Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-739/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB: …, iz Z., protiv ovršenika D. P., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici A. Č., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4204/2021-3 od 23. rujna 2021., 10. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4204/2021-3 od 23. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 20. srpnja 2021., kao nedopušten.

II. Odbacuje se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od 20. srpnja 2021., kao nedopušten.

III. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. poslovni broj Ovrv-1892/2011, kao neosnovan."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovršenik 25. listopada 2021. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud je odlučivao o prijedlogu ovršenika za donošenje rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos te će se naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a vezano na postupak izravne naplate koji je kod agencije pokrenuo ovrhovoditelj na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. poslovni broj Ovrv-1892/2011.

5.1. Prvostupanjski sud je o prijedlogu ovršenika odlučivao temeljem odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 i 139/10 - dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme kada je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

5.2. Prvostupanjski sud u svojoj odluci citira odredbu čl. 252.g OZ/96 kojom je uređen postupak izvansudske ovrhe, te navodi da je st. 5. navedenog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe, iz čega proizlazi da je u tom postupku pravni lijek žalba, a ne prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, odnosno prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ/12), pa je prijedlog ovršenika nedopušten jer kao takav nije predviđen zakonom kada se radi o naplati novčane tražbine putem agencije na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik.

5.3. Prvostupanjski sud dalje navodi da je u takvom postupku dopušten pravni lijek iz čl. 49. u vezi sa čl. 53. st. 3. OZ/96 (žalba po proteku roka).

5.4. Prvostupanjski sud je prijedlog ovršenika, s obzirom da se radi o izvansudskoj ovrsi, ocjenjivao i u smislu odredbe čl. 61. OZ/96 kao prijedlog za odgodu ovrhe, koji prijedlog je odbijen kao neosnovan. Pri tome se poziva na odredbu čl. 61. st. 1. toč. 7. OZ/96 kojim da je određeno da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe. Ovršenik da je u prijedlogu za odgodu ovrhe naznačio kako isti podnosi jer je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu tražbinu koja je zastarjela pa bi u slučaju prijenosa zaplijenjenog iznosa ovrhovoditelju ovršenik pretrpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, a s obzirom da se radi o tražbini koja premašuje tri mjesečna primanja ovršenika i koji nema drugih primanja, da prima plaću od cca 5.000,00 kn, da je otac dvoje mldb. djece te bi blokadom plaće bio u potpunosti onemogućen u svakodnevnom životu i ispunjavanju svojih poslovnih i roditeljskih obveza. Prvostupanjski sud ocjenjuje da ovršenik nije učinio vjerojatnim ono što je po zakonu potrebno učiniti vjerojatnim, a to je da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje ili da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu da je usmjerena na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Navodi ovršenika ne ukazuju da bi ovršeniku zbog provedbe ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta, pa da se protuovrhom ne bi uspio naplatiti od ovrhovoditelja u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom.

6. U svojoj žalbi ovršenik navodi da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka. Sadržajno se poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a primjenjuje i u ovršnim postupcima, jer da je pobijano rješenje nejasno, nerazumljivo, postoji proturječnost izreke rješenja i obrazloženja rješenja jer se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 252.g st. 5. Ovršnog zakona koja ne postoji.

6.1. Prvostupanjski sud se u svojoj odluci pozvao na Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ovršne isprave i koji je tada u odredbi čl. 252.g. uređivao pitanje izvansudske ovrhe, dok se ovršenik poziva na Ovršni zakon koji je na snazi u vrijeme podnošenja njegovog prijedloga i pokretanja postupka ovrhe kod agencije, iako i jedan i drugi zakon sadrže gotovo istovjetne odredbe o izvansudskoj ovrsi, dok Ovršni zakon iz 1996. ne sadrži odredbe o izravnoj naplati novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora, odnosno obračuna poslodavca (čl. 209. OZ-a) i odredbe o pravnim sredstvima ovršenika (čl. 210. OZ-a), u slučaju ovrhe izravnom naplatom.

6.2. Po ocjeni ovog suda, na ovaj način prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se poziva ovršenik, već se pozvao na Ovršni zakon koji se ne primjenjuje u postupcima ovrhe koji su započeti nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 2012., kao što je ovaj postupak, a što odluku suda ne čini nejasnom, te je istu moguće ispitati. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovršenik se u žalbi poziva na odredbu čl. 284.g st. 5. OZ/12 (pri tome misli na čl. 284. st. 5. OZ/12 jer ne postoji čl. 284.g) te navodi da je tom odredbom propisano da u postupku izvansudske ovrhe ovršenik može poduzimati i druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe, pa smatra da mu ta odredba daje pravo da koristi pravna sredstva koja su propisana čl. 210. OZ/12. Zbog toga da je prvostupanjski sud trebao meritorno odlučiti o njegovom prijedlogu, a ne isti odbacivati, čime da mu je onemogućeno pravo na pravni lijek. Pored toga i neovisno o stavu ovršenika, kada je prvostupanjski sud smatrao da ovršenik može podnijeti žalbu po proteku roka, da je isti njegov prijedlog mogao tretirati kao žalbu jer se on u svom prijedlogu pozvao na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 3., 5., 7., 9., 10. i 11. OZ/12. U odnosu na tvrdnju prvostupanjskog suda da ovršenik nije dokazao da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, da je sud trebao saslušati ovršenika koji je predložio svoje saslušanje, a sud to nije učinio.

7.1. Po ocjeni ovog suda, u ovom postupku treba primijeniti odredbe Ovršnog zakona koji je stupio na snagu 2012. jer je 2021. pokrenuta ovrha kod agencije na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje je doneseno i postalo pravomoćno u vrijeme kada je bio na snazi OZ/96.

7.2. Ovršni zakon koji se primjenjuje u ovom postupku sadrži posebne odredbe koje se odnose na postupak ovrhe izravnom naplatom kod agencije i odredbu o izvansudskoj ovrsi. Razlika između ovrhe izravnom naplatom i izvansudske ovrhe temelji se na različitosti ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti naplata na računima ovršenika.

7.3. Odredbom 209. st. 1. OZ/12, propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Dakle, radi se ovrsi koja se provodi na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, dok rješenje o ovrsi koje donosi javni bilježnik nije ovom odredbom navedeno kao ovršna isprava na temelju koje se može zahtijevati izravna naplata, zbog čega se ne može primijeniti niti odredba čl. 210. st. 1. OZ/12 kojom su propisana pravna sredstva ovršenika u slučaju izravne naplate.

7.4. Na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izvansudske ovrhe koji je propisan u čl. 284. OZ/12, a na način da može izravno zatražiti od agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. U st. 5. navedenog članka propisana su i pravna sredstva koje stoje na podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda raspolaganju ovršeniku, a to je

da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Po ocjeni ovog suda pogrešno je tumačenje ovršenika da se pravna sredstva iz čl. 210. OZ/12 mogu smatrati poduzimanjem drugih radnji na koje bi inače bio ovlašten ovršenik tijekom sudske ovrhe, jer bi se na taj način izjednačio postupak izravne naplate s postupkom izvansudske ovrhe, što nije bila intencija zakonodavca kada je napravio razlikovanje između postupka izravne naplate i postupka izvansudske ovrhe.

7.5. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbacio prijedlog tužitelja kao nedopušten jer isti nije predviđen kao sredstvo zaštite ovršenika u postupku izvansudske ovrhe OZ/12.

7.6. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o prijedlogu za odgodu ovrhe, a koji prijedlog je ovršenik podnio pozivajući se na odredbu čl. 65. st. 1. OZ/12, iz razloga što svoj prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temelji na prigovoru zastare, pa ocjenjuje da će ga prvostupanjski sud uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se nisu ispunili uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, obzirom da nenadoknadivost štete treba promatrati u okviru imovinskih prilika ovrhovoditelja, odnosno bi li ovršenik u slučaju protuovrhe bio u mogućnosti povratiti novčana sredstva koja su mu prisilno naplaćena, odnosno postoje li eventualno neki drugi razlozi zbog kojih bi provedbom ovrhe kod ovršenika nastupila šteta koja se ne bi mogla ispraviti kao što je npr. ozbiljno narušenje zdravlja i sl.. Ovaj sud ne nalazi da bi saslušanjem tužitelja u odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe činjenično stanje bilo drugačije utvrđeno jer da su postojali neki drugi razlozi zbog kojih bi ovršenik smatrao da će provođenjem ovrhe za njega nastupiti nenadoknadiva šteta, iste bi naveo već u prijedlogu. Pogrešno se prvostupanjski sud pozvao na postojanje razloga iz čl. 61. st. 1. toč. 7. OZ/96 koji je istovjetan razlogu iz čl. 65. st. 1. toč. 7. OZ/12, koji postoji ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, jer ovršenik ukazivanjem na zastaru tražbine nije zahtijevao otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe.

8. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovršenika te potvrdio pobijanu odluku primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

9. Za primijetiti je da po svom sadržaju prijedlog ovrhovoditelja o kojem je odlučivao prvostupanjski sud predstavlja i žalbu po proteku roka, pa se ukazuje prvostupanjskom sudu da je prijedlog ovršenika potrebno razmotriti i kao žalbu po proteku roka u smislu odredbe čl. 53. OZ-a.

Koprivnica, 10. prosinca 2021.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.