Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: 3/P-352/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., A.M. 3, OIB …, protiv A. O. d.d. (prije J. O. d.d.), Z., L. 2, OIB …, radi VPS: 63.648,93 kn, nakon održane glavne i javne rasprave dana 29. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju E. L. i punomoćnika tuženika M. V., odvjetnika, na ročištu za objavu i uručenje presude, 13. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Tuženik A. O. d.d. (prije J. O. d.d.), Z., L. 2, OIB …, je dužan platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., A.M. 3, OIB …, na ime naknade štete, iznos od 60.014,39 kn sa zateznim kamatama koje teku od 18.9.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1.1.2021. do 30.6. 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske kamate do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 16.529,50 kn kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 3.670,54 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbom koju podnosi dana 8. studenog 2017. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 63.648,93 kn sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 18.rujna 2017. do isplate, a na ime naknade štete zbog isplate invalidske mirovine svom osiguraniku T. B. kojoj je priznao pravo na invalidsku mirovinu i to za: vremensko razdoblje od 1. rujna 2014. do 31.srpnja 2017. u kojem razdoblju je prema evidenciji tužitelja osiguranici tužitelja isplaćena mirovina u iznosu od 70.761,03 kn, ali kako smatra da postoji doprinos osiguranici tužitelja nastanku štetnog događaja od 10%, to tužitelj zahtjeva 90 postotni iznos isplaćene invalidske mirovine jer smatra da je u tom dijelu pretrpio štetu pa u ovom postupku traži isplatu iznosa od 63.684,93 kn, a navodi da je pozvao tuženika da mu naknadi štetu u mirnom posjedu, što tuženik nije učinio.

2. Tužitelj navodi da isplatu traži temeljem činjenice što je predmetnu prometnu nezgodu skrivio vozač S. L. osobnim vozilom marke Jugo 45, registarske oznake SB- 902-136 koje vozilo je osigurano kod J. osiguranja d.d. policom automobilske odgovornosti 07034832, a ta osoba je proglašena krivim presudom O. suda u S. B. broj K-586/94, a presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-699/12-2 od 11. ožujka 2014. je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj u 90 postotnom iznosu.

3.Navodi da je tužitelj svojoj osiguranici zbog ozljeda u istoj prometnoj nezgodi priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

4. U odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava da je tuženik bio osiguranik vozila Jugo 45, registarske oznake SB 902-136 dana 1. rujna 1994. u vrijeme predmetne prometne nezgode, osporava da je to vozilo sudjelovalo u štetnom događaju dana 1. rujna 1994., osporava i visinu tražbine jer se sporni događaj dogodio 1. rujna 1994., a tužba je podnesena 8. studenog 2017., smatra da je mjerodavno materijalno pravo, Zakon o osiguranju (NN 9/94 i 46/97) na snazi u vrijeme štetnog događaja po kojem tužitelj ima pravo na isplatu razmjernog dijela mirovine koji se određuje prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebne za stjecanje prava na starosnu mirovinu, samo ako je sklopljen ugovor o osiguranju, ističe prigovor zastare za koju smatra da se računa od dana donošenja pravomoćnog rješenja o mirovini te smatra da je zastarni rok tri godine.

5. Tužitelj dalje navodi da je sklopio ugovor o osiguranju s M. osiguranjem d.d. Z. koje je pripojeno tuženiku te se poziva na podatke iz Registra. Smatra da rokovi zastare počinju teći od dana donošenja drugostupanjske odluke za prethodni utuženi period, a tužitelj sukcesivno utužuje nastalu štetu. Smatra da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno kad su pojedinačni iznosi isplata mirovine isplaćeni osiguraniku tužitelja pa tužitelj ima pravo potraživati puni iznos isplaćen mirovine.

6. Tuženik smatra da je relevantno što nema evidentirano vozilo SB 902-136 kao osigurano u svojoj evidenciji, osporava da bi tužitelj stvarno izvršio plaćanja mirovina svom osiguraniku, predlaže provesti financijsko vještačenje, ne spori doprinos od 90% osobe koja je uzrokovala štetu.

7. Uz podnesak od 5. travnja 2018., tužitelj dostavlja izračun razmjernog iznosa mirovine od strane ovlaštenog aktuara tuženika. Navodi da je razmjerni koeficijent 46,67%, pa ako se uzme kao relevantno ono što je navedeno u tužbi da je isplaćeno 70.761,03 kn, razmjerni iznos mirovine je 33.024,17 kn, a budući da je nesporan doprinos osiguranika tužitelja 10%, razmjerni iznos mirovine uz nesporni doprinos je 29.721,76 kn, a aktuar je obračun sačinila i uzevši u obzir i druge dvije ambulante, prema iznosu koji proizlazi zbrajanjem mjesečnih iznosa iz izvoda banke podataka tužitelj, doznačenih mirovinskih primanja za osiguranicu T. B. – 69.125,11 kn, uz primjenu istih kriterija razmjerni iznos je 29.034,62 kn te po osnovi iznosa od 64.414,00 kn, koji iznos bi bio iznos mirovine isplaćen u relevantnom periode bez izvanredne korekcije mirovine u rujnu 2015., uz primjenu istih kriterija razmjerni iznos je 27.055,81 kn.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.670,54 kn, što se odnosi na iznos tužbenog zahtjeva za naknadu isplata mirovine za razdoblje od 1. rujna 2014. do 7. studenog 2014. čemu se tuženik nije protivio. Tužitelj ostaje kod zahtjeva za isplatom iznosa od 60.014, 39 kn na ime naknade štete za isplate mirovina u razdoblju od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017.

9. U podnesku tužitelja od 11. veljače 2020. se navodi da je u tužbi omaškom u pisanju navedena neispravna registarska oznaka vozila kojim je prouzročena nezgoda i da je ispravna oznaka SB-902-BC, što proizlazi iz zapisnika o uviđaju koje tužitelj naknadno dostavlja, a na ročištu dana 28. svibnja 2020. tužitelj dostavlja e- mail MUP-a od 12. veljače 2020. kojim se tužitelj obavještava da je predmetno vozilo bilo u trenutku prometne nezgode osigurano kod M. osiguranja d.d. Z.. Iz navedenog razloga je sud u ponovljenom postupku dopustio predlaganje dokaza na okolnost pasivne legitimacije tuženika jer je tužitelj tek u toj fazi postupku izjasnio o ispravnoj oznaci vozila kojim je uzrokovana šteta koji podaci su relevantni za utvrđivanje kod koga je predmetno vozilo bilo osigurano u trenutku prometne nezgode.

10. Tuženik predlaže u ponovljenom postupku da se od H. ureda za osiguranje pribavi polica na snazi u vrijeme prometne nezgode, koji ured je poslao dopis dana 1. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi da ne raspolaže podacima.

11. Tuženik se poziva na odluku Rev-x388/2018 od 25. kolovoza 2020. i smatra da iz iste proizlazi da je mjerodavno pravo čl. 27. st. 3 ZOOP-a, što tužitelj negira jer smatra da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju na snazi u vrijeme pojedinačnih isplata mirovine kao specijalniji i kasniji zakon.

12. U ponovljenom postupku je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost činjenice koje iznose i kada je tužitelj uplatio svom osiguraniku u predmetnom razdoblju na ime mirovine, jer tuženik i dalje spori činjenice isplate kako proizlaze iz dokumentacije tužitelja.

13. Na ročištu dana 29. listopada 2021. tuženik upozorava na činjenicu da bi osiguranica tužitelja T. B. otišla u starosnu mirovinu 2. listopada 2013., jer bi tada ispunila uvjete za starosnu mirovinu jer je na dana 2. listopada 2013. imala 61 godinu života. Stoga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti jer stjecanjem uvjeta za starosnu mirovinu prestaje obveza tuženika prema tužitelju, jer bi tužitelj imao pravo na naknadu od tuženika po osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi HZMIORH isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između isplaćene invalidske i starosne mirovine, te se poziva na pravno shvaćanje VTS RH od 5. prosinca 2016..

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslike sljedeće dokumentacije: rješenja o umirovljenju T. B. od 19. rujna 2000., prijave o povredi na radu od 6. rujna 1994., izvoda iz banke doznačenih mirovinskih primanja, preslike presude ovog Suda broj P-370/2014, odštetni zahtjev tužitelja od 28. kolovoza 2017. s dokazom o prijemu istoga kod tužitelja, potvrdom o primitku pošiljke od 31. kolovoza 2017., izvješće o saldu duga tužitelja s 11. rujna 2017., u izračun razmjernog iznosa mirovine sačinjen po ovlaštenom aktuaru I. B. od 2. ožujka 2018., a po nalogu tuženika, povijesni izvod iz Registra za tuženika. U ponovljenom postupku provedeni su slijedeći dokazi: uvid u obračun isplaćenih mirovina za razdoblje od 1. rujna 2014. do 7. studenog 2014., u zapisnik o uviđaju od 4. rujna 1994., u prijavu o povredi na radu, presudu kaznenog suda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-586/94, e-mail MUP-a od 12. veljače 2020. kojim se tužitelj obavještava da je predmetno vozilo bilo u trenutku prometne nezgode osigurano kod M. osiguranja d.d., Hrvatskog ureda za osiguranje pribavi polica na snazi u vrijeme prometne nezgode, u dopis Hrvatskog ureda za osiguranje od dana 1. lipnja 2020, provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje, izvršen uvid u pisani nalaz i mišljenje vještaka F. T. i priloge tom nalazu.

15. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je u razdoblju od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017. na ime mirovine tužitelj svom osiguraniku platio iznos od 70.202,68 kn prema prometu na računu osiguranice tužitelja, što je za 980,00 kn manje nego što proizlazi iz evidencije tužitelja (71.182,63 kn) i razlika se odnosi na dopunsko zdravstveno osiguranje koje je toj osiguranici ustezano u mjesečnom iznosu od 70,00 kn. Tako da vještak zaključuje da je osiguranici tužitelja T. B. isplaćeno u relevantnom razdoblju na ime mirovine 70.756,53 kn. Iz provedenog vještačenja, dakle proizlazi uz primjenu doprinosa od 10% osiguranice – umanjenje za 7.075,65 kn tuženika da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s osnova naknade štete za relevantni period od 63.680,88 kn, ali kako tužitelj traži manje za taj vremenski period – 60.014,39 kn, zatražen je iznos tužitelju dosuđen jer sud odlučuje u okviru zahtjeva.

16. Kako je tuženik uložio prigovor zastare, odlučeno je o tom prigovoru.

17. Sud smatra da treba primijeniti čl.230.st.1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/06, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, koji glasi: "Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila." U svakom slučaju,tražbina zastarjeva pet godina od kada je nastala. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom naknade štete, a ne o regresnom zahtjevu jer oba relevantna ZMO-a isti zahtjev određuju kao zahtjev za naknadu štete, a radi se o specijalnim zakonima u odnosu na ZOO.

18. U konkretnom slučaju zastarni rok za utuženu tražbinu za pojedinačne isplate naknade mirovina počeo teći nakon svake pojedinačne isplate mirovina, iz razloga što su isplate bile u razdoblju od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017., a tužba je uložena dana 6. studenog 2017., od dana dospijeća zahtjeva za naknadu štete do dana utuženja nije prošlo više od tri godine pa je prigovor zastare neosnovan.

19. Nije relevantna činjenica što bi osiguranica tužitelja na dan 2. listopada 2013. imala 61 godinu života i što bi tada mogla najranije ostvariti pravo na starosnu mirovinu po redovnom tijeku stvari. Sud smatra da bi stav na koji se tuženik poziva trebalo primijeniti u slučaju ako bi osiguranica tužitelja u relevantnom razdoblju za koje se traži naknada štete navršila 65 godina života jer bi jer bi tada po sili zakona otišla u starosnu mirovinu. Dakle, nije relevantan datum kada bi osiguranica tužitelja najranije mogla otići u starosnu mirovinu nego kada bi ona to morala otići po sili zakona jer se ne može pretpostaviti da bi se osiguranica tužitelja koristila svojim pravom na raniji odlazak u starosnu mirovinu. Iz spisa i to Rješenja o umirovljenu proizlazi da je ista rođena 2. listopada 1952. pa je 65 godina života navršila 2. listopada 2017., a u predmetu je utužena naknada štete za isplatu mirovine za razdoblje od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017., dakle za vremenski period prije nego li što je T. B. navršila 65 godina, a iz prijave povrede na radu proizlazi da je ista bila zaposlena na radnom mjestu tehnologa u D. V. stanica Slavonski Brod, dakle nije bila obrtnik za koje ne vrijedi ograničenje godina starosti za odlazak u starosnu mirovinu. Stoga je neosnovan navod da bi osiguranica tužitelja na dan 2. listopada 2013. najkasnije otišla u starosnu mirovinu jer bi ona na taj dan najranije mogla ostvariti pravo odlaska u starosnu mirovinu. Ovo proizlazi iz primjene propisa i to čl.26 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju (NN 121/10) po kojem je za uvjet stjecanja na starosnu mirovinu u 2013. godine 60 godina i 9 mjeseci života i 15 godina mirovinskog staža, što je iznimka od pravila iz čl.30 ZOM-a po kojem se pravo na starosnu mirovinu stječe s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

20. Za razdoblje od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017. tužitelj ima pravo na naknadu punog iznosa isplaćene mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje. Relevantne su slijedeće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 18/18, 162/18), dalje: ZMO-novi, čl.164. stavak 1. istog ZMO- novi po kojoj odredbi tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, uključujući isplaćenu mirovinu dok traje isplata tih davanja te čl.161. st.1. toč.1. ZMO-novi prema kojem naknada stvarne štete obuhvaća pravo naknade ukupnih novčanih davanja isplaćenih na osnovu priznatog prava na mirovinu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u punom iznosu.

21. Tuženik je dostavio i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za predmetno razdoblje po svom aktuaru koji obračun tužitelj nije osporio. Primjenom kriterija iz tog obračuna, a uzevši u obzir iznos isplaćenih mirovina koji proizlazi iz vještačkog nalaza u relevantnom periodu uz umanjenje zbog 10% doprinosa osiguranice tužitelja 63.680,88 kn, primjenom kriterija koje je objasnila aktuar tuženika, proizlazi uz razmjerni koeficijent 46,67% da bi razmjerni iznos mirovine iznosio 29.719,87 kn. Međutim, isto utvrđenje nije relevantno za presuđenje jer je sud zauzeo stav da se ne primjenjuje Zakon o osiguranju, odnosno Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, na koje se poziva tuženik.

22. Kako sud smatra da treba primijeniti ZMO-novi u odnosu na zahtjev za naknadom štete za razdoblje od 8. studenog 2014. do 31. srpnja 2017., a ne treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to čl.27 st.3 istog Zakona jer je ZMO-novi kasniji i specijalniji propis, isti dokaz nije bio relevantan za odluku o tužbenom zahtjevu. Ne primjenjuje se praksa na koju upućuje tuženik Odluka VS RH broj Rev-x388/2018-2 jer činjenično stanje u ovom predmetu nije identično kao u navedenom predmetu. U navedenoj revizijskoj odluci se zauzima stav vezano za konkurenciju primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 i dr.-stari ZMO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) čl.27 na način da treba primijeniti posljednji navedeni Zakon jer je isti kasniji Zakon. U ovom postupku se međutim postavlja pitanje konkurencije primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) čl.27 i odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 18/18, 162/18), dalje: ZMO-novi, čl.164. stavak 1. istog ZMO- novi.

23. Između stranka je nesporno da je odgovornost osiguranika tužitelja 10 %, a odgovornost vozača vozila kojim je uzrokovana nezgoda 90%.

24. Tuženik nije priznao činjenicu postojanja ugovora o osiguranju za predmetno vozilo kojim je uzrokovana štete u vrijeme štetnog događaja- prometne nezgode.

25. Iako tužitelj nije dostavio ugovor o osiguranju, tuženik tvrdi da nema podataka o osiguranju predmetnog vozila, a Hrvatski ured za osiguranje također nema podataka o osiguranju predmetnog vozila u vrijeme nezgode, iz ostalih provedenih dokaza i to: zapisnika o uviđaju od 1. rujna 1994. koji se odnosi na predmetnu prometnu nezgodu u kojem je navedeno da je S. L. bio vozač osobnog automobila reg.oznake SB 902-BC koje je u vrijeme nezgode osigurano kod osiguravajućeg društva Mediteran, broj police 07034832, koja je važeća do 9. prosinca 1994., iz kaznene presude koja je postala pravomoćna prema potvrdi o pravomoćnosti dana 22. studenog 1995. iz koje proizlazi odgovornost S. L. za štetu iz predmetne prometne nezgode, iz dopisa MUP-a tužitelja od 12. veljače 2020. koji potvrđuje sadržaj zapisnika o očevidu u pogledu toga da je vozilo bilo osigurano kod Mediteran osiguranje d.d. prema podacima MUP-a, iz povijesnog izvoda iz Registra za tuženika, iz kojih proizlazi da je M. osiguranje d.d. pripojeno tuženiku koje je imalo raniji naziv J. osiguranje d.d., proizlazi pasivna legitimacija tuženika jer tuženik odgovara za obveze pripojenih društava.

26. Da je predmetno vozilo u trenutku nezgode dana 1. rujna 1994. bilo osigurano kod M. osiguranja d.d. P., kasnije M. osiguranje d.d. Z., S. 21, proizlazi iz obrazloženja presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-2248/99-3 od 9. prosinca 1999. (str.39-40 fizičkog spisa) iz koje proizlazi da M. osiguranje d.d., u tom postupku tuženik, nije osporio svoju pasivnu legitimaciju. Logično je da tuženik u svojoj evidenciji u vrijeme predmetne nezgode nema evidentiranu policu osiguranja za vozilo kojem je uzrokovana prometna nezgoda, jer je do činjenice pripajanja M. osiguranje d.d. tuženiku došlo nakon isteka predmetne police koja je istekla prema podacima MUP-a 9. prosinca 1994., a iz povijesnog izvatka iz Registra proizlazi da je do pripajanja M. osiguranje d.d. tuženiku došlo u prosincu 2000.

27. Pretpostavka za udovoljenje zahtjevu za naknadu štete je postojanje štete na strani tužitelja za koju sud utvrđuje da je nastala tužitelju kako proizlazi iz provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja jer je tužitelj svom osiguraniku T. B. isplaćivao invalidsku mirovinu u relevantnom razdoblju. Ta šteta je nastala u konkretnom slučaju zbog odgovornosti osiguranika prednika tuženika za nastanak štetnog događaja - prometne nezgode u kojem je isti sudjelovao kao jedan od sudionika.

28. Kako je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje spornog iznosa, što proizlazi iz zahtjeva za naknadu štete od 28. kolovoza 2017., a tuženik je zahtjev primio 31. kolovoza 2017., što proizlazi iz preslike dostavnice, str.20 spisa, sud je tužitelju dosudio na glavnicu zatezne kamate jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze, a na temelju odredbe čl.166 ZOMO-a (NN 180/98 i dr.) i odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), od dana od kojeg tužitelj traži naknadu štete 18. rujna 2017. jer je tada već prošao rok od 15 dana nakon što je tuženik primio zahtjev za naknadu štete, u visini opće kamatne stope jer se radi o zahtjevu za naknadom štete.

29. U odnosu na troškove parničnog postupka, sud je odbio zahtjev tuženika po čl.154 st.1. ZPP-a u iznosu od 16.529,50 kn koliko tuženik traži troškovnikom predanim 28. listopada 2021. jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci Presude.

31. Kao u izreci Rješenja odlučeno je po čl.193 st.2 ZPP-a jer je utvrđeno djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva kojem se tuženik nije protivio. U Slavonskom Brodu 13. prosinca 2021.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 15 dana, putem ovog suda (čl.508 st.2 u svezi sa čl.348 st.1 ZPP-a).