Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-383/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-148/2021. (K- 27/2018.) od 5. listopada 2021. u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Zagrebu je na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), odredio suđenje u odsutnosti optuženom M. D..

2. Protiv tog je rješenja žalbu je podnio optuženi M. D. po branitelju po službenoj dužnosti E. M., odvjetniku iz Z. zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom "…prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje o suđenju u odsutnosti te obustaviti postupak".

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1.

ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se optuženik žali zbog "svih zakonom dopuštenih razloga" iz sadržaja žalbe proizlazi kako problematizira i negira postojanje "osobito važnih razloga" da bi mu se sudilo u odsutnosti, sve sukladno odredbi članka 402. stavka 3. ZKP/08. Međutim, protivno tako koncipiranoj argumentaciji žalbe, ispravno je prvostupanjski sud primijenio spomenutu zakonsku odredbu na konkretnu procesnu situaciju i temeljem toga zakonito donio pobijano rješenje.

5.1. U tom kontekstu neutemeljeno optuženik problematizira postojanje osnovane sumnje da bi on počinio terećeno kazneno djelo, jer je u status optuženika došao upravo temeljem odluke suda o potvrđivanju optužnice, dakle, temeljem sudske verifikacije dokaza po osnovi kojih je osnovano sumnjiv za kazneno djelo iz članka 246. KZ/11. kojim se tereti (listovi spisa 329 – 335).

5.2. Isto tako neosnovano žalba tvrdi kako optuženik nema spoznaja da bi se protiv njega vodio kazneni postupak pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj. Naime, prvostupanjski sud je poduzeo sve zakonom propisane mjere kako bi osigurao njegovo sudjelovanje u postupku i graduirano ih primijenio (poziv na adresu u Republici Hrvatskoj, nacionalna tjeralica, međunarodna tjeralica, europski uhidbeni nalog, istražni zatvor). Kako je jednovremeno optuženik još 2014. kao državljanin (i) Republike Hrvatske, odjavio svoje prebivalište u Republici Hrvatskoj, ispravno je raspravni sud optuženika pozvao na poznatu mu adresu u R. S.. Tom radnjom, iako se poziv vratio uz napomenu "obaviješten, nije tražio" (list spisa 316), optuženi M. D. je i po ocjeni ovog žalbenog suda, dobio informaciju o vođenju konkretnog kaznenog postupka protiv njega u Republici Hrvatskoj. Stoga je neosnovan optuženikov žalbeni navod po ovom pitanju.

5.3. Važnost suđenja u odsutnosti ispravno je prvostupanjski sud našao u činjenici proteka vremena od inkriminiranog dana počinjenja terećenih kaznenih djela 2012. i 2013. godine, kao i u činjenici težine istog izražene kroz visinu protupravno stečene imovinske koristi. Naime, iako ispravno žalitelj u žalbi ističe ulogu "tijela kaznenog progona" glede realizacije suđenja u razumnom roku, svjesno zanemaruje činjenicu da su i sud i "tijela kaznenog progona" u konkretnom slučaju poduzeli sve raspoložive mjere iz svojih nadležnosti i da je u ovom trenutku jedina zapreka ostvarenju toga kao jednog od tzv. minimalnih prava optuženika isključivo njegova opstrukcija sudjelovanja u postupku, odnosno odazivanje na pozive suda.

5.4. Slijedom svega izloženog po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice temeljem kojih je donio svoju odluku o suđenju optuženom M. D. u odsutnosti. Naravno, tako provedeno suđenje ne prekludira istog optuženika u realizaciji njegovih prava nakon što se eventualno uključi u procesne aktivnosti pred sudom.

6. Kako, dakle, žalbom optuženika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.