REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 22 P-11979/19-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić u pravnoj stvari I-tužitelja B. P. iz K., OIB: …, i II-tužitelja S. P. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku T. M., odvjetniku u O. d. M.Š. u Z., protiv tuženice Š. L. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. listopada 2021., u nazočnosti I- tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, 10. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništava pisana oporuka pok. Lj. P. od 3. rujna 2010. pred svjedocima I. H.r i I. K. te da ista oporuka ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 17.632,81, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je rješenjem Općinskog suda u Kninu broj O-852/10 od 6. rujna 2011. prekinut ostavinski postupak iza pok. Lj. P., a tužitelji su upućeni pokrenuti parnični postupak protiv sunasljednice - tužene radi osporavanja valjanosti pisane oporuke ostaviteljice pok. Lj. P. od 3. rujna 2010. Tužitelji tvrde da pobijana pisana "Oporuka" od 3. rujna 2010. ne odgovara pravoj namjeri i volji pok. Lj. P. (rođene 31. srpnja 1938., preminule 6. rujna 2010.) iz razloga što je navedena "Oporuka" sačinjena i napisana po nasljednici Š. L. i navodno potpisana po pok. Lj. P. tijekom njenog boravka u bolnici "S. D." u Z.,

tri dana prije smrti pok. Lj. P., pri čemu pok. Lj. P. zbog prirode bolesti i primijenjenih terapija tijekom boravka u bolnici nije bila sposobna za rasuđivanje. Stoga predlažu da se predmetna "Oporuka" pok. Lj. P. pred svjedocima utvrdi ništavom.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, posebno tvrdnju tužitelja o neautentičnosti potpisa ostaviteljice, kao i njihovo osporavanja da sadržaj oporuke nije ostaviteljičina prava namjera. Tuženica, nasuprot tome, tvrdi da sadržaj oporuke predstavlja pravu namjeru pok. Lj. P. jer je ista sve do same smrti bila u najboljim odnosima s tuženom, te ističe da ju je ona jedina uzdržavala. Tuženica tvrdi kako su tužitelji, obzirom na dotadašnje odnose u obitelji P. bili podobni za isključenje od nužnog dijela s obzirom na način kako su se odnosili prema svojoj majci, pokojnoj ostaviteljici. Tvrdi da je oporuka ostaviteljice valjana, da ista odražava njenu pravu volju te da nema nijednog razloga zbog kojeg bi je trebalo proglasiti ništavom. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku oporuke od 3. rujna 2010. (list 3 spisa), rješenje Općinskog suda u Kninu posl. broj O-652/2010 od 6. rujna 2011. o prekidu ostavinskog postupka iza pok. Lj. P. i upućivanju tužitelja na pokretanje parničnog postupka (list 4 i 5 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. travnja 2010. (list 16 - 18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 19 spisa), medicinsku dokumentaciju za pok. Lj. P. (list 42-51). saslušani su tužitelji (list 54- 57),svjedoci I. H. i I. K. (list 64-69), J. P., L. P. i M. P. (list 94-99), provedeno liječničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. G. M. (list 76-79), usmeno saslušanje vještaka dr. G. M. (list 84-86), vještaku psihijatru te dr. B. M. (list 118-133), usmenosaslušao vještaka (list 138-141), proveo liječničko vještačenje po vještaku neuropsihijatru dr. N. L. B. (list 199-201), te saslušao vještake dr. G. M. i dr. N. L. B. (list 214-216).

4. Nesporno je da je oporuka sačinjena 03.09.2010. od strane pok. Lj. P., sporno je li pobijana oporuka potpisana vlastoručno po ostaviteljici pok. Lj. Palić, te je li njome izražena prava volja ostaviteljice.

5. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju sud je utvrdio da je sklopljen između pok. Lj. P. kao primateljice uzdržavanja i ovdje tuženice Š. L., kao davateljice uzdržavanja, iako dokazuje da se tuženica brinula o pok. Lj. P. te da je kao naknadu za to prema ugovoru imala pravo na vlasništvo u 1/2 dijela nekretnine k.č.br. …, kuća i dvorište Š. br…., upisane u zemljišnim knjigama ovog suda zk.ul. br. … k.o. G. Z., nije odlučno za rješenje ovog spora.

6. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Stavkom 2. tog članka propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tom znanjem.

7. Sukladno važećim zakonskim odredbama presumira se da kod oporučitelja postoji sposobnost za rasuđivanje dok se ne dokaže suprotno. Teret dokaza je pritom na tužiteljima koji pobijaju valjanost oporuke iz navedenih razloga.

8. Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisani su uvjeti za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, kao jedne od zakonom predviđenih oblika oporuke. Propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

9. Od strane tužitelja osporeno postojanje pretpostavki iz navedenih zakonskih članaka osporene od strane tužitelja, te je temeljem čl. 221a ZPP-a, teret dokazivanja na strani tužitelja.

10. Svjedoci I. H., I. K. bili su nazočni pri sastavljanju oporuke te su iskazali da se na predmetnoj oporuci nalaze njihovi potpisi kao svjedoci oporuke i oboje su suglasno iskazali da je pok. Lj. P. predmetnu oporuku potpisala bez prisile, svojom voljom, tvrdeći da je pročitala oporuku, uza što je tražila naočale i bila je suglasna sa sadržajem oporuke, te s njezine strane nije bilo protivljenja sadržaju oporuke.

11. Svjedokinja I. H. izričito navela da je pok. Lj. P. u trenutku potpisivanja oporuke bila u jako lošem stanju, da nije mogla govoriti, već da je samo nešto mumljala, da je u trenutku kada joj je dodana oporuka stavila naočale koje su joj dodali, na koji način je mogla pročitati oporuku, iako joj je sadržaj oporuke pročitala naglas kćer Š., a da joj je prilikom potpisa oporuke ruku pridržavala kćer, ovdje tužena, budući da je njoj bilo teško pokretati ruke. Opisala je kako je vidjela tuženu da drži pok. Lj. za podlakticu, ali nije vidjela je li to bilo za vrijeme čitavog potpisivanja oporuke, jer više nije toliko obraćala pažnju na dovršetak potpisivanja, a i iz razloga jer su se ona i I. K. kao svjedoci oporuke nalazili na drugoj strani kreveta. Svjedokinja je navela i kako smatra da je tužena bila svjesna sadržaja oporuke te da ju je svojevoljno potpisala, jer je oporuku inače mogla uzeti, potrgati, zgužvati ili odbiti potpisati, što nije napravila.

12. Svjedok I. K. izjavio je kako nitko nije pomagao pok. Lj. da potpiše oporuku koliko se sjeća, iako je njoj bilo jako teško potpisati oporuku. Nije se mogao sjetiti je li pokojna izričito izjavila da je to njena oporuka, ali je potvrdio da je pok. Lj. pročitala i vlastoručno potpisala predmetnu oporuku.

13. Svjedokinja, I. H. je izjavila kako je oporuku najprije potpisala pok. Lj., uz pomoć kćeri Š. koja joj je pridržavala ruku, zatim susjed I. K., pa ona sama.

14. Svjedok I. K. u svom je iskazu naveo kako je oporuku nakon pok. Lj. P. potpisala najprije I. H., a potom on sam.

15. Sud zaključuje da su iskazi navedeni svjedoka u suprotnosti u odnosu na način potpisivanja oporuke, a koji je bitan radi utvrđenja jesu li ispunjeni bitni elementi valjanosti pisane oporuke pred svjedocima i to da je oporuku vlastoručno potpisala ostaviteljica i da je izjavila da je to njezina oporuka.

16. Svjedokinja I. H. svjedočila i o međusobnim odnosima pok. Lj. P. i njene kćeri Š. te sinova B. i S., navodeći kako je pok. Lj. bila jako ogorčena na svoje sinove te da je njena volja bila usmjerena na to da oni ništa ne dobiju, u predmetnom postupku su se utvrđivale sporne činjenice koje se odnose na sposobnost pok. Lj. P. za rasuđivanje u trenutku potpisa oporuke, kao i pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima. Sud nije cijenio taj dio njenog iskaza, kao niti iskaze tužitelja i svjedoka J., L. i M. P. u dijelu u kojemu su isti također iskazivali o obiteljskim odnosima između pokojne i stranaka, jer navedeno nije odlučujuće za utvrđivanje da li je pok. bila sposobna za rasuđivanje prilikom potpisa sporne oporuke.

17. Sud nije uzeo u obzir prilikom utvrđenja činjeničnog stanja iskaze saslušanih svjedoka J. P., L. P. i M. P., budući da se radi o djeci II-

tužitelja S. P.. Obzirom na najbliže srodstvo sa II-tužiteljem kao strankom u postupku i izravnu zainteresiranost za ishod postupka.

18. U predmetnom slučaju utvrđeno je kao nesporno da pok. Lj. nije sama sastavila oporuku, već da je istu sastavio odvjetnik kojeg su angažirali kćer pok. Lj. Š. i njen suprug, da je pok. Lj. u trenutku potpisa oporuke bila u jako lošem stanju te da praktički nije mogla niti govoriti (samo je mumljala, kako je to navela svjedokinja H.), da nije mogla sama staviti naočale već su joj ih dodali i pomogli staviti te da nije mogla sama do kraja potpisati oporuku, već joj je ruku pridržavala kćer Š. uz čiju pomoć je do kraja potpisala oporuku.

19. Stalni sudski vještak dr. G. M., postupajući po zadatku suda, utvrdio je na temelju analize priložene medicinske dokumentacije za pok. Lj. P. da nema podataka da se ista za života liječila po psihijatru, kao niti podataka koji bi govorili u prilog postojanja bilo kakvog psihičkog poremećaja. Utvrdio je, međutim, da je pok. Lj. P. bolovala od maligne bolesti jetre, gnojne upale žučnjaka koji je operiran. Tijekom pregleda anesteziologa 2.9.2010. zabilježeno je da je zatražen pregled radi lošeg općeg stanja bolesnice, da je bolesnica pri pregledu pri svijesti, da se kontakt teže uspostavlja, da je afebrilna, tahipnoična. U daljnjem tijeku bolničkog liječenja kod iste se razvija upala pluća te slijedi latentan ishod. Vještak je nesporno utvrdio da je pok. Lj. P. bila osoba starije životne dobi te da je uslijed te činjenice mogla imati određene s dobi uvjetovane promjene poput usporavanja kognicije i redukcije kognitivne fleksibilnosti. Prema ocjeni ovog vještaka podatak iz mišljenja anesteziologa od 02.09.2010. "kontakt se teže uspostavlja" ne može se jednostavno preslikati i na dan 03.09.2010., jer su poduzete određene terapijske mjere za stabilizaciju stanja, pri čemu je vještak napomenuo da se u medicinskoj dokumentaciji ne bilježi stanje na dan 3.9.2010. Vještak dr. M. smatra da se u navedenoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi jasnih medicinski utemeljenih dokaza koji bi decidirano govorili u prilog psihičkog poremećaja s izraženom psihopatološkom simptomatikom, a koja bi imala za posljedicu izraženu distorziju realiteta u vrijeme potpisivanja oporuke. Stoga je prema mišljenju dr. M. razina intelektualno - mnestičkog funkcioniranja u vrijeme sklapanja sporne oporuke, na temelju uvida u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila takva da nema elemenata koji bi ukazivali na nespornu i jasno izraženu simptomatiku u vrijeme potpisivanja oporuke. U predmetnoj medicinskoj dokumentaciji ovaj vještak nije našao podataka koji bi upućivali na prisustvo psihopatološke simptomatike takve vrste i intenziteta koja bi imala za posljedicu distorziju realiteta na sporni datum. Na temelju svega navedenog mišljenje je vještaka dr. M. kako nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. Lj. P. na dan potpisivanja oporuke 3. rujna 2010.

20. U svom usmenom izlaganju vještak je iskazivao o utjecaju operativnog zahvata kod ostaviteljice - vađenja žučnjaka te evakuaciji apscesa u jetri otvaranjem trbušnih šupljina na njenu sposobnost rasuđivanja. Vještak je temeljem priležeće dokumentacije o statusu psihičkih funkcija pokojne Lj. P. naveo kako iz naznake anesteziologa proizlazi da je ista bila pri svijesti te da se kontakt teže uspostavlja, što je ekvivalent pospanosti te je vjerojatno bilo uzrokovano tjelesnim stanjem pokojnice. Vještak je naveo i da pospanost (somnolencija) može biti uzrokovana značajnim gubitkom krvi, povišenom tjelesnom temperaturom i sličnim tjelesnim stanjima, kao i lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav, a isto tako i autohtono. Vještak je ostao kod danog mišljenja da se zdravstveno stanje pacijentice od 2. rujna 2010. ne može preslikati na slijedeći dan, a obzirom na sve poduzete mjere, uz napomenu da se u medicinskoj dokumentaciji ne bilježi njeno stanje na dan 3. rujna 2010. Prema mišljenju vještaka terapijske mjere koje su poduzimane nisu mogle biti od utjecaja na funkciju središnjeg živčanog sustava, s obzirom da takva sumnja nigdje nije zabilježena u priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

21. Novim rješenjem suda, na prijedlog tužitelja određeno je medicinsko vještačenje po vještaku neuropsihijatru sa zadatkom utvrđenja utjecaja provedenog operativnog zahvata i terapijskih mjera u vidu postojanja eventualnih poremećaja živčanog sustava na fizičko stanje pok. Lj. P. koje bi se očitovalo u njenoj sposobnosti za rasuđivanje na dan sastavljanja oporuke 3. rujna 2010.

22. Imenovana vještakinja dr. B. M. dala je svoj nalaz i mišljenje na temelju cjelokupne priložene medicinske dokumentacije te je u svom mišljenju navela da je pok. Lj. P. bolovala od slijedećih dijagnoza: veliki neurokognitivni poremećaj, hepatična encephalopatija (ili portosistemska encefalopatija) te delirij zbog hepatičke encefalopatije acuta s poremećajem u ponašanju. Navela je da prema važećoj međunarodno priznatoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i ponašanja, spomenuti veliki neurokognitivni poremećaj predstavlja demenciju. Na temelju priložene dokumentacije vještakinja je zaključila da je neurokognitivni poremećaj izravna fiziološka posljedica masne jetre (steatosis hepatis), odnosno da je uzrok tog poremećaja (sindroma). Vještakinja je pojasnila da se pod ovim podrazumijeva da poremećaj kod kojeg su nastale promjene kognicije, raspoloženja ili ponašanja, izazvane upalom jetre, traju dulje od razdoblja u kojem se izravni efekti djelovanja masne jetre mogu smatrati djelujućim. Pored toga utvrđeno je toksično oštećenje jetre ireverzibilnog karaktera uz anemiju, leukocitozu, pozitivni CRp, erozivne promjene na sluznici želuca i bulbitis. Etiologija kronične bolesti jetre najčešće je metabolički stres (kao što je infekcija, elektrolitski otklon, infiltrativne bolesti i metastaze). Dijagnoza počiva na kliničkim nalazima, najčešće posljedica akutnog opterećenja (tzv. porto-sistemski šant) dovodi do toga da tvari koje bi inače bile detoksicirane u jetri, uđu u krvotok gdje mogu biti toksične za mozak, posebno moždanu koru. Klinički simptomi obično ne postaju vidljivi dok ne dođe do umjerenog oštećenja moždane funkcije (supkortikalne strukturalne lezije). Prema dijagnostičkim kriterijima kod pacijentice Lj. P. uočene su smetnje pažnje i svijesti, smanjena orijentacija prema okolini, dodatne smetnje kognicije kao što je npr. deficit pamćenja, dezorijentacija, značajne poteškoće s ekspresivnim govorom (nerazumljiv, stereotipija), mentalno kognitivna elastičnost inhibirana i kratkotrajno pamćenje, nesposobnost obavljati mentalne kalkulacije, pa tako teže ponavlja što joj je upravo rečeno. Od kliničkih simptoma uočena je pospanost, dezorijentacija, smetenost, emocije snižene i zaravnjene, karakteristični "lepršajući" tremor kod ispružanja ruku s dorziflektiranim ručnim zglobovima. Pri tome somnolencija (pospanost) kao komorbidni poremećaj ima tendenciju promjene od stupora do kome). Iz mišljenja vještakinje proizlazi da sedacija (anestezija) pri operativnom zahvatu produbljuje encefalopatiju "nespecifičnu depresiju mozga", u kojim slučajevima treba izbjegavati lijekove (sedativi, analgetici, kortikosteroidi) kad god je moguće. Vještakinja dalje utvrđuje da se u postoperativnom periodu razvija delirij zbog hepatičke encefalopatije, superponirano na neurokognitivni poremećaj (kao izravne posljedice masne jetre). Uslijed svega javljaju se tvari toksične za mozak, posebno moždanu koru, među kojima je amonijak jedan od najvažnijih te nastaju promjene pažnje i svijesti u odnosu na prijašnje stanje, čija težina pokazuje sklonost kolebanja tijekom dana. Kod pok. Lj. P. je klinička slika portosistemske encefalopatije uzrokovana kroničnim poremećajem, klinički galopirajućeg hepatitisa, zbog pogoršanja općeg stanja uz liječenje, te uz parcijalno liječenje psihičkog zdravlja (simptomatsko "gašenje vatre" psihofarmacima) radi kognitivnih poremećaja ponašanja somatosenzorno, promjena pažnje i svijesti (simptomi delirija). Iz nalaza tjelesnog pregleda 2.9.2010. po anesteziologu te novog nalaza krvne laboratorijske pretrage zbog lošeg općeg zdravstvenog stanja od 3.9.2010. ujutro, uz nalaz fizioterapeuta utvrđeno je da je pacijentica nepokretna zbog NPL hipomotorike tijela i ekstremiteta, izrazito otežanog govora (nerazumljiv, mucanje), poremećaja svijesti zbog somnolencije (pospanosti) te je izgled i opće ponašanje nepromijenjeno. Promjena u kogniciji, kao što je deficit pamćenja, nemogućnost razumijevanja, tremor, hiper ili hipo kretanje, kao senzomotorne teškoće mogu nastati iza operativnog zahvata pod kliničkom slikom deliriuma. Bolničko liječenje kod predmetne pacijentice je bilo sveobuhvatno po svim pravilima liječničke struke, međutim situacija se usložnjavala te je postoperativno na kirurškom odjelu došlo do pogoršanja mentalnog i tjelesnog statusa te razvoja pneumonije (upale pluća), uslijed čega dolazi do zatajenja vitalnih funkcija i smrtnog ishoda 6.9.2010.

23. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila, jednako kao i raniji vještak dr. M., da se kod ostaviteljice pok. Lj. P. iz medicinske dokumentacije ne nalazi forenzički značajnih podataka koji bi govorili u prilog neuropsihijatrijski verificiranog poremećaja niti duševne bolesti.

24. Svoje je mišljenje vještakinja dala na temelju vještačenja neurološkog i psihičkog stanja pok. Lj. P., pri čemu je u svom usmenom iskazu naglasila da je svoj nalaz i mišljenje dala polazeći od neurološkog aspekta, obzirom da su u konkretnom slučaju neurološka oštećenja primarna te ih prate simptomi iz područja psihičkog ili duševnog stanja pacijentice. Novim rješenjem suda po prijedlogu tužitelja, određeno je liječničko vještačenje po vještaku neuropsihijatru dr. N. L. B. sa zadatkom da temelje med. dokumentacije utvrdi da li je i kakav utjecaja na fizičko stanje pok. Lj. P., imao provedeni operativni zahvat terapijske mjere u vidu postojanja eventualnih poremećaja živčanog sustava, koji bi se očitovali o njezinoj sposobnosti za rasuđivanje na dan sastavljanja oporuke 03.09.2010. Imenovana vještakinja dala je svoj nalaz i mišljenje temeljem cjelokupne priložene med. dokumentacije. Pokojna Lj. P. primljena je u bolnicu radi bolova u gornjem dijelu trbuha. Klinička slika, radiološke analize, ultrazvučno praćenje, laboratorijski nalazi ukazivali su na kamence i upalu žučnog mjehura koja se proširila na okolne strukture i dovela do empijema (ispunjenje gnojem) žučnog mjehura i apscesa jetre. Liječena je u početku konzervativno ali kako joj se stanje pogoršavalo a pretragama postavljena sumnja na neoplazmu (tumor) jetre učinjen je operacija. Otvorena je trbušna šupljina odstranjen žučni mjehur, evakuiran i dreniran apsces, a operativnim uvidom i histološkom analizom, potvrđen karcinom jetre. Iako je operativni tijek bio uredan i dalje se stanje pogoršavalo razvila se upala pluća i usprkos toga došlo je do letalnog ishoda 06.09.2010. Prema nalazu anesteziologa 02.09.2010. bila je općem lošem stanju, otežanog kontakta sa razvijanjem upale pluća. Dobivala je nadomjesnu terapiju, korektivnu, antibiotsku, profilaktičnu, kortikosteriodnu, analgetsku, sedativnu, bronhodilatotornu, te primala kisik na masu. U lab nalazima vidljive su posljedice jake upale, hipoksije, sedacije i intoksikacije. Radi navedene jake upale, maligniteta hipoksije radi upale pluća i primjenjenih lijekova dolazi do redukcije i depresije cerebralnih funkcija u sklopu hepato cerebralnog i neuroleptičkog sy tj. utjecaja bolesne jetre i malignoma (karcinoma) na sve funkcije u organizmu pa i na mozak a anestezija je bila još jedan od mogućih provokativnih faktora. Prema kliničkoj slici koja je djelomice opisana u med. dokumentaciji a i prema izjavama većine svjedoka, bolesnica je bila adinamična, nepokretna, bez jasnog verbalnog kontakta (¸¸samo je mumljala¸¸). Kako je jetra odgovorna za metabolizam lijekova i detoksaciju, bolest jetre od ranije u smislu masne infiltracije (steatoze), te kumulativno s akutnim stanjem gnojne upale i karcinoma ta je funkcija dodano reducirana a intoksikacija organizma, odnosno mozga je još naglašenija a time bistrina i stupanj svijesti i kongnitivne sposobnosti umanjene. U vrijeme potpisivanja oporuke 03.09.2010. u odnosu na stanje 02.09.2010. zdravstveno stanje moglo je biti isto ili gore jer se stanje pogoršavalo do letalnog ishoda. U svom zaključku vještak navodi da je na temelju svega navedenoga jasno da je sada pok. Lj. P. u trenutku potpisivanja sporne oporuke,

03.09.2010. nije bila sposobna za rasuđivanje, nije upravljala svojom voljom i nije shvaćala posljedice pravne radnje.

25. U svom očitovanje vještak dr. N. L. B. na primjedbe tuženika očitovala se, te navela, temeljni nalaz na kojem se bazira mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje pok. Lj. P. je nalaz anesteziologa od 02.09.2010., tada je anesteziolog pozvan da pregleda pokojnicu radi "lošeg općeg stanja". U tom nalazu anesteziolog navodi tijek bolesti te stanje bolnice u kojem opisuje otežani kontakt, te poremećaj srčane akcije te promjene zatajenja srca i upale pluća. U nalazima koji su tada bili na uvidu, registrirano je da je bolesnica tada primala antibiotike kortikosteroide, analgetike, sedative te korekciju cidobaznog statusa i oksigenacije. Iz tih nalaza je razvidno da je pok. Lj. P. tada već bila metabolički insuficijentna (kompromitirana) u tom stupnju da je morala primati gore navedene lijekove te da je bila pod infuzijom primjenom kisika te uvedenim kateterima, venoznim i urinarnim. Nalazi koji su ukazivali na stanje jetre, govorili su o intoksikaciji koja je uz hipoksiju (manjak kisika ), djelovalo na funkciju mozga. Dakle, u takvom stanju funkcija mozga je bila regudicirana u smislu i psihičkog i organskog karaktera. Stručno govoreći ovo stanje nazivamo hepato-cerebralni sindrom i neoplastični sindrom. Ta dva sindroma dovode do poremećaja bistrine svijesti i redukcije mentalnih i kongintivnih funkcija. S obzirom da je pok. Lj. P. slijedeći dan navodno potpisala oporuku, a stanje se od 02. 09. pogoršavalo, nije prihvatljivo da je taj slijedeći dan bila u boljem stanju nego u gorem, koje je u konačnici dovelo do letalnog ishod.

26. Vještak psihijatar dr. G. M. je naveo da je vještačio isključivo s psihijatrijskog stanovišta, te je donio zaključke kao u nalazu od 04.03.2015., i s obzirom na navedeno i zaključke s neurološkog stanovišta, smatra da nema nikakve opreke u njihovim nalazima i mišljenjima. Iz nalaza i mišljenje vještaka M. proizlazi da u med. dokumentaciji za pok. Lj. P., nema podataka o tome da se ista liječila po psihijatru i nema podataka o psihičkim poremećajima, stoga ovaj vještak nije mogao ni utvrđivati u kakvom je stanju bila pok., jer je razlog hospitalizacije pokojnice, internistička bolest i da je zbog hitnosti poduzet operativni zahvat i cjelokupna dijagnostička obrada po svim specijalistima i laboratorijskim pretragama je potvrdilo kliničku sliku neuropsihijatrijske dijagnoze a što je specijalnost vještaka iz područja neuropsihijatrije.

27. Sud zaključuje da su vještaci po struci neuropsihijatri, zaključili da u stanju funkcije mozga kod pokojne koja je bila reducirana u smislu psihičkog i organskog karaktera koje dovode do poremećaja bistrine svijesti i redukcije metalnih i kognitivnih funkcija, pok. Lj. P. na dan potpisivanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje jer nije upravljala svojom voljom i nije shvaćala posljedice pravne radnje. Zbog prirode i posljedica bolesti, bolest jetre od ranije u smislu masne infiltracije, te kumulativno s akutnim stanjem gnojne upale i karcinoma, ta je funkcija dodatno reducirana a intoksikacija organizma, odnosno mozga još je naglašenija i time bistrina i stupanj svijesti i kognitivne sposobnosti kod pok. su bile umanjene, te nije bila sposobna za rasuđivanje. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka-neuropsihijatra, s obzirom da je neurološko područje njihova specijalnost, te u fokusu promatranja uzroka i djelovanja somatskog kliničkog stanja na psihičkog stanje pok. Lj. P. i njenu sposobnost za rasuđivanje, sud je prihvatio nalaz i mišljenje navedenih vještaka, te utvrdio da pok. Lj. P. nije bila sposobna shvatiti značenje i pravne posljedice potpisivanja oporuke 03.09.2010., nije bila sposobna za rasuđivanje. Nalazom i mišljenjem vještaka neuropsihijatra, sud je utvrdio stanje svijesti pokojnice da je bila nesposobna za rasuđivanje i nesposobna da samostalno vlastoručno potpisivanje oporuke kao i utvrđeni poremećaj koncentracije pok., koja nije bila u stanju pratiti što joj se govori u trenutku potpisivanja oporuke a niti se verbalno izraziti, otklanjaju sve zakonom propisne pretpostavke koje se odnose na sposobnost oporučivanja iz čl. 26 Zakona o nasljeđivanju i pretpostavke valjanosti pisane oporuke pred svjedocima iz čl. 31 Zakona o nasljeđivanju.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je predmetna oporuka od 03. rujna 2010. ništava zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

29. Sud je dosudio parnični trošak tužiteljima temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a i odredbe 155 ZPP-a, u iznosu od 17.632,81 kn koji se odnosi na trošak sastava tužbe, iznos od 750,00 kn, sastav obrazloženih podnesaka od 09.01.2012. i 21.11.2018., iznos od po 750,00 kn, zastupanje na ročištima 25.01.2013.,10.09.2014.,22.05.2015.,03.07.2015.,14.10.2015. i 05.12.2018. iznos od po 750,00 kn, pristup ročištu 22.11.2012. iznos od 187,50 kn, ročište 03.02.2021.,750,00 kn, podnesak od 28.05.2021.,750,00 kn, ročište 19.10.2021.,750,00 kn, 10% za zastupanje II-tužitelja 918,75 kn, što ukupno iznosi 10.106,25 kn, PDV 2.526,56 kn. Tužiteljima su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 4.200,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn i presudu u iznosu od 400,00 kn.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2021.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika