REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š., O. …, S., koju

zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u S., protiv tuženika J.

G., O. …, S., kojega zastupa punomoćnica M.

P., odvjetnica u S., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 5. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 13. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženom da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 62.500,00 Euro u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem

polugodištu, za pet postotnih poena, a koje teku od 8. veljače 2013. godine pa do isplate.

2. Nalaže se tuženom da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 87.500,00 kn (osamdesetsedam tisuća i petsto kuna).

Obrazloženje

1. Tužiteljica T. Š. je 15. veljače 2013. podnijela sudu ponijela tužbu protiv tuženika, radi isplate. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da su 18. siječnja 2012. tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji kojim je tužiteljica kupila nekretninu označenu kao čest. zem. 8076/1 Z.U. 19013 K.O. S. za kupoprodajnu cijenu od 250.000,00 E., da je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora tuženik jamčio tužiteljici da se do predmetne nekretnine može pristupiti putem s južne strane koji je položen na čest. zem. 8079 i 8080 K.O. S. i da na tim nekretninama postoji pravo služnosti puta u korist predmetne nekretnine, da je nakon sklapanja ugovora tužiteljica pokušala predmetnoj nekretnini pristupiti južnim putem, ali da je bila zaustavljena od vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi put, da je tužiteljica o tom događaju odmah obavijestila tuženika i agenciju za prodaju nekretnina, da su tužiteljica i tuženik angažirali vještaka koji je procijenio umanjenju vrijednost nekretnine za 25% tržišne vrijednosti ukoliko se istoj ne može pristupiti putem s južne strane, pa da je tuženik kao prodavatelj, prilikom sklapanja ugovora doveo tužiteljicu kao kupca u zabludu u pogledu postojanja prava služnosti na pristupnom putu do nekretnine koja je predmet ugovora o kupoprodaji.

2. Tuženik J. G. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom, navodi da je s vlasnicima «poslužne nekretnine» spor pokušao riješiti mirnim putem, da je s tužiteljicom dogovorio da vodi parnicu (jer se tužiteljica u međuvremenu uknjižila kao vlasnica «povlasne nekretnina») radi utvrđenja prava služnosti puta i da će on snositi troškove postupka, da je izdao izjavu kojom se obvezao da će ukoliko tužiteljica ne uspije u toj parnici isplatiti iznos na ime smanjenja vrijednosti nekretnine koju će utvrditi vještak, da se obratio G. S. radi utvrđenja uknjižbe spornog puta nerazvrstanom cestom. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare ukoliko se zahtjev tužiteljice tretira kao umanjenje cijena s naslova pravnog nedostatka

.

3. Postupajući po predmetnoj tužbi, Općinski sud u Splitu je 5. svibnja 2015. donio presudu poslovnog broja Pi-148/13 kojom je odbio tužbeni zahtjev, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž- 1668/2015 od 3. ožujka 2016.

4. Rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovnog broja Rev 456/2017-2 od 24. lipnja 2020. koji je odlučivao o reviziji tužiteljice, ukinute su presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1668/2015 od 3. ožujka 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broj Pi-148/13 od 5. svibnja 2015. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi otklanjanja proturječnosti u prvostupanjskoj presudi između zaključka da nedostatak nekretnine odnosno nemogućnost korištenja južnog prilaza kupljenoj nekretnini nije mogao ostati nepoznat tužiteljici i zaključka u u istoj odluci da nemogućnost korištenja južnog prilaza nekretnini ne predstavlja materijalni nedostatak stvari.

5. U ponovljenom postupku, se tužiteljica pozvala na stajalište u odluci Vrhovnog suda R. H., a da je tužiteljica dovedena u zabludu od strane tuženoga u pogledu prava na korištenje južnog prilaza predmetnoj nekretnini te da navedeno predstavlja nedostatak predmetne nekretnine. Dalje se tijekom postupka pozvala na odredbu čl. 401. st. 1. t. 3. ZOO-a koja propisuje da materijalni nedostatak na stvari postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane.

6. Tuženik ustraje u navodima da nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje nema materijalne nedostatke. Navodi da je nekretnina katastarske oznake 9017/3 k.o. S., u naravi pristupni put s južne strane nerazvrstana cesta. U trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji da je na snazi bio Zakon o cestama, temeljem kojeg se ceste koje se na dan stupanja na snagu zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi, i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona postaju nerazvrstane. Ex lege da ta cesta postaje javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju grada S.. Prilaže izvadak iz zaključka o utvrđenju popisa nerazvrstanih cesta na području G. S. iz kojeg da je razvidno da je ulica P. K., a koja počinje kat. čest. 8895/1, a završava kat. čest. 9018 nerazvrstana cesta, koji popis je deklarativne naravi. Čestica o kojoj se raspravlja da je kao prilazni put s južne strane već u trenutku sklapanja kupoprodaje bila javno dobro, a što nije moglo ostati nepoznato tužiteljici, a nije smjelo ostati nepoznato ni vještacima koji su radili vještačenje.

7. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pročitao ugovor o kupoprodaji S. g.", pregledao preris katastarskog plana S. 31.5.2006. g.", pročitao

I. tuženika S. 17.3.2012. g.", E. utvrđenja činjeničnog stanja s davanjem stručnog mišljenja S. 15.10.2012. g.", izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 12016 K.O. S., prijepis posjedovnog lista broj 16376 od 14. 9. 2012. g, pregledao preris katastarskog plana S. 17. 9. 2012.", pročitao rješenje S. O. S. o. 9. 1. 1. g., ugovor o ustupu prava služnosti od 7. 4. 1961. g, dopis G. S. od 6. 9. 2012. g, dopis G. S. od 18.4 . 2008. g, urbana pravila,

E. – nalaz i mišljenje glede činjeničnog stanja prava služnosti puta te možebitnog umanjenja vrijednosti nekretnine od 12. 9. 2012. g, izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 19013 k.o. S., dopise tužiteljice tuženiku i A. B., D.

B., N. B. i M. Đ. s povratnicama, dopis punomoćnika

tuženika D. K., odvjetnika u S., zahtjev da se dio puta P.K. utvrdi kao nerazvrstana cesta, pročitao iskaze tužiteljice i tuženika, svjedoka N. Š., M. B., N. K., N. Š., F. P.,

pročitao preslik internetske stranice agencije G. spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pst-557/12, dopis O. za komunalno održavanje G. S.

od 15. ožujka 2021., Zaključak o utvrđenju Popisa nerazvrstanih cesta na području G. S. (S. G. grada S. broj 8 od 12. veljače 2013.), izveo dokaz uviđajem na pristupnom putu nekretnini koja je predmet spora, saslušao svjedoka D. B..

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza, cijeneći ih zasebno te dovodeći ih u međusobnu svezu, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je stajališta da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Tijekom postupka sud je kao nespornim utvrdio:

- da se predmetna nekretnina, koja je predmet ugovora o kupoprodaji S. g." u naravi kuća izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno

ukupne površine 495m2 od čega zgrada 73m2, dvor 279m2 i neplodno 143m2, Z.U. 19013 k.o. S. u naravi samostojeća kuća anagrafske oznake S.,

prodavala posredstvom agencije G. da se tužiteljica javila na oglas agencije G. kao zainteresirana strana za kupnju predmetne nekretnine,

- da su tužiteljica i njezin suprug posredstvom agencije G. stupili u kontakt s vlasnikom predmetne nekretnine i istu pregledali,

- da do predmetne nekretnini postoji sjeverni put (makadamski) širine prosječno 2,5m, a na najužem dijelu 2,3m,

-da s južne strane predmetne nekretnine postoji prilazni put širine 4,5m,

- da su 7. travnja 1961., s jedne strane B. D. ud. N., B. M. i

B. T., oboje pok. N. i oboje zastupani po majci D. B. i M.

G. pok. P., zaključili ugovor o ustupu prava služnosti puta kojim D.

B. za sebe i maloljetnu djecu kao trajni korisnik čest. zem. 8079, 8980 i 8081 k.o. S. ustanovljava u korist čest. zem. 8076/1 k.o. S. i kuće koja je na istoj sagrađena, vlasništvo odnosno pravo trajnog korištenja M. G. pok. P., pravo služnosti puta na teret čest. zem. 8079, 8980 k.o.S. u širini 2 m, uz sjeverni rub čestice i baš od javnog puta do čestice vlasništva M. G., za što M. G.

isplaćuje D. B. iznos od 7.000.- dinara kao naknadu za ustanovljenje prava služnosti te mu D. B. izdaje priznanicu za ovaj iznos, s tim da stranke dogovaraju da sva njihova prava odnosno ustanovljenje prava služnosti puta preko istih prelazi na njihove pravne prednike i da D. B. ovlašćuje M.

G. da na temelju ovog ugovora bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja može pravo služnosti upisati u zemljišnu knjigu,

- da je s tog pristupnog puta postavljena kapija i ulaz za nekretninu koja je bila predmet prodaje, označenu kao čest. zem. 8076/1, anagrafske oznake,

- da su tužiteljica i tuženik, 18. siječnja 2012. sklopili ugovor o prodaji nekretnine u naravi kuća izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno ukupne površine 495m2 od čega zgrada 73m2, dvor 279m2 i neplodno 143 m2, Z.U. 19013 k.o. S. u naravi samostojeća kuća anagrafske oznake S.,

- da je tužiteljica nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora sa suprugom pokušala južnim putem pristupiti na predmetnu nekretninu i da su vlasnici nekretnine na kojoj se nalazi put onemogućili prolaz i zabranili joj da koristi taj put uz tvrdnju da na tom putu u korist tužiteljičine nekretnine nikada nije postojalo pravo služnosti, - da je tužiteljica o tome odmah obavijestila agenciju G. i tuženika,

- da je tužiteljica dana 8. svibnja. 2012. podnijela tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi južni pristupni put radi utvrđenja prava stvarne služnosti puta i da je ista tužbu povukla prije nego što su tuženi podnijeli odgovor na tužbu (predmet ovog suda posl. broj Pst-557/12),

- da je tuženik 17. ožujka 2012. dao izjavu kojom se obvezao da u slučaju da tužiteljica ne uspije u parnici posl. broj Pst-557/12 na ime smanjenja vrijednosti objekta zbog te činjenice – nemogućnosti korištenja južnog pristupa, isplatiti iznos na ime smanjenje vrijednosti objekta koji iznos će utvrditi vještak procjenitelj građevinske struke,

- da su se vještaci R. M. i T. K. izjasnili da je umanjena vrijednost predmetne nekretnine zbog nemogućnosti korištenja pristupa s južne strane 25% tržne vrijednosti nekretnine.

10. Svjedok D. B., saslušan u svojstvu voditelja O. za komunalno održavanje G. S. očitovati se u svezi statusa nekretnine označene kao kat.čest. 9017/3 K.O. S., navodi da je dostavio sudu dopis od 11. ožujka 2021. gdje je obrazložen status. Dalje navodi da informacije koje je dobio upućuju da je stvar malo podijeljena. Odredbom čl.100. Zakona o cestama, definira se pojma nerazvrstane ceste te se navodi da je cesta građevina sa bitnim elementima građevine kao što je npr. donji i gornji stroj ceste, odvodnja i sl. S druge strane čl.32 G.-a grada S. određuje minimalnu širinu ceste kao kolno-pješačkog pristupa građ. čestici zemlje. Kako se radi o neasfaltiranom putu prosječne širine 2 do 2.5m u tom smislu se navedeno ne može smatrati nerazvrstanom cestom. Međutim, odluka o nerazvrstanim cestama na području grada S. u svom dijelu popis nerazvrstanih cesta na području grada S. navodi ulicu sa trima česticama zemlje

koje podređuju njen početni središnji i završni kraj te duljinom od cca 850m. Svjedok smatra da se ne radi o cestovnoj građevini niti da se radi o G.-om minimalno definiranom kolno pješačkom pristupu, ali je ulica u tom dijelu kroz

odluku od nerazvrstanim cestama obuhvaćena. G. S., odnosno odsjek provodi po njegovim saznanjima, nije održavao predmetnu česticu zemlje dosada kao nerazvrstanu cestu.

Na upit suda, što je u stvarnosti na tome dijelu, svjedok navodi da je bio na predmetnom mjestu, da se radi o jednom utabanom, zemljanom, travnatom putu, širine kako je naveo, a da ne može reći da tu ne prolaze auta.

Na upit punomoćnika tužiteljice svjedoku koja bi G.-om bila utvrđena minimalna širina puta, svjedok odgovara 3 m. Na daljnji upit koji bi bili minimalni uvjeti cestovne građevine sukladno zakonu o cestama svjedok odgovara gornji i donji stroj ceste bi bio za gradsku urbanu sredinu minimalni uvjeti koji definiraju cestovnu građevinu, a taj put ne udovoljava tome i nije građevina u smislu zakona o cestama. Na pitanje da li put služi prometovanju većeg broja ljudi, svjedok odgovara da predmetna čestica zemlje u funkciji puta nije posebno prometno uređena, a u smislu ograničenja prometovanja bilo koje skupine sudionika u prometu, dakle i vozila i pješaci.

Na upit punomoćnice tuženika, tko donosi odluku o nerazvrstanim cestama na području grada Splita, svjedok odgovora G. vjeće grada S.. G. vjeće

također donosi i zaključak o utvrđivanju popisa nerazvrstanih cesta na području grada S.. G. vijeće je ovlašteno donositi izmjene i dopune navedenih

odluka. Na upit svjedoku je li njegov odsjek ovlašten na bilo koji način derogirati navedene odluke, svjedok odgovara da to nije moguće.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za umanjenje kupoprodajne cijene od 25% od tržišne vrijednosti nekretnine, odnosno zahtjev za isplatu 62.500,00 eura protuvrijednost u kunama zbog nemogućnosti korištenja južnog puta na kupljenoj nekretnini, zbog mana volje, zablude u postojanju prava služnosti na pristupnom putu do nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

12. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

Odredbom čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , dalje: ZOO) je propisano da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

Odredbom čl. 280. st. 2. ZOO-a je propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Odredbom čl. 280. st. 3. ZOO-a je propisano da, u slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Odredbom čl. 400. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.

Odredbom čl. 402. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari.

Odredbom čl. 401. st. 1. ZOO-a je između ostalog propisano da nedostatak postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane.

Odredbom čl. 430. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.

13. U pogledu identificiranja nekretnine označene kao kat.čest. 9017/3 k.o. Split, u naravi pristupnim putem s južne strane predmetne nekretnine nerazvrstanom cestom po Zaključku o utvrđivanju P. nerazvrstanih cesta na području G.

S. (S. G. grada S. broj 8 od 12. veljače 2013.), čitanjem istog

proizlazi da je pod „N. ceste i pristupne ceste do stambenih, poslovnih,

gospodarskih i drugih građevina” označeno „P. K. i kat.čest. Duljine 863,86m K.O. S., kat.čest. 8915/5, 8895/1, 9018.

14. Odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o cestama („NN” broj

84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 , dalje: ZC) je propisano: „N. ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona”

15. Odredbom čl. 100. ZC-a detaljno su određeni dijelovi nerazvrstane ceste i propisano da nerazvrstanu cestu čine: – cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično), – građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo), – zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, – prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa, – javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke, uređaji za naplatu parkiranja i slično).

Odredbom čl. 101. st. 1. ZC-a je propisano da je nerazvrstana javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Odredbom čl. 102. st. 1. ZC-a je propisano da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

16. Uviđajem na nekretnini označenoj kao kat.čest. 9017/3 K.O. S., u naravi pristupnog puta sa južnog dijela do nekretnine tužiteljice na adresi Pod kosom 38 do koje je pristupljeno dolaskom zemljano – šljunčanim putem iz smjera istoka do predmetne nekretnine u duljini od cca 80m koji se dalje nastavlja u smjeru zapada te put završava nailaskom do garaže na kraju puta, utvrđeno je da na neznatnom dijelu pristupnog puta postoje ostaci nalivenog betona, a po sredini puta se nalazi cijelom duljinom puta samoniklo bilje kao i sa lijeve i desne strane uzduž cijelog puta. Put je širine cca 3.5m računajući od zidova omeđenih sa sjeverne strane i sa južne strane, dok sama širina puta koja se može koristiti za prolaz vozilom je širine cca 2.5m, s tim da je vidljivo da se u dijelu kojem prolaze kotači vozila, taj dio je očišćen od trave i ostalog bilja, a po sredini se nalazi samoniklo bilje.

17. Sud je međutim, stajališta da navedena nekretnina, u dijelu kojim prolazi s južne strane nekretnine koja je predmet ugovora, nema svojstvo nerazvrstane ceste u naprijed propisanom smislu, budući ne udovoljava uvjetima propisanim čl. 100. ZC-a, niti iz iskaza svjedoka B. proizlazi da istom upravlja G. S. u smislu čl. 107. st. 1. ZC-a.

18. S tim u svezi, da bi neki put predstavljao nerazvrstanu cestu, se ne može zaključivati na temelju G. urbanističkog plana G. S., pa niti citiranog Zaključka o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području G. S., već je potrebno sa sigurnošću utvrditi da li se radi o nerazvrstanoj cesti ili ne. Takvo utvrđivanje se ukazalo bitnim za odlučivanje o predmetu spora, jer bi u slučaju da je i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji imalo svojstvo nerazvrstane ceste utjecalo na osnovanost tužbenog zahtjeva. Kako sud smatra da isto ne udovoljava zakonskim uvjetima da bi se moglo smatrati nerazvrstanom cestom, niti predstavlja javno dobro u općoj uporabi, to nije kao osnovan prihvaćen navod tuženika o takvom svojstvu.

19. Za odlučivanje o predmetu spora, uzeti je u obzir sadržaj ugovornih odredaba i radnje tuženika kao prodavatelja.

20. Dakle, predmet ugovora je kupoprodaja nekretnine, kuće koja je izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno ukupne površine 495 m2, od čega zgrada 73 m2, dvor 279 m2, neplodno 143 m2, sve upisano u Z.U. 19013 K.O. S., što u naravi predstavlja samostojeću kuću anagrafske oznake,

S..

21. Dalje, u kupoprodajnom ugovoru od 18. siječnja 2012. sklopljenom između parničnih stranaka kao ugovornih stranaka nije navedeno da u korist nekretnine koja je predmet kupoprodaje postoji pravo služnosti puta na nekretnini označenoj kao čest. zem. 8079 i 8080 K.O. S., niti je označeno ili ugovoreno da je bitan uvjet za sklapanje tog ugovora, pravo služnosti puta u korist nekretnine koja je predmet ugovora sa južne strane.

22. Predmetnim ugovorom se tuženik nije obvezao nekretninu označenu kao čest. zem. 8076/1 predati zajedno s pravom služnosti puta s južne strane, zbog čega ni pravo služnosti nije bilo predmetom ugovora, a tužiteljica je nekretninu preuzela prilikom sklapanja ugovora u stanju u kojem se nalazila i na ugovor nije stavila nikakve primjedbe.

23.Sud nije utvrdio postojanje pravnih nedostataka na prodanoj stvari.

24. Ponovit će se da predmet prodaje nisu nekretnine označene kao čest. zem. 8079 i 8080 k.o. Split, niti pravo služnosti puta na tim nekretninama.

25. Kako je predmet prodaje nekretnina označena kao čest. zem. 8076/1 K.O. S., a na istoj u trenutku prodaje ne postoji kakvo pravo trećega, kako to propisuje odredba čl. 430 st. 1. ZOO-a u smislu da bi isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo kupčevo pravo, to je neosnovano pozivanje tužiteljice na postojanje pravnih nedostataka.

26. Sud dalje, nije utvrdio dokazanim niti postojanje materijalnih nedostataka predmeta prodaje određenih u čl. 401. st. 1. ZOO-a.

27. U ponovljenom postupku se tužitelj pozvao na odredbu čl. 401. st. 1. t. 3. ZOO-a koja propisuje da materijalni nedostatak na stvari postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, a da iz rezultata provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je u konkretnom slučaju prešutno ugovoreno bitno svojstvo kupljene stvari koje je bilo odlučno za realizaciju kupoprodaje nekretnine, a to je mogućnost pristupanja istoj kolnim putem koji se nalazi sa južne strane nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zem. 8076/1, K.O. S.. Bez pristupa predmetnoj nekretnini ''južnim putem'' da ne bi ni došlo do zaključenja kupoprodajnog ugovora. Tuženik da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji bio svjestan da je pravo služnosti puta bitan uvjet za sklapanje ugovora iz kojeg razloga je tužiteljicu uvjerio da zajedno sa kućom i okućnicom kupuje i pravo da s južne strane nekretnine nesmetano dolazi i pristupa automobilom te time isto i usmeno ugovorio.

28. Odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN

” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) koja je bila na snazi i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovor o kupoprodaji, propisano je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

Odredbom čl. 377. ZOO-a je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

29. Propisana pisana forma ugovora o kupoprodaji nekretnine, zahtijeva da i mogući uvjeti sklapanja i realizacije ugovora moraju biti sadržani u pisanoj formi, a takav ugovoreni uvjet na koji se tužiteljica poziva, kako je to već naprijed utvrđeno, nije sadržan u predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina, niti je u istome ugovoreno bitno svojstvo kupljene stvari u vidu mogućnosti pristupanja istoj kolnim putem koji se nalazi sa južne strane nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

30. Tuženik je kao prodavatelj predao tužiteljici nekretninu u skladu s ugovorom o kupoprodaji, onako kako je to jasno određeno u ugovoru opisom i identifikacijom, dakle, ugovoreno, a tužiteljica je kao kupac ishodila upis prava svog vlasništva nekretnine koja je predmet kupoprodaje u zemljišnim knjigama, čime je obveza tuženika kao kupca izvršena.

31. Relevantnih dokaza da bi što drugo bilo ugovoreno, a slijedom naprijed citiranih odredaba jasno proizlazi da se zahtijeva da ugovoreno mora biti u pisanom obliku, nema.

32. Uputiti je i na utvrđenja iz prethodno vođenog postupka, koja sud prihvaća i koja nisu otklonjena izvedenim dokazima u ovom postupku, u vidu iskaza tužiteljice u tijeku postupku (str. 73 spisa) "da tuženik nije rekao da je put njegovo vlasništvo, ali da je rekao da se njime koristi", što upućuje da je tuženik ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu da je kao uknjiženi vlasnik predao predmet prodaje u cijelosti, a tužiteljica kao kupac upisala pravo vlasništva na predmetu prodaje, zbog čega nije došlo "do bitno promijenjenih okolnosti od onih koji su postojali u trenutku zaključenja ugovora, koje bi se mogle pripisati odgovornosti tuženika". Dalje, da iz ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da je bitan uvjet za zaključenje ugovora pravo služnosti puta pristupa sa južne strane, pa niti tuženik može biti odgovoran što su B. i Đ. to onemogućili tužiteljici i njezinoj obitelji. Protivno tvrdnji tužiteljice,

tuženik se ponašao u skladu s načelima poštenja i dobre volje jer je i prije zaključenja ugovora i tužiteljici i njenom suprugu omogućio da u cijelosti pregledaju predmet kupoprodaje, naveo im je činjenice u svezi s predmetnim pristupom sa južne strane za koji je sud utvrdio da ga je nesmetano koristilo (kao i njegova sestra) i na taj način im omogućio da ulaganjem obične pažnje mogu i ispitati činjenice o kojima je tuženik kao prodavatelj navodio.

33. Okolnost da bi tuženik sačinio Izjavu od 17. ožujka 2012. ovjerenu od strane javnog bilježnika (u svojstvu jednostranog akta) i istom se obvezao tužiteljici naknaditi na ime smanjene vrijednosti objekta 25% od tržišne vrijednosti nekretnine ukoliko ista ne uspije u parnici koja se vodi radi utvrđenja postojanja prava služnosti prolaza spornim putem južne strane kupljene nekretnine, po stajalištu suda ne predstavlja dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebice u u vidu radnji koje tuženica opisuje kao pravni osnov zahtjeva. Uzimajući u obzir sadržaj te izjave i dovodeći je u svezu s ostalim izvedenim dokazima te činjeničnim i pravnim osnovom tužbe, sud ne nalazi utvrđenim obvezati tuženika na zahtijevanu isplatu tužiteljici.

34. U pogledu postojanja mana volje, odnosno zablude, na postojanje kojih okolnosti se tužiteljica pozvala u tužbi, dalje kako slijedi;

35. Tužiteljica nije podnijela zahtjev za poništaj ugovora, na koji je ovlaštena po odredbi čl. 280, st. 2. ZOO-a, već zahtjev za isplatu na ime smanjene tržišne vrijednosti nekretnine koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji, na koji nije ovlaštena na temelju primjenjujućih odredaba ZOO-a

36. Navodi tužiteljice koji bi se odnosili na obilježja bitne zablude, usmjereni su na opis nedostataka predmetne nekretnine, o čemu je već obrazloženo naprijed u tekstu obrazloženja.

37. Naglasiti je da je tužiteljica bila u mogućnosti, a kao savjesni kupac i provjeriti pitanje ustanovljene stvarne služnosti u korist kupljene nekretnine u javnoj zemljišnoj knjizi, pod pretpostavkom da je uložila i onu dužnu pažnju koju bi uložio svaki kupac prilikom kupnje nekretnine za iznos označen kao cijena predmetnog kupoprodajnog govora, ili moguće zatražiti objašnjenje od vlasnika puta u svezi postojećeg, a to u bitnom ne proizlazi.

38. Zaključno, iz svega naprijed opisanog i obrazloženog, sud smatra da nedostaci nekretnine koja je predmet prodaje nisu utvrđeni, niti postojanje zablude, slijedom čega je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci presude pod 1.

39. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa)

važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Tuženiku se obzirom na uspjeh u cijelosti u parnici, priznaje i određuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8.t1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 17.10.2014. i 13.2.2021. u iznosu od po 500 bodova svaki (Tbr. 8.t.1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 5.6.2015. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 10.t.4. Tarife), za zastupanja na ročištima od 21.11.2013., 12.9.2014., 10.11.2014., 4.2.2015., 27. 3. 2015., 7.12.2020., 15.2.2921., 12.7.2021., 6.9.2021. 5.11.2021. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr. 9.t.1. Tarife). Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 70.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (17.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 87.500,00 kuna kao trošak zastupanja te koji iznos kao parnični trošak je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku.

40. Kako tužiteljica nije uspjela u parnici, to nije bilo mjesta prihvatiti kao osnovan njezin zahtjev za naknadu parničnog troška.

41.Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 13. prosinca 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice,

- punomoćnici tuženika,

- u spis.