REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice, i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GORDANE RAJIĆ iz Zagreba, Drage Gervaisa br. 30, OIB 42997924327, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Sesar, odvjetnik iz Zagreba, Grada Mainza 16, protiv tuženika MIRKA MENDEŠA iz Zagreba, Razvorska 9, OIB 38957886635, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj
P-3035/2018 od 22. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3035/2018 od 22. studenog 2019. u točki 1.I. izreke te u točki 2. izreke u cijelosti, te u dijelu točke 1.II. izreke u kojoj je utvrđeno da je tužiteljica Gordana Rajić, sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima ovlaštenik na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: 080515812 i djelu točke 1.III. izreke u kojem je odlučeno da je tužiteljica Gordana Rajić, ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela u tom društvu kao ovlaštenica na tom poslovnom udjelu zajedno s Mirkom Mendošem.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3035/2018 od 22. studenog 2019. u dijelu točke 1.II. izreke u kojem je utvrđeno da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa- Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, i dijelu točke 1.III. izreke u kojem je odlučeno da je tužiteljica ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, zatražiti upis da je imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom društvu i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice kojim od suda traži da utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30 i kojim traži da sud donese odluku da je tužiteljica ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, zatražiti upis da je imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom društvu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3035/2018 od 22. studenog 2019. pod točkom 1.I. izreke prvostupanjski je sud utvrdio da poslovni udjel u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, OIB 74310886978, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: 080515812 i koji iznosi 20.000,00 kn, što je ukupni temeljni kapital tog društva, čini bračnu stečevinu tužiteljice Gordane Rajić, OIB 42997924327 i tuženika Mirka Mendeša, OIB 38957886635. Pod točkom II. izreke je utvrđeno da je tužiteljica Gordana Rajić, OIB 42997924327 sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, OIB 74310886978, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: 080515812. Pod točkom III. izreke je odlučeno da je tužiteljica Gordana Rajić, OIB 42997924327 ovlaštena od uprave trgovačkog društva RAPA-ING d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, OIB 74310886978, zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela da je imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom društvu.
2. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
3. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), čl. 219. ZPP-a, čl. 221.a ZPP-a, čl. 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, dalje: OZ), čl. 34. OZ-a, čl. 35. OZ-a, čl. 45., čl. 248. OZ-a, čl. 249. OZ-a, čl. 412. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) i čl. 417. ZTD-a. O troškovima postupka odlučio je primjenom čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).
4. Protiv navedene presude, tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje presude u nesuglasju s dokazima provedenim u postupku. Logično je da je tuženik imao određenu ušteđevinu nakon višegodišnjeg rada, koju očito nije dirao, već su se životni troškovi podmirivali iz prihoda ostvarenih po radnom odnosu stranaka. Sud je utvrdio kako su obje strane bile u radnom odnosu dakle životni su troškovi očito podmirivani iz tih prihoda, a sasvim je životno logično da bi tuženik imao i osobnu imovinu, s obzirom na to da je brak trajao relativno kratko prije osnivanja društva. Tužiteljica je potvrdila kako u temeljni kapital društva nije uložila ništa te je smatrala kako je novac uzet od zajedničkih sredstava. Tužiteljica nije s trgovačkim društvom imala nikakve veze. Tuženik je društvo osnovao, sam vodio, sam plaćao sve što je trebalo, te je od poslovanja tog društva podmirivao troškove života stranaka. Stjecanje prava na poslovne udjele ne može biti temeljeno na stvarnom pravu već isključivo na Zakonu o trgovačkim društvima.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke iz točke 1.II izreke.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke iz točke 1.II. izreke koju je prvostupanjski sud donio nepravilnom primjenom materijalnog prava.
8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je obrazloženje presude u nesuglasju s dokazima provedenima u postupku i kako je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Suprotno tvrdnjama tuženika razlozi iz obrazloženja presude u suglasnosti su sa ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka. Navodima žalbe razlozi presude nisu dovedeni u sumnju, jer cjelokupan sadržaj žalbe zapravo upućuje na nezadovoljstvo tuženika utvrđenim zaključcima prvostupanjskog suda o pravno relevantnim činjenicama.
9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i o njima formirao pravilan zaključak i na to pravilno primijenio materijalno pravo. Savjesno je i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze koji su mogli sadržavati činjenice ili okolnosti odlučne za donošenje na zakonu zasnovane odluke u ovom spornom pravnom odnosu, i to kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbama čl. 220. st. 1. i čl. 8. ZPP-a. U obrazloženju presude iznio je jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni, ispitao je osnovanost svih navoda stranaka i za svoj zaključak iznio valjane razloge koje je vrlo detaljno obrazložio. Razloge navedene u obrazloženju pobijane presude ovaj sud prihvaća u cijelosti zbog čega ih neće suvišno ponavljati. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog prava, a razlozi će biti navedeni u nastavku obrazloženja.
10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi a među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u braku s tuženikom u razdoblju od 7. rujna 2002. do 12. rujna 2018. a da je faktična bračna zajednica između stranaka prestala krajem studenog 2016. Nije sporno ni to da je za vrijeme trajanja bračne zajednice osnovano društvo Rapa-Ing d.o.o., Zagreb, Drage Gervaisa 30, s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn i to Izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 23. veljače 2005. te da je kao osnivač i jedini član društva bio naveden tuženik (Mirko Mendeš).
11. Sporno je je li poslovni udjel u tom društvu bračna stečevina te je li tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu.
12. Dakle iz nespornih činjenica proizlazi da su stranke brak sklopile 7. rujna 2002. odnosno za vrijeme važenja prvog Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98, dalje: OBZ/98), koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999. i vrijedio je do 22. srpnja 2003., odnosno stupanja na snagu Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ/03, čije su odredbe nevažeće od 1. studenog 2015. kojeg dana su se počele primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona 2014. godine, „Narodne novine“ broj: 75/14, 5/15 i 103/15). Tuženik je poslovni udjel stekao 23. veljače 2005., odnosno za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04 i 136/04; dalje: OBZ). Slijedom navedenog, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-57/2005-2), zbog čega se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe OBZ-a.
13. OBZ/98, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja braka stranaka u čl. 252. definirao je bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, u čl. 253. taj Zakon je određivao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 253.).
14. Pojam bračne stečevine u vrijeme važenja OBZ-a (čije su odredbe bile na snazi u vrijeme stjecanja imovine) bio je definiran u čl. 248. sukladno kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi (odnosno bivši bračni drugovi) stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ukoliko nisu drukčije ugovorili, bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine (čl. 249.). Dakle postoji neoboriva zakonska presumpcija (presumptio iuris et de iure) da bračni drugovi stječu suvlasništvo u jednakim dijelovima ukoliko nisu drukčije ugovorili, o čemu se izjasnila i sudska praksa („Ukoliko se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel tužiteljice na toj imovini, ako stranke nisu drugačije ugovorile.“).
15. U konkretnom slučaju nije sporno da stranke svoje odnose glede bračne stečevine nisu posebno ugovorile. Dakle, u postupku utvrđenja bračne stečevine utvrđuje se koja je imovina stečena radom bračnih drugova odnosno koja potječe iz te imovine.
16. Tuženik je u tijeku postupka iznosio, a ponavlja sada i u fazi žalbenog postupka, svoju pravnu kvalifikaciju navodeći da poslovni udio ne čini bračnu stečevinu, već vlastitu imovinu tuženika. Međutim, ovaj sud ističe da je poslovni udio skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo (novac, stvari, prava) na ime uplate temeljnog kapitala (čl. 409. st. 1. ZTD-a). Polazeći prije svega od zakonskog određenja poslovnog udjela kao dijela temeljnog kapitala koji se stječe uplatom temeljnog uloga prilikom osnivanja trgovačkog društva, ocjena je ovoga suda da je tuženik bio dužan u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 253. OBZ-a, činjenično obrazložiti i dostaviti dokaze iz kojih bi bilo vidljivo kojom je to imovinom, a koja nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tuženik uplatio ulog u temeljni kapital i takvom uplatom stekao poslovni udio, kao što je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Budući da tuženik nije u tom smislu činjenično obrazložio niti dostavio dokaze za svoj prigovor, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio takav prigovor kao paušalan, a time i neosnovan. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je poslovni udio, koji je osnivanjem društva Rapa-Ing d.o.o., Zagreb stekao tuženik uplatom temeljnog uloga u temelji kapital tog društva kao njegov jedini član i osnivač, predstavljao bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na koju se primjenjuje presumpcija iz odredbe čl. 249. st. 1. OBZ-a, a prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.
17. Međutim nepravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 417. ZTD-a kada je zaključio da tužiteljica može biti ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu.
18. Odredbom čl. 417. ZTD-a je propisano pravilo o više ovlaštenika na poslovnome udjelu koje ističe: ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio (st. 1.). Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima (st. 2.).
19. Dakle, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako upravljačka tako i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaki u ½ dijela.
20. Upitna je ovršivost izreke pobijane presude u točki 1.II. i 1. III. izreke s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela i činjenicu da se ne može glasovati na skupštini s ½ glasova jednog poslovnog udjela nego samo zajednički. Pravnu prirodu poslovnog udjela ne može izmijeniti čl. 252. i 253. OBZ/98, koji ističe da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, jer se suvlasništvo ne može steći na poslovnom udjelu.
21.Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te jasno obrazložena, sukladna s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife, a tu odluku tuženik konkretno niti ne pobija. Činjenica da je ovaj sud presudu djelomično preinačio ne utječe na odluku o trošku jer je tužiteljica u biti uspjela u postupku.
22. Slijedom izloženih razloga, valjalo je pobijanu presudu djelomično potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagrebu, 14. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
Broj zapisa: eb302-c935c
Kontrolni broj: 0f19e-f013d-ceb32
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
