REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2843/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Z. J., OIB …, iz Š., , kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tužene P. b. Z. d.d., OIB …, iz Z., koju

zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B. & V. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 13. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz članka 1. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007., zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 129.653,73 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, odredba iz članka 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), odredba iz članka 5. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, odredba iz članka 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, odredba iz čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu od 129.653,73 CHF i kamata iz toč. 4. ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz članka 4. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007., zaključenog između tužitelja i tužene u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, odredba iz čl. 7.2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog Ugovora.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 156.299,71 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:

- na iznos od

8,45 kn od 31. ožujka 2007.

- na iznos od 284,81 kn od 31. kolovoza 2007.

- na iznos od 229,78 kn od 30. rujna 2007.

- na iznos od 225,91 kn od 31. listopada 2007.

- na iznos od 269,08 kn od 30. studenog 2007.

- na iznos od 246,45 kn od 31. prosinca 2007.

- na iznos od 300,43 kn od 31. siječnja 2008.

- na iznos od 614,96 kn od 29. veljače 2008.

- na iznos od 675,26 kn od 31. ožujka 2008.

- na iznos od 575,90 kn od 30. travnja 2008.

- na iznos od 554,01 kn od 31. svibnja 2008.

- na iznos od 586,42 kn od 30. lipnja 2008.

- na iznos od 522,04 kn od 31. srpnja 2008.

- na iznos od 525,68 kn od 31. kolovoza 2008.

- na iznos od 563,67 kn od 30. rujna 2008.

- na iznos od 882,04 kn od 31. listopada 2008.

- na iznos od 667,33 kn od 30. studenog 2008.

- na iznos od 896,50 kn od 31. prosinca 2008.

- na iznos od 951,28 kn od 31. siječnja 2009.

- na iznos od 966,73 kn od 28. veljače 2009.

- na iznos od 918,20 kn od 31. ožujka 2009.

- na iznos od 925,91 kn od 30. travnja 2009.

- na iznos od 862,70 kn od 31. svibnja 2009.

- na iznos od 808,74 kn od 30. lipnja 2009.

- na iznos od 877,57 kn od 31. srpnja 2009.

- na iznos od 909,12 kn od 31. kolovoza 2009.

- na iznos od 905,60 kn od 30. rujna 2009.

- na iznos od 875,47 kn od 31. listopada 2009.

- na iznos od 931,82 kn od 30. studenog 2009.

- na iznos od 972,94 kn od 31. prosinca 2009.

- na iznos od 1.039,05 kn od 31. siječnja 2010.

- na iznos od 1.021,83 kn od 28. veljače 2010.

- na iznos od 1.107,20 kn od 31. ožujka 2010.

- na iznos od 1.088,54 kn od 30. travnja 2010.

- na iznos od 1.127,50 kn od 31. svibnja 2010.

- na iznos od 1.385,95 kn od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 1.268,66 kn od 31. srpnja 2010.

- na iznos od 1.415,44 kn od 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 1.368,24 kn od 30. rujna 2010.

- na iznos od 1.268,30 kn od 31. listopada 2010.

- na iznos od 1.313,06 kn od 30. studenog 2010.

- na iznos od 1.545,47 kn od 31. prosinca 2010.

- na iznos od 1.385,28 kn od 31. siječnja 2011.

- na iznos od 1.443,41 kn od 28. veljače 2011.

- na iznos od 1.365,31 kn od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 1.377,05 kn od 30. travnja 2011.

- na iznos od 1.575,31 kn od 31. svibnja 2011.

- na iznos od 1.595,69 kn od 30. lipnja 2011.

- na iznos od 1.857,13 kn od 31. srpnja 2011.

- na iznos od 1.616,36 kn od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 1.480,07 kn od 30. rujna 2011.

- na iznos od 1.463,07 kn od 31. listopada 2011.

- na iznos od 1.450,95 kn od 30. studenog 2011.

- na iznos od 1.510,85 kn od 31. prosinca 2011.

- na iznos od 1.573,85 kn od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 1.578,60 kn od 29. veljače 2012.

- na iznos od 1.536,36 kn od 31. ožujka 2012.

- na iznos od 1.557,27 kn od 30. travnja 2012.

- na iznos od 1.577,00 kn od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 1.545,67 kn od 30. lipnja 2012.

- na iznos od 1.556,20 kn od 31. srpnja 2012.

- na iznos od 1.538,55 kn od 31. kolovoza 2012.

- na iznos od 1.493,69 kn od 30. rujna 2012.

- na iznos od 1.541,07 kn od 31. listopada 2012.

- na iznos od 1.567,20 kn od 30. studenog 2012.

- na iznos od 1.558,08 kn od 31. prosinca 2012.

- na iznos od 1.456,62 kn od 31. siječnja 2013.

- na iznos od 1.543,05 kn od 28. veljače 2013.

- na iznos od 1.547,22 kn od 31. ožujka 2013.

- na iznos od 1.510,87 kn od 30. travnja 2013.

- na iznos od 1.414,11 kn od 31. svibnja 2013.

- na iznos od 1.411,53 kn od 30. lipnja 2013.

- na iznos od 1.432,41 kn od 31. srpnja 2013.

- na iznos od 1.471,53 kn od 31. kolovoza 2013.

- na iznos od 1.531,36 kn od 30. rujna 2013.

- na iznos od 1.500,53 kn od 31. listopada 2013.

- na iznos od 1.518,26 kn od 30. studenog 2013.

- na iznos od 1.538,50 kn od 31. prosinca 2013.

- na iznos od 1.082,66 kn od 31. siječnja 2014.

- na iznos od 1.105,05 kn od 28. veljače 2014.

- na iznos od 1.098,27 kn od 31. ožujka 2014.

- na iznos od 1.072,01 kn od 30. travnja 2014.

- na iznos od 1.061,29 kn od 31. svibnja 2014.

- na iznos od 1.064,14 kn od 30. lipnja 2014.

- na iznos od 1.098,09 kn od 31. srpnja 2014.

- na iznos od 1.122,77 kn od 31. kolovoza 2014.

- na iznos od 1.117,18 kn od 30. rujna 2014.

- na iznos od 1.140,77 kn od 31. listopada 2014.

- na iznos od 1.157,29 kn od 30. studenog 2014.

- na iznos od 1.148,50 kn od 31. prosinca 2014.

- na iznos od 1.160,24 kn od 31. siječnja 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 28. veljače 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 31. ožujka 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 30. travnja 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 31. svibnja 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 30. lipnja 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 31. srpnja 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 31. kolovoza 2015.

- na iznos od 1.160,24 kn od 30. rujna 2015.

- na iznos od 43.485,48 kn od 30. rujna 2015.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22.476,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 6. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih odredbi sadržanih u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007. koji je sklopio s tuženom te radi isplate iznosa

od 158.893,71 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa u vremenu od 31. ožujka 2007. do 8. prosinca 2015. do isplate, a sve uslijed označenih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi kako je tužena u predmetnom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, ugovorila valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, time da je otplatu kredita vezala uz ovu valutu te označila kamatnu stopu u iznosu od 4,20% godišnje te ugovorila kako je kamatna stopa promjenjiva i ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Smatra kako je na ovaj način ugovoren odnos stranaka koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i obvezama, uz napomenu kako tužena prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala, niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakonu o zaštiti potrošača, stoga je prouzročena neravnoteža položaja ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Dodaje kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tužitelja. Postupajući po žalbi tuženika, Visoki Trgovački sud RH svojom je presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da je tužena P. b. Z. d.d. (tužena pod 2 u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditu nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dodaje kako je presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 kojom je utvrđeno da je P. b. Z. d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.

povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije u cijelosti informirala korisnike kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana, a što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je na temelju dokumentacije iz predmetnog kredita izrađen izračun utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, tako i s osnova ništetne odredbe o jednostavno promjenjivim kamatama, a radi se o iznosu od 158.893,71 kn (115.134,66 kn na ime razlike anuiteta i 43.759,05 na ime razlike glavnice) koji je tužena neosnovano stekla do 30. rujna 2015.

2. U svom odgovoru od 17. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako je u konkretnom slučaju postupala u skladu s važećim zakonskim odredbama, odnosno u skladu s Zakonom o bankama, Zakonom o kreditnim institucijama pa i Zakonu o zaštiti potrošača, te kako su stranke, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, dana 8. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj …. Na ovu okolnost navodi kako je predmetni ugovor u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u valutu EUR, stoga po tom pravnom poslu ne može biti više nikakvih potraživanja i zahtjeva, pogotovo što je utvrđen iznos pretplate u visini od 5.867,97 EUR, koja je priznata tužitelju na ime budućih anuiteta koji će dospijevati po novom otplatnom planu.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnog ugovora o kreditu od 26. veljače 2007. i njegovog dodatka od 8. prosinca 2015., vlasničkog lista od 26. studenog 2015., otplatne tablice od 26. veljače 2007. i plana otplate, uplate po kreditu od 14. svibnja 2019., knjigovodstvene kartice … od 14. svibnja 2019.,

obavijesti i izvatka otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. od 11. studenog 2015., izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., plana otplate na dan 30. rujna 2015., Općih uvjeta poslovanja tužene iz listopada 2004. te pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 10. lipnja 2021. s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007. razvidno je kako je tužitelj Z. J., kao korisnik kredita, sklopio s tuženom P.

b. Z. d.d. kredit za kupnju stambenog objekta, koji mu je u skladu s člankom

1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 129.653,73 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita, uz kamatu koja je u skladu s člankom 4. utvrđena u visini od 4,20% godišnje, a čija se visina može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, s tim da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku procjene. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, a sadržana je u anuiteta i s njima zajedno dospijeva na naplatu. Odredbom iz čl. 5. propisano je kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, dok je u čl. 6. ugovoreno kako će na dospjele nepodmirene obveze banka za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati kamatu koja je promjenjiva u skladu s propisima, a također se obračunava u CHF te naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. Člankom 7. stranke su ugovorile kako se kredit u iznosu od 129.653,73 CHF i kamata iz članka 4. ugovora otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe sadržane u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tim odlukama utvrđeno je kako je P. b. Z. d.d. (označena kao tužena pod 2) u vremenu od 10. rujna 2003., odnosno od 1. studenog 2004. do 31.

prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica te da je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovoren obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, presudom je naloženo svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

11. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

13. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena tužitelju dostavljala podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje početno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene.

14. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva. Tužena u svom odgovoru ističe kako tužitelj činjenicom sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu broj … od 8.

prosinca 2015. nema pravni interes utvrđivati ovdje sporne ugovorne odredbe nepoštenim i ništetnim, niti na toj osnovi zahtijevati isplatu preplaćenog novčanog iznosa, kako po tečaju, tako i po kamatnoj stopi, koji su se mijenjali u tijeku otplate kredita, međutim takav stav ovaj sud smatra pogrešnim. Naime, dostavljeni Dodatak predstavlja ispunjenje zakonske obveze tužene koja je postupila u skladu s odredbom iz članka 19. e ZIDZPK i odnosi se na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR, a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope. Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje tužene kako se nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu ne može tražiti utvrđenje ništetnih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, ukoliko bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Sklapanjem Dodatka stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja. U svakom slučaju, konverzija nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev, jer se važećim zakonskim odredbama, a ni Dodatkom ugovora od 8. prosinca 2015., ne spominje način rješavanja ništetnih odredbi osnovnog ugovora, već izjednačava položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, s položajem u kojem bi bio da su sudionici ugovorili kredit u valuti EUR. Slijedom iznijetog, ovim naknadnim pravnim poslom utvrđena je kamatna stopa i obveza korisnika kredita za ubuduće, bez rješavanja pitanja preplaćenih iznosa kroz ovdje utuženo razdoblje s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule vezane za CHF, a do koje je pretplate došlo upravo zbog nepoštenog postupanja tužene koje je utvrđeno ništetnim. Konačno, činjenica sklapanja Dodatka sama po sebi ne ukazuje da bi tužitelju bio vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope niti da je vraćen iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF. Dakle, unatoč sklopljenom Dodatku, nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti i nepoštenih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a u ovom slučaju te odredbe sadržane su u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. i u skladu s iznesenim, imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača. U takvim okolnostima, označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, radi čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

16. U svom vještvu od 10. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju iznos od 129.653,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za tu valutu važećem na dan korištenja kreditnih sredstava, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,20% te se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta koji dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja. Također je utvrdio kako su stranke 8. prosinca 2015. sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru kojim je reguliran postupak konverzije tog kredita, iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i podatke, vještak utvrđuje kako je od dospijeća prvog anuiteta po predmetnom kreditu 31. ožujka 2007. do konverzije 30. rujna 2015. tužitelj pretplatio tuženoj iznos od 156.299,73 kn i to po osnovi anuiteta iznos od 112.814,25 kn, a po osnovi glavnice iznos od 43.485,48 kn, uz napomenu kako je očitom pogreškom prilikom pisanja vještak iskazao zbroj od 156.269,73 kn, umjesto točnog 156.299,73 kn. Iznesene podatke prikazao je po mjesecima u tablici priloženoj uz svoj nalaz i mišljenje, a na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade vještva, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz,

uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Podneskom od 13. rujna 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom vještaka, odnosno zahtijevajući isplatu iznosa od 156.299,71 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine,

odnosno od trenutka pretplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a sve na način koji je sadržajno istovjetan točki III izreke ove presude.

18. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana, što znači da u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 6. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

19. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog novčanog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 6. lipnja 2019. i dva obrazložena podneska od 24. ožujka i 13. rujna 2021. te zastupanja na ročištima održanim 31. ožujka i 14. lipnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat mu je iznos od 12.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.851,00 kn (iznos od 1.939,00 kn sudske pristojbe tužbe i 1.912,00 kn sudske pristojbe ove presude).

21. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 22.476,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

Split, 13. prosinca 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene