Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-395/2019-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. i. p. u Z., protiv tuženih 1. M. R., OIB …, 2. Z. R., OIB …, 3. A. D., OIB
…, 4. G. R., OIB … i 5. M. H., OIB …, svi iz Z., (kao nasljednici S.
R., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: 42 SSS Povrv-941/16-7 od 15. ožujka 2017., 13. prosinca 2021.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: 42 SSS Povrv-941/16-7 od 15. ožujka 2017. te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: 42 SSS Povrv-941/16-7 od 15. ožujka 2017., ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z., poslovni broj Ovrv-1831/16 od 2. ožujka 2016. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu, iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zahtijevao nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Prvo treba navesti da je nakon donošenja prvostupanjske presude i podnošenja žalbe tužitelja umro tuženik S. R. te je nakon prekida parnični postupak dalje nastavljen s njegovim nasljednicima navedenim u izreci ovog rješenja kao tuženicima, u svezi čega je prvostupanjski sud i donio odgovarajuće odluke.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a i pogrešno je primijenio materijalno pravo, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP ostvaren je jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a postoji i proturječnost između razloga presude i stanja spisa.
8. Predmet zahtjeva je isplata iznosa od 1.527,57 kn, od čega iznosa od 1.281,50 kn i pripadajućih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose od po 256,30 kn s osnove neplaćene naknade za odvoz komunalnog otpada za prosinac 2014. te siječanj, ožujak, svibanj i lipanj 2015., a iznosa od 246,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove neplaćenih zateznih kamata.
9. Prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) jer je zaključio da je u konkretnom slučaju tužitelj cijenu komunalne usluge odvoza komunalnog otpada obračunao po kriteriju površine objekta, a što je protivno članku 17. Zakona o otpadu („Narodne novine" broj: 178/04., 153/05., 111/06., 110/07., 60/08., 87/09. i 94/13. – dalje: ZO), kojom odredbom je propisano da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela „onečišćivač plaća“, dok je stavkom 2. propisano da G. Z., grad i općina za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine iz stavka 1. toga članka mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva dok je pak odredbom članka 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj 60/08. – dalje: ZIDZO) propisano da se do 31. prosinca 2009. umjesto jedinice mase ili volumena otpada ili broja članova kućanstva mogu primjenjivati i drugi obračunski kriteriji u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, posljedično čemu da od 1. siječnja 2010. više nije bilo dozvoljeno, kao obračunski kriterij, primjenjivati površinu stambenog prostora. Prvostupanjski sud je i zaključio da je obračun cijene predmetne komunalne usluge protivan i odredbi članka 33. stavka 1., 2. i 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., dalje: ZOGO) i članka 24. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.) te je isključio primjenu odredbe članka 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik G. Z. 7/08. i 11/09.) koji je u primjeni od 1. travnja 2008. osnovom članka 37. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02.).
10. Pobijana presuda nema razloge o pravno odlučnoj vezi činjenice načina obračuna komunalne usluge kako ga utvrđuje prvostupanjski sud i (ne)osnovanosti zahtjeva za isplatom iznosa od 246,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama kojeg tužitelj zahtijeva s osnove neplaćenih zateznih kamata (imajući u vidu pravnu narav zateznih kamata) pa se u tome dijelu pravilnost i zakonitost pobijane presude niti ne može ispitati.
11. Nadalje, niti materijalno pravni zaključci prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva nisu pravilni jer u konkretnom slučaju ne proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju visinu utužene komunalne usluge nije mogao obračunati po kriteriju površine objekta, kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja.
12. Naime, odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. i 144/12., dalje: ZKG) propisano je da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. toga članka određuje isporučitelj.
13. Odredbom članka 30. stavka 6. točke 3. ZOGO, koji je na snazi od 23. srpnja 2013. propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge, a članak 29. stavak 10. ZOGO propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih odredbama tog zakona, granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.
14. Prema odredbi članku 33. stavku 5. ZOGO davatelj usluge, sukladno odredbama tog Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. istog Zakona i odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. U prijelaznim i završnim odredbama toga Zakona (članak 187. stavak 3. ZOGO) određeno je da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ZKG u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. tog Zakona, prema kojoj cjenik mora biti sukladan i uredbi iz članka 29. stavak 10. istog Zakona.
15. U vrijeme nastanka utužene tražbine nije bila donesena uredba Vlade Republike Hrvatske iz odredbe članka 29. stavka 10. ZOGO, koja je temelj za donošenje cjenika davatelja usluge (članak 33. stavak 5. ZOGO) jer je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom objavljena u "Narodnim novinama" broj 50/17. od 26. svibnja 2017. i na snazi je od 1. studenoga 2017., a kako je odredbom članka 187. stavka 3. ZOGO propisano da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvod komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. tog Zakona, a Pravilnik tužitelja o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada G. Z.. i važeći Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada, koji se primjenjuje od 1. kolovoza 2009. donijeti su temeljem navedenog ZGK, to je tužitelj, u konkretnom slučaju, bio ovlašten cijenu ove svoje usluge obračunati prema četvornom metru korisne površine, a sukladno članku 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/08. i 11/09.).
16. Ovakvo pravno shvaćanje ovog suda nije u suprotnosti ni s odredbom članka 24. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/08., 89/08., 78/12. i 56/13. – dalje u tekstu: ZOZP, na snazi u pravno relevantno vrijeme), kojom je propisano da prilikom ispostavljanja računa za pružanje javnih usluga potrošačima trgovac mora primjenjivati obračun i cijene uređene posebnim propisima, budući je tužitelj, u konkretnom slučaju, predmetni obračun izvršio upravo kako je u to vrijeme bilo propisano posebnim propisima, kao što je to prethodno navedeno.
17. Osim toga, takvo pravno shvaćanje ovog suda utemeljeno je i na pravnom shvaćanju izraženom u sličnim sporovima, prihvaćenom na zajedničkom sastanku svih predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2017. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-204/17-5 od 4. prosinca 2017.).
18. Također, nejasni su i protivni stanju spisa razlozi pobijane odluke kada prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik istaknuo prigovor prijeboja (kojeg prema danim razlozima u presudi prvostupanjski sud nije niti razmatrao, dakle u svezi njega nije utvrđivao nikakve činjenice).
19. Naime, iz stanja spisa i sadržaja prigovora tuženika podnesenog protiv rješenja o ovrsi ne proizlazi da bi tuženik na razumljiv način, dovoljno jasno, određeno i precizno istaknuo prigovor prijeboja kako to zaključuje prvostupanjski sud, jer prigovor prijeboja mora biti istaknut tako da nema nikakve dvojbe da je istaknut, a samo navođenje činjenice da i tuženik ima tražbinu prema tužitelju ne znači da se radi o takvom prigovoru. U svezi toga valja i navesti da je prvostupanjski sud u postupku dužan utvrditi o kojem je prigovoru riječ, jer o vrsti prigovora (vrsti prijeboja) ovisi koje će činjenice sud utvrđivati te kakvu će odluku donijeti, jer u slučaju prigovora građanskopravnog prijeboja, koji nastaje na temelju jednostrane izjave ili ugovora, strana koja ga ističe tvrdi da je tražbina tužitelja prestala, a u slučaju isticanja prigovora radi prebijanja sudu se stavlja zahtjev da deklaratornom odlukom utvrdi tražbine stranaka te konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj utvrđenih tražbina u skladu sa zakonom s time da učinci prebijanja trebaju djelovati ex tunc, od trenutka susreta tražbina. U konkretnom slučaju ostaje nejasno da li je tuženik uopće podnio prigovor prijeboja kako to zaključuje prvostupanjski sud.
20. Obzirom na naprijed navedeno, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao pod točkom I. izreke. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novu glavnu raspravu, razjasniti da li je tuženik uopće podnio prigovor prijeboja te će ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevu tužitelja (i eventualnom prigovoru prijeboja tuženika) i to kako u odnosu na tražbinu koja se odnosi na uslugu odvoza komunalnog otpada (glavnica i zakonske zatezne kamate) tako i u odnosu na tražbinu koja se odnosi na dospjele i neplaćene zatezne kamate izražene u apsolutnom iznosu, a kojom će odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
21. Temeljem članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.
U Sisku 13. prosinca 2021.
Sudac
Ivan Stipčić
Broj zapisa: eb303-3214f
Kontrolni broj: 001c5-aebbc-f33e0
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN STIPČIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
