REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4037/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz R., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u R., protiv I-tuženika S. A. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R. i II-tuženika M. Š. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu II-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-907/2020-3 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-325/2015-25 od 24. travnja 2015., u sjednici vijeća dana 14. prosinca 2021.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog II-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-907/2020-3 od 24. veljače 2021. se odbacuje kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu II-tuženik naknadi trošak odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženik M. Š. je podneskom od 12. srpnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-907/2020-3 od 24. veljače 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci prijedlog kao nedopušten, a II-tuženiku naloži naknaditi tužitelju trošak odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu navedene odredbe.
4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su naložili tuženicima isprazniti od osoba i stvari stan u R. na adresi …, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje na prvom katu, kupaonice i WC-a u viskom prizemlju, prostorije – podruma ispod volte u prizemlju, tavana, te zajedničkog hodnika u zgradi sagrađenoj na k.č.bt. 25 z.k.ul. 966 k.o. T. – S., te ga predati na raspolaganje tužiteljice T. Š. slobodan od osoba i stvari,
5.1. Presuda je donesena na temelju utvrđenja da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju 5. rujna 1996. kojeg je sklopila sa suprugom, kao zemljišnoknjižnim vlasnikom, iako je prethodno darovatelj (tužiteljičin suprug) sklopio ugovor o kupoprodaji s prvotuženikom i predao mu nekretninu u posjed; da je tabularna isprava (ugovor o darovanju) nevaljana jer nije sklopljena u formi javnobilježničkog akta; da je tužiteljičin upis u zemljišnoj knjizi ishođen na temelju darovnog ugovora od 5. rujna 1996. te aneksa iz 2002., pri čemu je zadržan prednosni red pod brojem Z- 5034/1996.
5.2. S obzirom na to da je tužiteljica upisana kao vlasnik prijeporne nekretnine, a tuženici nisu zahtijevali njezino brisanje iz zemljišne knjige tužbom iz čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZV), te imajući na umu shvaćanje Vrhovnog suda RH iskazano u rješenju broj Revx- 691/2016-3 od 30. lipnja 2020., tužbeni zahtjev tužiteljice je prihvaćen i tuženicima naložena predaja nekretnine tužiteljici.
6. Drugotuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnog pitanja koje glasi: „Primjenjuje li se odredba čl. 125. st. 2. ZV u odnosu na stjecatelja koji je prvi ishodio upis na temelju valjanog pravnog posla s otuđivateljem samo ako takav stjecatelj nije dalje raspolagao s nekretninom?“
6.1. Kao razlog važnosti naznačenog pitanja II-tuženik je naveo da je riječ o pravnom pitanju o kojemu odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev x-627/2011 od 28. studenog 2013.
7. Rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev x-627/2011 ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju, jer je doneseno u sporu po brisovnoj tužbi, a ne po tužbi radi predaje nekretnine u posjed, s time što je ta odluka donesena i na temelju bitno drugačijih činjeničnih utvrđenja u odnosu na utvrđenja na kojima se temelji presuda u ovom sporu.
8. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
9. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog jer prema ocjeni ovoga suda nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odluku o prijedlogu, pa mu ti troškovi ne pripadaju po čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 164. ZPP.
Zagreb, 14. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
