REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4586/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., vlasnice obrta E. t. i u. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6076/2018-3 od 17. travnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-294/2015-32 od 12. rujna 2018., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6076/2018-3 od 17. travnja 2019. kojom je u stavku I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-294/2015-32 od 12. rujna 2018. u toč. 1. njene izreke, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6076/2018-3 od 17. travnja 2019. u dijelu pod stavkom II izreke kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 294/2015-32 od 12. rujna 2018. u toč. 2. izreke (u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka) odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 1.937.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u stavku II određeno svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku I izreke. Prema stavku II izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke te je suđeno na način da je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 254.231,25 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljica u reviziji ukazuje tvrdnjom da drugostupanjski sud, u bitnom, nije obrazložio niti se očitovao o njenim prigovorima načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze. Tužiteljica sada u reviziji ponavlja kako je prvostupanjski sud propustio na zakonit način obrazložiti zašto i kako je ocijenio čitav niz dokaza koje je u spis pridonijela tužiteljica pa tako i provedeno vještačenje strojarske struke i financijsko knjigovodstveno vještačenje. Osim toga tužiteljica prigovara i načinu na koji je sud ocijenio provedeno strojarsko i financijsko vještačenje kao iskaze svjedoka u obrazlaganju bitnih povreda postupka navodi kako je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu koju je propustio uočiti drugostupanjski sud, a koja se tiče saslušanja svjedoka N. M., V. Š., L. Ć., M. P., P. L. i M. M., a vezanih uz tvrdnju uzročnosti kao dokazane pretpostavke odgovornosti za štetu.
8. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranke je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).
9. Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to učinio i u odnosu na sve ostale žalbene navode tužiteljice relevantne za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.
9.1. Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu o pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je prvostupanjski sud na sporne okolnosti nastanka štete proveo odgovarajuće dokaze saslušanjem svjedoka, uzimanjem stranačkih iskaza te uvidom u odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te provedenim vještačenjem (strojarskim i financijskim). Također, drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, a posebno iskaze svjedoka i stranaka i da je pritom dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru. Na taj način se drugostupanjski sud pravilno i jasno očitovao o prigovorima tužiteljice u odnosu na izbor i ocjenu dokaza pred prvostupanjskim sudom.
10. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. ZPP i provedenog vještačenja valja reći da takva povreda odredaba parničnog postupka nije učinjena jer su nižestupanjski sudovi u postupku proveli vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke A. P., koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju prethodno provedenog vještačenja vještaka strojarske struke M. K. i sve dostupne dokumentacije u spisu. Stoga se takvi revizijski navodi da nije izvedeno kombinirano vještačenje strojarske i financijsko knjigovodstvene struke ukazuju neosnovanim.
11. Kako u revizijskim navodima tužiteljice koji se odnose na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze (iskaze pojedinih svjedoka i provedeno vještačenje), ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakve suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, to ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tužiteljice kojima prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze, a naročito provedeno vještačenje, zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).
13. Stoga ni ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
14. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.937.000,00 kuna i to materijalne štete u obliku izgubljene zarade zbog smanjene prodaje pretovarnih jedinica u 2007. godini za 106 jedinica vrijednosti u ukupnom iznosu 212.000,00 EUR, odnosno protuvrijednosti 1.537.000,00 kuna i nematerijalna štetu zbog povrede ugleda, časti i dobrog glasa u iznosu od 400.000,00 kuna.
15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog vještačenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala postojanje svih pretpostavki za naknadu štete slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 71 st. 1. toč. 1., 3. i 5. u svezi čl. 70. te čl. 72. st. 1. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 49/03- pročišćeni tekst).
16. U reviziji tužiteljica u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.
17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. ovog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
18. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tužiteljica se umjesto posebnog obrazlaganja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
19. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.
20. Revizija tužiteljice u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.
21. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).
22. Na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-4-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno i drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.
23. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.
24. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 14. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.