Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-464/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-176/2021 (K-23/2020) od 29. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog S. G. zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. po branitelju, odvjetniku M. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "ukine istražni zatvor optuženiku i pusti ga na slobodu."

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Uz postojanje osnovane sumnje da je optuženi S. G. počinio dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. koja proizlazi iz potvrđene optužnice, i nadalje postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja kaznenog djela.

7. Analizirajući kriminalnu količinu, težinu i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, duljinu inkriminiranog razdoblja, iskazanu kriminalnu volju, bezobzirnost i okrutnost prema oštećenoj Š. S., ali i činjenicu da je optuženik pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenih djela na štetu iste oštećenice, i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1938/2019., pravomoćnom 13. svibnja 2020. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11. te nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine uz sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenici u trajanju od (pet) godina, kojom uvjetnom osudom očigledno nije ostvarena svrha specijalne prevencije, evidentno je kako je protupravno ponašanje optuženika na štetu iste oštećenice progrediralo.

7.1. Kada se svemu navedenom pridoda kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti uz rizik mogućih impulzivnih radnji manipulativnog karaktera uslijed čega je preporučen najstroži policijski nadzor i tretman u penalnom sustavu, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i stvarno predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

8. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje u ovom stadiju postupka razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9. S tim u vezi, valja istaknuti i kako produljenjem istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.