REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5150/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA LEĆEVICA iz Lećevice, OIB 14292080724, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću odvjetnik u Splitu, protiv I-tuženika BRODOMERKUR d.d. iz Splita, Poljička cesta 35, OIB 33956120458, i II-tuženika PEOVIĆ I PETRIĆ d.o.o. iz Splita, Gundulićeva 50, OIB 17395609754, zastupani po punomoćniku Andreju Babiću odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2476/2019-2 od 20. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-60/18-7 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženici solidarno isplate iznos od 326.907,73 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od dana plaćanja okončane situacije u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, pa do konačne isplate.
II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi prvotuženiku tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.840,00 kn, a drugotuženiku troškove postupka u iznosu od 45.090,00 kn, dok se zahtjev prvotuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.410,00 kn, kao i zahtjev drugotuženika za više traženu naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 46.660,0 kn, odbija kao neosnovan.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-60/18-7 od 28. veljače 2019. u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju u roku osam dana naknaditi prvotuženiku trošak postupka u iznosu od 3.840,00 kn i drugotuženiku troškove postupka u iznosu od 45.090,00 kn.
II. Odbija se žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-60/18-7 od 28. veljače 2019. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 46.660,00 kn.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.".
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I i stavkom III izreke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
1. Čini li sud povredu odredbi Zakona o parničnom postupku ako svoju odluku ne obrazloži, u smislu da ne uzme u obzir činjenicu da je glede ugovornog odnosa stranaka sud već pravomoćno odlučio u pogledu stanja njihovih međusobnih dugovanja - potraživanja?
2. Ima li pravo naručitelj radova osporavati građevinsku situaciju izdanu od strane izvođača radova i ovjerenu od strane naručitelja radova i nadzornog organa u smislu osporavanja radova situiranih tako po vrsi, količini i cijeni (obračunu protivnom ugovoru) jer ti radovi tako situirani nisu stvarno izvedeni i obračunati?
3. Da li protivljenje naručitelja radova da plati radove koje izvođač stvarno nije izveo onako kako ih je izvođač radova situirao po vrsti, količini i cijeni suštinski predstavlja zahtjev iz čl. 604. do 610. ZOO-a za sniženje naknade?
4. Može li se tužitelja kao naručitelja radova prisiljavati da plati nešto što nije obavljeno i/ili je obavljeno s nedostacima (da plati radove koji nisu izvedeni po vrsti količini i cijeni) neovisno o tome što tuženik nije postupio po odredbama čl. 604. - 610. ZOO-a.?
5. Čini li sud apsolutno bitnu povredu odredbi ZPP-a ako ne usvoji prijedlog stranke za provođenje dokaza (vještačenjem) radi utvrđenja relevantne činjenice (stvarna izvedba radova koje je izvođač radova situirao, a nadzor ovjerio) i koja se činjenica kao takva može utvrditi isključivo tim dokazom?
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
3.1. U prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. S obzirom da tužitelj kao razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja navodi da o tim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a da je pravna praksa viših sudova nejedinstvena, za ukazati je na slijedeće. Prvo, okolnost da o određenom pravnom pitanju revizijski sud još ne bi zauzeo pravno shvaćanje, sama po sebi to određeno pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugo, tužitelj niti je dostavio, a niti je određeno naznačio odluke viših sudova u kojima bi bilo izražavano pravno shvaćanje glede predmetnih pravnih pitanja.
3.3. S obzirom da tužitelj vezano za pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 1 ukazuje na odluku revizijskog suda broj Rev 2530/2013 i odluku revizijskog suda broj Rev 681/11, ovdje je za ukazati da navedeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu. Ovo stoga što su nižestupanjski sudovi uzeli u obzir činjenicu da je pravomoćnom sudskom presudom tužitelju dosuđen iznos od 21.381,12 kn uz jasno ukazivanje da to (ne znači ujedno i da je time utvrđena pravna osnova za preostali iznos od 326.907,73 kn).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, odnosno kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan
Broj zapisa: eb303-59a5c
Kontrolni broj: 0e70f-5e764-c03dc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KATARINA BULJAN, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
