REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1133/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. F., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u OD G. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2/2021-2 od 8. veljače 2021, kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn- 1949/19-95 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2/2021-2 od 8. veljače 2021, i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1949/19-95 od 29. listopada 2020. u točki I. izreke na način da se prihvaća žalba tuženika i odbija zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na iznos od 5.000,00 kn tekuće od 12. srpnja 2007. pa do 28. srpnja 2020.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.371,87 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade štete, slijedeće iznose:

„- s osnova naknade neimovinske štete iznos od 12.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. lipnja 2007. godine do isplate,

- s osnova naknade štete za tuđu pomoć iznos od 980,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. listopada 2020. godine do isplate,

- s osnova naknade troškova liječenja:

- iznos od 400,00 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 23. siječnja 2007. godine do isplate

- iznos od 540,00 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 25. siječnja 2007. godine do isplate

- iznos od 573,32 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 27. siječnja 2007. godine do isplate

- iznos od 75,57 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 01. veljače 2007. godine do isplate

- iznos od 140,00 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 03. veljače 2007. godine do isplate

- iznos od 22,01 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 23. veljače 2007. godine do isplate

- iznos od 139,59 kn (po računu br. ...) sa kamatom tekućom od 31. svibnja 2007. godine do isplate, a sve kamate teku po stopi koja je počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine sukladna čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate. (NN 72/02 i 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“

U točki II. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.750,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po navedenoj prosječnoj kamatnoj stopi, počevši od 29. listopada 2020. godine do isplate, u roku od 15 dana.

U točki III. izreke, u preostalom dijelu kojim je potraživana isplata zakonskih zateznih kamata u iznosu od 6.959,06 kn, sa kamatom od dana 28. srpnja 2020. godine do isplate, tužbeni zahtjev je odbijen.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2039/2021-2 od 15. lipnja 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2/2021-2 od 8. veljače 2021., zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“

4. Protiv navedene presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2/2021-2 od 8. veljače 2021., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti ili ukinuti drugostupanjsku presudu.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nezgode koja se dogodila 23. prosinca 2006., krivnjom osiguranika tuženika.

8. Pobijajući prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku tuženik, između ostalog, smatra da su sudovi propustili obrazložiti, odnosno pogrešno obrazložili odluku u dijelu u kojem su dosudili tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 12.500,00 kn tekuće od 12. srpnja 2007. pa do isplate. Tuženik je mišljenja da su iste na preinačeni-povišeni tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i da su tužiteljici zatezne kamate za to razdoblje (od 12. srpnja 2007. do 28. srpnja 2020.) neosnovano dosuđene.

9. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a tužiteljici dopustio preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete sa 7.000,00 na 12.000,00 kn), prema podnesku od 28. srpnja 2020., nakon zaključenja prethodnog postupka, zbog donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (15. lipnja 2020.), te je na preinačeni iznos od 12.000,00 kn tužiteljici dosudio zateznu kamatu od 12. srpnja 2007. do isplate.

10. Drugostupanjski sud je navedeno pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata prihvatio kao pravilno i u tom dijelu odbio žalbeni prigovor tuženika.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

12. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zateznih kamata.

13. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-u.

15. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 28. srpnja 2020. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 12.500,00 kn, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi.

17. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev- 550/14-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

18. Stoga, kad je sud i dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se potraživao podneskom predanom na ročištu 28. srpnja 2020., a budući je tužitelj podneskom preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem zatražene naknade neimovinske štete, ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi, prema osnovanoj tvrdnji tuženika, i pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima primjenom shvaćanja nižestupanjskih sudova mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, i da ih se uz to još obveže na plaćanje zakonskih zateznih kamata na te iste obveze.

19. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

20. Temeljem izloženog ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, reviziju ovršenika valjalo prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude, odnosno prihvatiti žalbu tuženika podnesenu protiv prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

21. Preinačenjem drugostupanjske presude ovrhovoditelju je, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo dosuditi zatražene troškove revizijskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), i to trošak sastava revizije u iznosu od 937,50 kn (VPS 5.000,00 kn), trošak PDV-a na navedeni iznos od 234,37 kn, te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 200,00 kn, odnosno ukupno 1.371,87 kn, te je iz tih razloga odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić