) stekli upisom temeljem označenog ugovora iz 1960. koji su sklopili s prodavateljem ing. A.

M., koji im je prodao prvi kat u kući s pola potkrovlja i pola prizemlja te ¼

dvorišta iste zgrade. Također je razvidno kako je ing M., za ¼ dijela, uz A.ntu

M. pok. A., za ¾ dijela, bio upisani suvlasnik čest. zgr. 178/1 i to od 1961.,

temeljem nasljeđivanja J. P. pok. A. iz K.

11. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, njezi i pomoći u starosti i bolesti od 7. veljače 1984., razvidno je kako je primateljica uzdržavanja J.

M. ud. A. iz K. raspolagala svojom cjelokupnom nepokretnom imovinom

u K. i na V. nakon svoje smrti u korist davateljice uzdržavanja J. A., dok iz smrtnog lista MU V. od 9. rujna 2015. proizlazi kako je primateljica uzdržavanja umrla 23. veljače 1985.

12. Pregledom povijesnog posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave za katastar nekretnina V., priloženog uz dopunu vještva sudskog vještaka za geodeziju R. R. od 2. prosinca 2019. (listovi 90-96 spisa), razvidno je kako

je ovdje sporna čest. zgr. 178/1 od osnutka katastra u V. 1953. do 1962. bila upisana u posjedovnom listu (PL) 620 naslovnika J. P. pok. A., potom

njegovih nasljednika A. M., D. M. ž. Š. i Š. M. pok. A., a popisom promjena broj 39/62 prelazi u PL 532 kao isključivi posjed

naslovnika A. M. pok. A., potom se popisom promjena broj 52/62 i to temeljem prijenosa prava vlasništva darovanjem, kao posjednica upisuje J.

M. ž. A., nakon čega se popisom promjena broj 36/87 kao posjednica upisuje

J. A. Danas je sporna nekretnina upisana u PL 1956 kao suposjed J.

A. za 6/8 dijela te D. J. i A. J., svakog za po 1/8 dijela.

13. Pregledom spisa ovog suda broj IP-687/64, razvidno je kako je J.

M. ud. A. pred Općinskim sudom u S. pokrenula izvanparnični postupak

broj IR-86/63 protiv predloženika P. J. pok. B. i A. J. žene P.,

oboje iz K., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini oznake čest. zgr. 178/1 Z.U. 3542 K.O. K., a sud ju je rješenjem od 13. lipnja 1963. uputio na pokretanje parničnog postupka koji je okončan presudom broj IP-687/64 od 3. srpnja 1964. Iz obrazloženja ove odluke proizlazi kako su se tuženici J. usprotivili tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako nisu suvlasnici čest. zgr. 178/1, stoga nemaju što dijeliti s tužiteljicom u odnosu na ovu nekretninu, a sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio točnost njihovih navoda. Dakle, utvrđeno je kako je u ostavinskom predmetu bivšeg Kotarskog suda u V. broj O-49/57 raspravljena ostavina J. P. pok. A. iz K., koji je oporukom iz 1957. prvi kat u kući

zvanoj "Od K." sa pola potkrovlja i pola prizemlja, kao i četvrtinu dvorišta

iste zgrade, ostavio ing. T. M., Š. iz P. Nadalje je utvrđeno

kako su temeljem ove oporuke nasljednici pred sudom pokrenuli postupak diobe u kojem su gore označenu četvrtinu dvorišta zgrade označili kao čest. zgr. 178/1, a samu zgradu kao čest. zgr. 175 K.O. K., nakon čega je temeljem ove diobene osnove doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je ing. T. M. proglašen nasljednikom za ¼ dijela čest. zgr. 178/1 K.O. K. Također je utvrđeno kako je ing. T. M. temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960. prodao

P. J. pok. B. i A. J. ženi P. naslijeđeni dio, odnosno ½ dijela

čest. zgr. 175 i ¼ dijela čest. zgr. 178/1, a temeljem raspoložive dokazne građe, uključujući i očevid proveden na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke, sud zaključuje kako čest. zgr. 178/1 (u zemljišnoj knjizi označena kao dvor površine 47 m2) u naravi predstavlja ograđenu mirinu sa drvenim vratima. U takvim okolnostima, sud smatra kako ing. T. M. nije naslijedio čest. zgr. 178/1, već dio čest. zgr. 175 i ¼ dijela dvorišta te zgrade, koji nema zemljišnoknjižne oznake i nema veze sa čest. zgr. 178/1, jer između dvorišta čest. zgr. 175 i čest. zgr. 178/1 postoji još jedna nekretnina, u naravi štala površine 25 m2, oznake čest. zgr. 177/1, tako da M. nije ni mogao prenijeti suvlasnički dio čest. zgr. 178/1 na

J. Slijedom iznesenog, sud je prigovor tuženika J. prihvatio u cijelosti i odbio zahtjev J. M. postavljen radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a

ova prvostupanjska odluka potvrđena je presudom Okružnog suda u S. broj Gž- 1243/64 od 3. listopada 1964.

14. Prilikom očevida održanog 9. studenog 2018. na licu mjesta u K. tužiteljica je kao predmet spora pokazala dio ugostiteljskog objekta položenog u dvorištu u centru grada do kojeg se pristupa kroz otvorena metalna vrata iz ulice F. P., a do kojeg se može pristupiti i iz njezine, ovdje nesporne kuće.

Sporna nekretnina predstavlja natkriveni prostor koji se sastoji od tri površine međusobno odvojene zidovima i to prostorije s električnim uređajima, prostora u kojem su kamin i krušna peć te prostora u kojem su dva drvena stola s klupama. Ovo uredno, opremljeno i namješteno dvorište u cijelosti je ograđeno fasadama kuća parničnih stranaka i trećih osoba, a ispred sporne nekretnine zatiče se niz drvenih ugostiteljskih stolova s klupama, dok je kuhinja ugostiteljskog objekta položena nasuprot predmetne nekretnine.

15. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 23. siječnja 2019. potvrdio kako se i sporni i nesporni dio dvorišta koristi kao funkcionalni ugostiteljski objekt, kako je ulazni dio njegove površine položen na čest. zgr. 176/1 na kojoj se nalazi bunar, kako se na njega nadovezuju dvije prizemnice s pripadajućim dijelom dvorišta, sve položeno na čest. zgr. 176/2, kako je u nastavku prizemnica, odnosno objekt s električnim aparatima koji je položen na čest. zgr. 176/1 te na dijelu čest. zgr. 177/1, dok je preostali sporni prostor na kojem su položeni krušna peć, kamin i drveni stolovi s klupama položen na dijelu čest. zgr. 178/1 koji je na skici lica mjesta označio slovima B-C-E-F-B i zelenom bojom, utvrdivši površinu od 36 m2. Vještak utvrđuje kako preostali nesporni dio čest. zgr. 178/1 ima površinu od 25 m2, tako da je ova nekretnina ukupne površine 61 m2, što po njemu znači da je u katastarskim knjigama upisana površina od 40 m2 netočan podatak. Očitujući se na primjedbe parničnih stranaka, vještak je 2. prosinca 2019. dostavio dopunu vještva u kojoj je potvrdio identifikaciju predmetne nekretnine čest. zgr. 178/1, a sve u skladu s priloženom skicom lica mjesta na kojoj je ova nekretnina označena slovima B-C-E-F-B i zelenom bojom te slovima H-B-F-G-H. U svojoj dopuni vještak je dao i kronološki prikaz upisa i popisa promjena postojećih upisa za predmetnu nekretninu u službenoj katastarskoj evidenciji. Na njegov nalaz i mišljenje parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti, uz napomenu kako je vještak postupio u skladu s uputama suda i predmetom spora te identificirao pokaznu spornu nekretninu. Dakle, vještaku nije naloženo utvrđivanje površina i oblika čestica položenih uz spornu, jer se ovaj postupak vodi radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odnosno suvlasništva, a ne radi utvrđivanja međa ili razvrgnuća suvlasničke zajednice.

16. Na okolnost utvrđenja kakvoće posjeda predmetne nekretnine, njegovog kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci I. i V. M., Z. D., S. V. i M. M., a pored njih i S.

M. Iz iskaza svjedoka M. razvidno je kako je predmetnu nekretninu započeo koristiti nakon dogovora o najmu koji je postigao s tužiteljicom 1989., kako je dotadašnji zapušteni prostor u cijelosti uredio i doveo u funkcionalno stanje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti narednih dvadesetak godina. Napominje kako je izmijenio postojeća derutna krovišta sporne i nesporne prizemnice te definirao dvorišni prostor koji je koristio u cijelosti i pored toga postavio ulazna vrata koja su se zaključavala, tako da osim njega i susjede M., nitko pa ni tuženik, nije

mogao pristupati na ovu nekretninu ili je koristiti za držanje stvari. Sjeća se kako mu je tuženikov otac pokazivao nekakve isprave na okolnost svog suvlasničkog prava, radi čega mu je jednom prilikom u tijeku prve godine poslovanja, platio 800 tadašnjih DEM, a zbog istih razloga obratio mu se i tuženik, međutim nije mu ništa platio, već ga je uputio na tužiteljicu s kojom je imao ugovorni odnos. Iz iskaza svjedoka V. razvidno je kako je u posjed predmeta spora stupio u zimu 2014. nakon što je s tužiteljicom sklopio ugovor o najmu i od tada obavlja svoju ugostiteljsku djelatnost na samostalan i neosporavan način. Spominje kako mu se po stupanju u posjed obratio tuženik kojem je dao do znanja kako ima sklopljeni pravni posao s tužiteljicom, koja mu je i naknadno potvrdila vlasništvo predmetne nekretnine. Po svjedoku I. M. (80 godina) predmetna nekretnina bila je bez krovne konstrukcije,

odnosno "mirina" u vlasništvu osoba po imenu J., a potom J., a sjeća se

kako je 1974. u ovom prostoru slavio godišnjicu mature, jer je u međuvremenu ova nekretnina uređena i korištena kao dio ugostiteljskog objekta čovjeka zvanog C.,

kojeg je nastavio koristiti drugi ugostitelj, a sve uz suglasnost tužiteljice. Poznaje tuženike, ali ih ne dovodi u vezu s predmetnom nekretninom. Svjedoci V. M. i D. (oboje u dobi od 58 godina) te M. (56 godina) iznose

saznanja iz vremena djetinjstva kada su se, zajedno s tuženikom, igrali na prostoru dvorišta. Ne mogu se očitovati o vlasništvu predmetne nekretnine, jer ih to nije zanimalo, niti im je poznato da je između stanara susjednih zgrada bilo kakvih sukoba ili sporova. Svjedok M. tvrdi kako je u to vrijeme nekretnina izgledala kao "mirina" koja se nije koristila u posebne svrhe, a sjeća se kako je obitelj tuženika zimi držala barku uz fasadu svoje kuće, dok su uz nju položeni bunar koristili i ljudi koji s ovom nekretninom nemaju veze. Poznato mu je kako je M. uredio spornu nekretninu za potrebe ugostiteljske djelatnosti, a pretpostavlja kako je za to dobio odobrenje tužiteljice. Svjedok D. potvrđuje držanje barke tuženika, a čuo je da predmetnu nekretninu za ugostiteljski objekt koristi osoba po imenu M. uz suglasnost tužiteljice. Svjedok M., koji je na lice mjesta pristupao prilikom posjeta "teti J." u predškolskoj dobi, ali i u školskoj dobi prilikom posjeta tuženiku, pamti držanje barke i drva obitelji tuženika, ali ne može se sa sigurnošću očitovati gdje su te stvari držali, niti je vodio brigu o vlasništvu ili kakvim drugim ovlaštenjima. Sjeća se kako je "teta J." boravila na dvorištu, a prilikom prvog dolaska na lice mjesta početkom 2000.-tih zatekao je ugostiteljski objekt čovjeka po imenu M., ali o tome nema detaljnih saznanja. Dakle, svima je poznato kako se prostor dvorišta pa tako i predmetna nekretnina, prethodnih tridesetak godina koristi za potrebe ugostiteljskog objekta čiji vlasnici plaćaju najamninu tužiteljici, a nitko nema saznanja da su parnične stranke ili njihovi pravni prednici, bili u kakvom sukobu ili sporu oko predmetne nekretnine. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima i susjedima, odnosno osobama koji već dugi niz godina koriste predmetnu nekretninu pa i njoj susjedne, ovdje nesporne površine, kao vlasnici ugostiteljskog objekta, stoga je logično i očekivano da su prethodnih desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o dvorištu kao cjelini i o spornoj nekretnini koja je položena na njegovom dijelu. Logično je kako svjedoci, osim I. M. a, nisu imali detaljnija saznanja o stanju i korištenju prijepora za života A.

M., jer se radi o osobama (V. M., D. i M.) koje su u

vrijeme njegove smrti 1966. bili u dječjoj dobi, tako da su o predmetu spora mogli govoriti samo nakon toga i to na temelju opažanja prilikom igre u dvorištu. U svakom slučaju, njihovi iskazi nisu u bitnom u suprotnosti s ostalom, prethodno nabrojanom dokaznom građom, tako da im se poklanja vjera u cijelosti kao uvjerljivim i vjerodostojnim.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su pravni prednici tužiteljice u odnosu na ovdje spornu čest. zgr. 178/1 K.O. K., supružnici A. M. pok. A. i J. (J.) M. Radi se o

osobama koje su u službenoj katastarskoj evidenciji od 1962. do 1987. bile upisane kao isključivi posjednici predmetne nekretnine, a za istaknuti kako je čest. zgr. 178/1 nakon smrti posjednika J. P. pok. A. upisana kao posjed njegovih

nasljednika, ali je 1962. popisom promjena izdvojena iz dotadašnjeg PL 620 i prešla u novi PL 532, kao isključivi posjed naslovnika A. M. Ova promjena upisa

jasno ukazuje kako je M. bio samostalni posjednik i kako to nije bilo sporno ostalim P. nasljednicima pa tako ni pravnom predniku tuženikove obitelji ing. T. M., jer u protivnom, M., kao obrazovana osoba, ne bi dopustio

upis koji je u katastarskoj evidenciji na ime M. egzistirao 25 godina.

Dakle, A. M. bio je faktički vlasnik nekretnine koju je darovnim ugovorom prenio na suprugu J. M., nakon čega se ona upisala kao samostalni posjednik i prema spornoj čestici očito postupala kao vlasnica. Tako iz spisa broj IP- 687/64 proizlazi kako je J. M. ustala protiv roditelja tuženika tužbom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a njezin zahtjev odbijen je isključivo iz razloga što je sud, po provedenom dokaznom postupku, utvrdio točnost navoda P. i A.

J. kako čest. zgr. 178/1 nije njihovo suvlasništvo, radi čega ova nekretnina nije mogla biti predmet diobe. Sudskom odlukom utvrđena je administrativna greška kod označavanja nekretnine, a svakako utvrđeno kako prednici tuženika nemaju nikakve veze s ovom nekretninom, što potvrđuje već izneseno kako su M. bili njezini isključivi posjednici i vlasnici. Slijedom toga, J. M. je prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 1984. bila ovlaštena prenijeti na tužiteljicu svoja posjedovna i vlasnička prava u odnosu na čest. zgr. 178/1 u cijelosti, što dalje jasno ukazuje kako je posjed tužiteljice zakonit, jer je stečen temeljem valjanog pravnog posla, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja te pošten, jer u trenutku stjecanja, a ni nakon toga, nije imala razloga sumnjati da joj to pravo ne pripada. Naime, iz stanja u spisu proizlazi kako je tužiteljica od kraja 80-tih godina do danas predmetnom nekretninom raspolagala na slobodan i neometan način i to po najmoprimcima koji je sve vrijeme koriste kao dio njihovih ugostiteljskih objekata. Znakovito je kako je M. M. neometano izveo niz radova na natkrivanju i uređenju nekadašnje zapuštene "mirine" i njoj pripadajućeg prostora, što je svim susjedima moralo biti poznato i kako nitko pa ni tuženik nije mogao pristupiti neovlašteno na lice mjesta, jer je ključ bio u posjedu M. i susjede M., što tuženik ničim nije doveo u sumnju. Doduše,

ovaj svjedok navodi kako je nakon uređenja, odnosno u prvoj godini poslovanja, platio tuženikovom ocu iznos od 800 DEM, međutim, sud taj postupak M. ne smatra dokazom o suvlasničkim ovlaštenjima J. u odnosu na spornu nekretninu, već neupućenošću najmoprimca u stvarno vlasničko stanje i imovinsko- pravne odnose parničnih stranaka. Da je tomu tako, proizlazi iz činjenice da je M. platio tuženikovom ocu samo jednom i to navedene prigode, a tuženiku je jasno dao do znanja kako svoje probleme može rješavati s tužiteljicom. Osim toga, ugostiteljsko poslovanje svih godina ne obavlja se samo na spornoj nekretnini, već i na ostatku dvorišta, a tuženik u tijeku postupka u više navrata ističe svoja ovlaštenja upravo u odnosu na površinu uz fasadu njegove kuće (dio čest. zgr. 176/1 na kojem je bunar), stoga je njegov otac očito držao kako ima pravo zahtijevati od M.

naknadu za korištenje tog dijela nekretnine. O kontaktima s tuženikom govori i svjedok V., koji predmetnu nekretninu koristi od 2014. kada spominje kako ga je i on uputio na razgovor s tužiteljicom, ali o takvom razgovoru stranaka nema nikakvog traga. Međutim, bez upuštanja u pitanje osnovanosti stvarnih prava ili drugih ovlaštenja obitelji J., valja navesti kako dio čest. zgr. 176/1 uz fasadu kuće tuženika nema veze s ovdje spornom nekretninom, a fizički ih odvajaju dvije nekretnine oznake čest. zgr. 176/2 i 177/1, što je zaključio i sud u presudi IP-687/64.

18. Cijeneći sve izneseno, sud smatra kako je tužiteljica dokazala da njezin posjed ima sva zakonom propisana obilježja, uz napomenu kako do zaključenja raspravljanja nisu priloženi dokazi koji bi zakonsku presumpciju poštenja posjeda osporili ili je kako doveli u sumnju. Tako nesmetana dječja igra tuženika i njegovih školskih kolega te susjeda na prostoru dvorišta nije niti može biti dokaz o posjedovnim ili vlasničkim ovlaštenjima trećih osoba. Dokaz na tu okolnost nisu ni priloženi predmeti Službe za gospodarstvo, Ispostave V., jer iz njihovog sadržaja proizlazi kako su pokrenuti po zahtjevima tuženika za obnovom postupka utvrđivanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti S. V.. Dakle, radi se o postupcima pred nadležnim upravnim tijelima u kojima se nije odlučivalo o imovinsko-pravnim odnosima stranaka u ovoj parnici, a posebno valja istaknuti kako u tim postupcima nije sudjelovala tužiteljica. Također, taj dokaz nije aktualna katastarska evidencija, jer je jasno kako činjenica upisa tužiteljice te tuženika i A.

J., kao suposjednika čest. zgr. 178/1 nije odraz stvarnog posjedovnog stanja,

već posljedica upisa njihovih suvlasničkih dijelova u zemljišnoj knjizi. Konačno, tuženik i njegovi pravni prednici mogli su prethodnih desetljeća pred ovim sudom zatražiti sudsku zaštitu radi eventualnog smetanja posjeda, odnosno zaštitu od uznemiravanja nekretnine ili poduzeti kakvu drugu radnju u cilju ostvarenja svojih posjedovnih ili vlasničkih interesa, što bi bilo životno i očekivano postupanje za posjednike i vlasnike, ali o tome nema ni traga u spisu, što samo potvrđuje stav suda kako nisu postupali u tom smjeru jer su sve vrijeme bili svjesni kako u odnosu na čest. zgr. 178/1 nemaju nikakvih ovlaštenja.

19. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranim odredbama ZV, jer se posjed tužiteljice od 1985., kao činjenično stanje, protekom deset godina, a u svakom slučaju protekom dvadeset godina, odnosno do 2005., pretvorio u pravno stanje, tako da je tužiteljica dosjelošću postala vlasnica nekretnine čest. zgr. 178/1 u cijelosti, stoga je ovlaštena zahtijevati upis tog prava u zemljišnoj knjizi u odnosu na suvlasničkih 2/8 dijela tuženika, radi čega je njezin tužbeni zahtjev prihvaćen, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

20. S obzirom na ishod parnice, tuženik je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) dužan tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka u cijelosti. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 5. srpnja 2017. i obrazloženog podneska od 11. lipnja 2019. te zastupanja na ročištima održanim 20. rujna i 9. studenog 2018., 11. lipnja 2019., 11. ožujka, 30. lipnja i 19. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 2. listopada i 18. prosinca 2019. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT) te pristupa ročištima održanim 26. veljače i 21. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 5. OT). Dakle, priznat joj je trošak zastupanja u iznosu od 9.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn (pristojbe tužbe i presude po 400,00 kn) te očevida i vještačenja u iznosu od 3.541,04 kn. U više zatraženom dijelu troška zastupanja zahtjev tužiteljice nije priznat jer nije osnovan, a više uplaćeni i neutrošeni iznos od 958,96 kn za potrebe vještačenja biti će joj vraćen po računovodstvu ovog suda.

21. Slijedom iznijetog, tuženiku je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 16.216,04 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude, na način i u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), kako je i odlučeno u točki II izreke.

Split, 15. prosinca 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika