Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB:..., iz O., zastupane po opunomoćeniku V. B., odvjetniku u O., protiv tužene gimnazije, OIB:..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. studenog 2021., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, V. B., odvjetnika u O. i opunomoćenice tuženice, Ž. H., 15. prosinca 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj gimnaziji O., OIB:.., O., isplatiti tužiteljici M. B., OIB:..., iz O., 9.269,10

kuna (devettisućadvijestotinešezdeset devetkunaidesetlipa) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 649,43 kn od 12. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 644,45 kn od 11. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 656,55 kn od 11. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 661,48 kn od 12. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 699,72 kn od 11. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 678,01 kn od 10. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 642,75 kn od 12. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 665,57 kn od 09. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 654,66 kn od 10. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 670,46 kn od 11. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 664,46 kn od 11. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 662,90 kn od 10. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 663,04 kn od 11. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 655,61 kn od 10. veljače 2017. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj gimnaziji O., OIB:..., O., da tužiteljici M, B., OIB:..., iz O. naknadi prouzročeni

parnični

trošak

u

iznosu

2.812,50

kuna(dvijetisućeosamstodvanaestkunaipedesetlipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. prosinca 2021. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 23. prosinca 2020. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženice kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno, sukladno čl. III. Dodatka, a odredbama članova IV.-V. ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene člana IV. st. 5. u vezi s članom VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi i kako su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., te joj je tuženica kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustila isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2%, tužiteljica smatra kako je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi kako joj je tuženica od prosinca 2015. pa nadalje plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, te kako potražuje s osnove razlike plaće 9.269,10 kuna s pripadajućim kamatama za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., s tim da tužiteljica napominje kako je Odlukom Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/16) osnovica za siječanj 2017. iznosila 5.211,02 kn.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica radnica tuženice. Navodi kako nije sporno da bi 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, dok navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ističe kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006.

3. Tuženica osporava kvalifikaciju sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora, te njihovu pravnu valjanost, obvezatnosti, kao i njihov sadržaj, a podredno i valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu. U odnosu na sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženica navodi kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od strane osam potpisnika. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske jest parafirao ali nije i potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, te tuženica iz tog razloga smatra kako taj sindikat nije sklopio navedeni dokument. Navodi i kako bi sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, morale biti sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa, a kako u ovom slučaju to nije tako, smatra Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno nevaljanim. Ista situacija bi bila i za slučaj ako bi se uzelo da navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Stoga smatra kako ne postoji utuživa obveza na povećanje osnovice za plaće u javnim službama. Smatra da su navedeni dokumenti pravno nevaljani i iz razloga što sklapanju navedenih dokumenata nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, odnosno iz razloga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa. Napominje i kako ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu. Tuženica smatra da iz tih razloga navedeni sporazumi predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava i smatra ih ništetnim. Navodi kao je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. određeno da su Dodatak Sporazumu i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pa zbog toga i zbog propusta u kolektivnom pregovaranju ne postoji subjektivno utuživa obveza povećanja osnovice, niti drugih usklađivanja plaća. Ističe i kako se prethodno spomenuti dokumenti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorima obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste mogla primijeniti.

4. Tuženica navodi kako je visina plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji predstavljaju kogentno pravo koje se ne može mijenjati voljom stranaka. Pa tako prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Stoga tuženica smatra kako je ona bila dužna, sukladno Dodatku Sporazuma, isplaćivati tužiteljici plaću po osnovici koja iznosi 5.108,84 kune, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od siječnja 2017. kojom je utvrđena osnovica u iznosu 5.211,02 kune.

5. Tuženica ističe kako tužiteljica pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz razloga što je člankom VII. ugovoreno da će se, ako realni međugodišnje tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, te da se ta odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu Izmjena i dopuna. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja negativnog rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014., tuženica smatra kako se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da sukladno tome okolnosti za povećanje osnovice nisu nastupile. Također ističe i kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu imaju ugovoreno vremensko važenje pet godina, pa je trajanje istih isteklo 25. listopada 2016., a što znači da do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne bi došlo u razdoblju u kojemu su iste važile. Tuženica je istakla i prigovor zastare za sva potraživanja tužiteljice za koja je protekao zastarni rok od pet godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

6. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o radu tužiteljice, aneks ugovora o radu tužiteljice, obračunske liste za isplatu plaće tužiteljice, izračun razlike plaće tužiteljice, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., zaključke sa sastanka sa profesorima pravnih fakulteta, te ostalu dokumentaciju u spisu.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužiteljica u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod tuženice koja joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. isplaćivala plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za mjesec siječanj 2017. osnovicu u iznosu 5.211,02, a što proizlazi iz ugovora o radu i obračunskih lista za isplatu plaće tužiteljice, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

10. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kao i ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

11. Prije svega valja napomenuti kako tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Međutim, tužiteljica u tužbi ne iznosi takve navode, niti spominje Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, na koji se tuženica poziva.

12. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženica bila dužna isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.

13. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr- 409/09, međutim, iz te odluke ne proizlazi da bi izmjene kolektivnog ugovora morale nužno biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već navedena odluka samo govori o tome kako pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Dakle, da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a što tuženica nije dokazala. Isto se odnosi i na Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune.

14. Tuženica navodi i kako prilikom sklapanja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama iz 2006., Dodatka Sporazumu iz 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori iz razloga opisanih u odgovoru na tužbu, ali za navedeno ne dostavlja nikakve dokaze.

15. Tuženica se poziva i na Zaključke sa sastanaka od 8. prosinca 2016. u kojima profesori pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj iznose svoje stavove na temu Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodataka tom sporazumu. Međutim, kako ti zaključci nisu pravno obvezni, oni ne mogu imati nikakvog utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega se ovaj prigovor tuženice ukazuje neosnovanim.

16. U odnosu na navode tuženice kako navedeni dokumenti po svojoj pravnoj naravi nisu kolektivni ugovori zbog sadržaja koji reguliraju, sukladno odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje – Zakon o radu) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Ovaj sud je stava kako važan dio sadržaja radnog odnosa predstavljaju i plaće koje su regulirane navedenim dokumentima.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi.

18. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

19. Plaće zaposlenih u javni službama jesu regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.), kako to navodi tuženica. Ali tuženica također smatra kako odredbe ovih zakona kojima se uređuju plaće predstavljaju kogentne odredbe, te ih nije moguće izmijeniti voljom stranaka. Navedeno ovaj sud smatra neosnovanim. Prije svega, i samim člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano da se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a koji kolektivni ugovor sukladno prethodno obrazloženom predstavljaju i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Također, i odredbama članka 51. stavka 4. TKU/10, na pitanje visine plaće u javnim službama ugovorena je primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena, dakle i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrđeno i TKU/12. Stoga je tuženica bila dužna u utuženom razdoblju obračunavati plaću tužiteljice uzimajući u obzir odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Iako je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama., s primjenom od siječnja 2017. kojom je utvrđena osnovica u iznosu 5.211,02 kune, sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), primjenjujući za radnika najpovoljnije pravo, tuženica je bila dužna obračunavati plaću i za mjesec siječanj 2017. primjenjujući osnovicu iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u iznosu 5.415,37 kuna.

20. Tuženica tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

21. Kako je tuženica isplaćivala tužiteljici plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune za plaće od prosinca 2015. do prosinca 2016., odnosno osnovicu u iznosu 5.211,02 kune za mjesec siječanj 2017., tužiteljici je nastala razlika koju potražuje u ovom postupku. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom 9.269,10 kuna, visinu kojeg opunomoćenica tuženice na ročištu održanom 9. studenog 2021. nije osporila. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 9.269,10 kuna, kao pod točkom I. izreke presude.

22. Tuženica je istaknula prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući je tužba tužiteljice predana ovom sudu 23. prosinca 2020., a člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje - Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.

23. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. – dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.) koji se primjenjuje na ovaj spor, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženice kao dužnika da isplati porez i prirez na porezu na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada pravo ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao pod točkom II. izreke presude.

24. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te joj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00, kn za sastav podneska od 19. listopada 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 9. studenog 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna, što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. Sud smatra kako su svi navedeni troškovi bili nužni i potrebni za vođenje parnice. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 15. prosinca 2021.

Sutkinja: Ljiljana Jakša v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku V. B., odvjetniku u O.

2. tuženoj gimnaziji O., O.

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb303-50bb4

Kontrolni broj: 048e2-8e32b-e5956

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.