REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5147/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu predlagateljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-125/2019-2 od 9. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj Z- 20860/16 od 27. rujna 2016., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-125/2019-2 od 9. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj Z- 20860/16 od 27. rujna 2016.

2. Predmet ove zemljišnoknjižne stvari je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na kčbr. 217/5 zgr, zgrada (štala) upisanoj u zk. ul. 608 k. o. P. kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja u korist Općine L. u 1/2 dijela. Predlagateljica stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini temelji na tvrdnji da se predmetna nekretnina 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. nalazila, prema tada važećim dokumentima prostornog uređenja, izvan granica građevinskog područja te u društvenom vlasništvu, sve na temelju Uvjerenja Istarske županije od 12. studenoga 2013. iz kojeg proizlazi da se predmetna nekretnina 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja bivše Općine L., odnosno sadašnje Općine K. – namjene ''prostor biomeliorativne sanacije''.

3. Nižestupanjski sudovi potvrđuju prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu predmetne nekretnine zaključivši da kada je na predmetnom zemljištu upisana zgrada te kada se to zemljište na dan 16. listopada 1990. i na dan 23. srpnja 1991. nalazilo izvan granica građevinskog područja bivše Općine L., odnosno sadašnje Općine K. – namjene ''prostor biomeliorativne sanacije'' onda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predlagateljice niti na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/91-u daljnjem tekstu ZPZ), a niti na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj 41/90) na toj nekretnini i bez obzira na okolnost što se ista nalazila izvan granica građevinskog područja bivše Općine L., odnosno sadašnje Općine K. Ovo stoga jer je predlagateljica mogla postati vlasnik tih nekretnina samo u slučaju ako bi na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu te nekretnine predstavljale poljoprivredno zemljište kako je ono definiralo u čl. 2. ZPZ, a okolnost da je predmetno zemljište imalo namjenu ''prostor biomeliorativne sanacije'' ne daje dovoljno osnove za zaključak da bi se radilo o poljoprivrednom zemljištu ili drugom zemljištu koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji u smislu čl. 2. st. 1. ZPZ.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da za oba postavljena pitanja koja se u bitnom svode na pitanje da li je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanima kao društveno vlasništvo s pravom korištenja bivše općine, koje su na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazile prema prostorno planskoj dokumentaciji izvan granica građevinskog područja u namjeni „prostor biomeliorativne sanacije“, a koje u zemljišnoj knjizi imaju oznaku zgrade, kada bi im se i pridodao značaj određeno postavljenih pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, još uvijek prijedlog ne čine dopuštenim jer u odlukama na koje se predlagateljica kao razlog važnosti poziva (rješenja Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-950/12 od 7. ožujka 2013 i poslovni broj Gž-687/13 od 18. ožujka 2013 te rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž ZK-745/716 od 7. prosinca 2016. i poslovni broj Gž Zk-406/16 od 27. lipnja 2016) nije zauzeto nikakvo shvaćanje glede prava vlasništva zemljišta namjene „biomeliorativne sanacije“ od čega polaze postavljena pitanja, pa stoga tim pitanjima ne daju značaj važnosti.

5. Međutim, unatoč navedenom bitno je i napomenuti da se u ovoj pravnoj stvari radi o prijeporu o vrsti i namjeni zemljišta, a takav se prijepor može riješiti samo u parničnom postupku, kako je to drugostupanjski sud u pobijanom rješenju i sam naveo.

6. Slijedom navedenog nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u svezi s čl. 387. st. 1., 3. i 5.

ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.