REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: REF. 32 : Pr-2007/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Višnji Fureš, a na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Prosenečki Kamenjak, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. K. iz K., OIB:….., protiv tuženika C. Z. S. S. iz K., OIB:……..., zastupanog po ZOU M. Š. i V. R., odvjetnicima u K., radi isplate razlike u plaći, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 07. prosinca 2021. godine u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena dana 13. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku C. Z. S. S. iz K. OIB:…….., da tužiteljici V. K. K. iz K. OIB:……….., isplati iznos od 8.079,15 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak I prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne na stope stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na iznos od:

- na iznos od 542,16 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do plateža,

- na iznos od 650,54 kn od dana 16. veljače 2016. godine do plateža,

- na iznos od 523,22 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do plateža,

- na iznos od 640,04 kn od dana 16. travnja 2016. godine do plateža,

- na iznos od 527,59 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do plateža,

- na iznos od 707,95 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do plateža,

- na iznos od 557,22 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do plateža,

- na iznos od 559,83 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do plateža,

- na iznos od 633,31 kn od dana 16. rujna 2016. godine do plateža,

- na iznos od 546,34 kn od dana 16. listopada 2016. godine do plateža,

- na iznos od 520,54 kn od dana 16. studenog 2016. godine do plateža,

- na iznos od 634,88 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do plateža,

- na iznos od 531,20 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do plateža,

- na iznos od 504,33 kn od dana 16 veljače 2017. godine do plateža, sve to u roku od 8 dana.

II. U ovom postupku svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu radi isplate razlike bruto plaća, navodeći da je u radnom odnosu kod tuženika, a temeljem Ugovora o radu. Tuženik kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09). U tužbi dalje navodi da su Vlada Republike Hrvatske ( u daljnjem tekstu Vlada RH) i Sindikati javnih službi sklopili 23. 11. 2006. godine Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Sporazum), kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za 6% u 2007. godini, za 6% u 2008. godini i za 6% u 2009. godini. Zbog nastupa recesije, Vlada RH i Sindikati javnih službi su 13. 5. 2009. godine zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazuma) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i to na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. 3. Dodatka Sporazumu, dok je odredbama čl. IV-V ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklada plaća u javnim službama s prosječnom plaćom u RH. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma, ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu, primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017., a radi primjene pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Nadalje, Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28.

12. 2012. godine usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u vezi primjeni čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. tog Dodatka Sporazumu time da iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi:

"Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanje, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

1.1. Ukazuje se u tužbi da je dana 28. 8. 2015. Državni zavod za statistiku (dalje DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a realno veće za 1,2%, u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, dok je dana 27. 11. 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u odnosu na tromjesečje 2014. S obzirom da aritmetička sredina realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući

da je tužena od prosinca 2015. pa nadalje tužitelju plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka sporazumu o osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tužene prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 8.079,15 kn, iznos koji predstavlja zbroj svih pojedinih neisplaćenih razlika plaće, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa neisplaćene razlike plaće do potpune isplate. Tužitelj se poziva na čl. 93. st. 3. Zakona o radu gdje je propisano "ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu". Stoga tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini neisplaćeni mjesečni iznos od 16-tog dana do plaćanja.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu te da je isto tako nesporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade RH te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tužena osporava navode tužitelja u dijelu da bi 13. svibnja 2009. bio sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bile sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na sporazum o dodacima za plaću u obrazovanju i znanosti. Tužena navodi kako je razvidno da Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006., a koji Sporazum je različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. Tužena osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, odnosno postavlja pitanje mogu li proizvoditi pravne učinke u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. Tužena naime navodi kako jedan od supotpisnika nije potpisao, već samo parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske pa su dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Smatra tužena nadalje da isti nisu bili sklopljeni na zakonit način jer sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni ugovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovara s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a budući da isti nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća, a radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava koji je ništetan, a zbog toga ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja, odnosno podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Tužena nadalje ukazuje na način obračuna plaće jer je osnovica plaće u javnim službama utvrđena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i to odredbom čl. 2. pa je dakle, utvrđenje osnovice plaće strogo određeno i ne može se mijenjati voljom stranaka, a bilo kakva interpretacija koja proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bila bi pogrešna. Stoga tužena smatra da je sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016., a primjenom od dana 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108.84 kn bruto prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. Tužena dalje navodi kako tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupila pretpostavka za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe čl. 3. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., jer smatra da, a što je vidljivo iz podataka DZS-a, se radi o "padu" realnog tromjesečnog BDP-a pa bi prema čl. III-V. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama trebalo odgoditi za 12 tromjesečja te stoga predlaže da se tužbeni zahtjev ospori u cijelosti.

3. U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o radu između tužitelja i tuženika (5-6), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006. godine (7-8), dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine (9-11), izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine (12-15), arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. godine (16-19), vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 20212. godine (20- 22), priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (23-24), priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. (25-26), obračunske liste od mjeseca prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine (27-41).

4. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% 2007., 6% 2008. i 6% 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

6. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nadalje, u čl. IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Na temelju provedenih dokaza je nadalje utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to već prethodno navedeno. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali spomenute izmjene i dopune 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015. Isto tako je utvrđeno da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

7. U ovom parničnom postupku sporno je da li postoji obveza tužene za isplatu u utuženom periodu, odnosno da li je dužna isplatiti tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te podredno jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti, budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

8. Tužena u odgovoru na tužbu prigovara ništetnosti i nevaljanosti izmjena iz 2011. pa i kasnije Arbitražne odluke, te konačno prigovara i ništetnosti i nevaljanosti Vjerodostojnog tumačenja, no sud je utvrdio na temelju svih provedenih dokaza da ovakovi prigovori tužene su u cijelosti neosnovani.

9. Nesporno je da izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009., no ova činjenica ne može utjecati na ništetnost i nevaljanost navedenih izmjena, jer bi sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi navedeni sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisao navedene izmjene. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama su zakonite i pravno valjane i proizvode pravne učinke. Iz Odluka Vrhovnog suda RH Rev-408/12012-2 od 3. travnja 2017., Rev-847/10-2 od 7. prosinca 2011., Rev- 1797/09-2 od 7. veljače 2012., odluke Gž-13/02 te odluke Ustavnog suda RH br. U- III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. proizlazi da je takovo stajalište utemeljeno u pogledu pravne valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, kao i pravnih učinaka koje takvi Sporazumi proizvode.

10. Navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – čl. 51. st. 4. (Narodne novine 141/2012), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu dao prigovor da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama. Takovi prigovori su neosnovani jer prema odredbi čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koji su sklopili taj ugovor, a može sadržavati pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, kao i pitanje osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su važan dio radnog odnosa pa je prema tome upravo čl. 51. citiranog Ugovora dana i definicija plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene izmjene i dopune inače su zaključene na rok od 5 godina kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih izmjena. To znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali s obzirom na čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora pa oni važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bili zaključeni. To znači da je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017.

12. U svojoj tužbi tužitelj se osnovano poziva na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine u pogledu svojeg zahtjeva za isplatu razlike plaće jer iste odredbe predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, a to sve proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz sadržaja odredbi čl. III. navedenih Izmjena Dodatka sporazumu proizlazi da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

13. Na temelju podataka koje je objavio DZS u formi priopćenja za javnost i tabelarnih prikaza proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavljena prva procjena tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena ukazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Nadalje DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet i čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Na temelju svih objavljenih podataka iz DZS proizlazi da se i osnovica za plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

14. Nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca, a isto je nesporno da je riječ o javnoj ustanovi tako da se u ovom slučaju primjenjuje i odredba čl. 194. st. 1. Zakona o radu, a to znači da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su bile ili naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Isto tako primjenjuje se u ovom slučaju i čl. 196. st. 1. Zakona o radu prema kojoj odredbi su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne ispunjavati njegove odredbe.

15. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužena bila dužna tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Tužitelj je dostavio obračunske liste za utuženi period (listovi 27-41), a tužena nije osporavala razliku izračunate plaće, odnosno tužena nije osporavala visinu potraživanja, tako da je sud usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tako da je naložio tuženoj isplatu razlike plaće u bruto iznosu od ukupno 8.079,15 kn, a temeljem čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose od dospjelosti pa do plaćanja kao što je to detaljno prikazano u izreci presude, osim što nema pravo na zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. S obzirom na odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak proizlazi da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (Narodne novine 117/03 i 70/19), a budući da tužitelj nije imao u punomoćnika u ovom postupku to isti nije imao nikakvih troškova.

17. Iz svih iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 13. prosinca 2021.

Sudac: Višnja Fureš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).