REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-963/2021-10

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja U..., P., ..., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, kojeg zastupa opunomoćenica M. K., zaposlenica tuženika, radi inspekcijskog nadzora, 14. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-550-06/21-07/228, URBROJ: 524-10-2/8-21-2 od 23. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-550-06/21-07/228, URBROJ: 524-10-2/8-21-2 od 23. lipnja 2021. tužitelju je zabranjeno pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama koje se nalaze na smještaju u objektu na adresi P., ....

2. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi navodi, u bitnome, da je tužitelj društvo osoba osnovano s ciljem da si članovi udruge pomognu međusobno u svezi smještaja i brige svojih najmilijih osoba nemoćnih da sami sebi pomognu te da nitko ne može biti na smještaju tko nije član udruge. Navodi da se radi o privatno-pravnom udruženju građana u cilju zadovoljavanja ciljeva svojih članova. Smatra da time predstavlja neprofitnu pravnu osobu zatvorenog tipa samo za članove udruge i da se stoga ne radi o institucionalnom obliku društva uređenog Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 89/19, 64/20 i 138/20, dalje: ZSS) za pružanje usluge smještaja starih i nemoćnih osoba te smatra da stoga niti ne spada pod nadzor tuženika. Pojašnjava da se ne radi o udruzi otvorenog tipa tj. da svatko može biti član udruge već da se radi o privatno-pravnoj udruzi. Stoga smatra da potpada pod Zakon o udrugama („Narodne novine“, broj 74/14, 70/17 i 98/19, dalje: ZU) i da je stoga nadležno tijelo za vršenje nadzora nad tužiteljem Ministarstvo pravosuđa i uprave, a ne tuženik. Smatra da je stoga osporavano rješenje doneseno od strane nenadležnog tijela. Navodi da je razlog donošenja osporavanog rješenja taj što nije dostavljeno rješenje županijskog odjela za socijalnu skrb u svezi ispunjavanja minimalnih uvjeta za pružanje usluga smještaja starih i nemoćnih osoba u prostorima udruge P., a koje je taj odjel trebao donijeti, a do dana podnošenja predmetne tužbe nije donio. Nadalje u tužbi pojašnjava značenje riječi „skrb“ koja se spominje u Statutu udruge. Iz navoda tužitelja slijedi da predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tužitelj je u okviru tužbe predložio da Sud odredi odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru. U odnosu na odgodni učinak tužbe tužitelj je naveo kako se u prostorima tužitelja nalaze članovi koji trebaju pomoć tužitelja i da bi postupanje prema osporavanom rješenju tuženika prouzročilo nesagledive posljedice u odnosu na članove tužitelja - korisnike, koji borave u prostorijama tužitelja i ovise o pružanju pomoći u njihovim gotovo bespomoćnim stanjima gdje se neke članove mora i hraniti osobno te da bi se zabranom rada u ovom trenutku nanijela velika šteta koja bi se teško mogla popraviti, a nastavak rada da nije protivan javnom interesu. Stoga predlaže da Sud odgodi učinak osporavanog rješenja do donošenja odluke u ovom sporu. Isto tako tužitelj je zatražio izdavanje privremene mjere kojom bi se osporavano rješenje stavilo izvan snage do okončanja ovog spora iz razloga što da bi provođenjem osporavanog rješenja tužitelju bila nanesena teška i nepopravljiva šteta, a samim članovima - korisnicama teška psihička trauma.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 7. prosinca 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio nitko za tužitelja koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tuženika ostala je kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu.

7. Dakle, u sporu nisu sporne činjenice koje su utvrđene u upravnom postupku prilikom inspekcijskog nadzora, a to je da je u prostoru tužitelja prilikom inspekcijskog nadzora zatečeno 17 korisnika starijih i teško bolesnih odraslih osoba kojima se u tom prostoru pruža usluga smještaja, ali i usluga pružanja sve druge pomoći, jer te činjenice proizlaze iz spisa a niti jedna stranka ih ne spori. U konačnici i sam tužitelj zbog tih okolnosti predlaže da se odredi odgodni učinak tužbe i privremena mjera.

8. Također nije sporno da tužitelj nije ishodio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje tih usluga.

9. Međutim, sporno je, je li tužitelj trebao ishoditi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za smještaj i pomoć starijim i teško bolesnim osobama.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Čl. 4. ZU propisano je da je udruga u smislu tog Zakona svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno- obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.

13. Čl. 31. st. 1. ZU propisano je da udruga obavlja gospodarske djelatnosti ako je to propisano statutom, a sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti.

14. Čl. 45. st. 1. ZU propisano je da inspekcijski nadzor nad obavljanjem djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi osnivanja udruge i nad obavljanjem gospodarskih djelatnosti udruge obavljaju nadležni inspektori ovisno o djelokrugu udruge, sukladno posebnim propisima. St. 3. istoga članka propisano je da ako nadležni inspektor iz st. 1. tog članka nad udrugom poduzme propisane mjere iz svog djelokruga, dužan je o tome odmah obavijestiti nadležno upravno tijelo.

15. Čl. 3. ZSS propisano je da je socijalna skrb organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

16. Čl. 123. ZSS propisano je da djelatnost socijalne skrbi obavljaju:

- ustanove socijalne skrbi,

- udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici,

- fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost,

- udomiteljske obitelji.

17. Čl. 184. st. 2. ZSS propisano je da ispunjavanje minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga ispituje povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, osim za pružanje usluga starijim i nemoćnim osobama, beskućnicima, usluga pomoći u kući te usluga koje pružaju fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost, za koje postupak provodi jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb.

18. Čl. 194. st. 6. ZSS propisano je da socijalne usluge izvan mreže obavljaju pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje su pribavile rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisom.

19. Čl. 223. st. 1. ZSS propisano je da se inspekcijski nadzor provodi nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata, nad stručnim radom doma socijalne skrbi, centra za pružanje usluga u zajednici, centra za pomoć u kući te druge pravne osobe ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi sukladno ovome Zakonu i posebnom propisu.

20. Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba slijedi da je dopušteno udruživanje više fizičkih osoba u udrugu, međutim ukoliko ta udruga obavlja određenu gospodarsku djelatnost tada treba ispunjavati uvjete za obavljanje te djelatnosti prema posebnim propisima kojima je ta djelatnost uređena. U konkretnom slučaju tužitelj kao udruga obavlja djelatnost smještaja i pomoći u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba starijih i nemoćnih osoba, a što nedvojbeno predstavlja pružanje socijalne usluge.

21. Sukladno citiranom čl. 194. st. 6. ZSS socijalne usluge mogu izvan mreže obavljati i fizičke osobe, ali pod uvjetom da su pribavile rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Kako je nesporno da tužitelj nije pribavio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, to je zakonito doneseno osporavano rješenje tuženika na temelju citiranog čl. 223. st. 1. ZSS.

22. Sukladno citiranom čl. 45. ZU inspekcijski nadzor nad obavljanjem djelatnosti udruge provode inspektori ovisno o djelokrugu udruge, a kako je u konkretnom slučaju nesporno da tužitelj obavlja djelatnost pružanja usluge socijalne skrbi to je za inspekcijski nadzor nad radom tužitelja nadležan upravo tuženik sukladno odredbama ZSS.

23. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim na temelju čl. 57. st. 1. ZUS radi čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno izreci ove presude.

24. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere navodi se kako je upravo u javnom interesu da se bez odgode zabrani pružanje usluge za koju nije ispitano da li ispunjava minimalne uvjete. Stoga bi svaka daljnja odgoda te zabrane bila protivna javnom interesu. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 26. ZUS i čl. 47. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere.

U Rijeci 14. prosinca 2021.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

Protiv točke I. ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1. vezano za čl. 26. st. 2. ZUS).

Protiv točke II. ovog rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 47. st. 3. ZUS).