Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-457/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. U. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M. U. i optuženog L. Š., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovnik, broj Kv II-168/2021. od 15. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog M. U. i optuženog L. Š. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 124. stavka 1., članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 1. i 3. (pravilno bi bilo samo na temelju članka 131. stavak 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), a u svezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. U. i optuženog L. Š. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je optuženicima u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, a koji istražni zatvor teče za optuženog M. U. od 18. rujna 2020. pa nadalje, a za optuženog L. Š. od 17. rujna 2020. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi M. U. po branitelju, odvjetniku G. L., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom "preinačiti pobijano rješenje i istražni zatvor protiv njega ukinuti, ili, podredno, to rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje."
3. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se i optuženi L. Š. po branitelju, odvjetniku D. H. "iz svih zakonom dopuštenih razloga, a posebno zbog nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno-pravne odredbe" s prijedlogom drugostupanjskom sudu da povodom ove žalbe "ukine istražni zatvor protiv okrivljenika i naredi hitno puštanje istoga na slobodu."
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. U. i optuženog L. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženi M. U., ističući da su razlozi pobijanog rješenja proturječni.
6.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, pravnoj kvalifikaciji djela, stupnju njihove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenog djela svakoga od njih, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Stoga na utvrđenje prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni navod optuženog L. Š. kako se stanje u spisu glede osnovane sumnje promijenilo te da je saslušanjem na raspravi optuženog M. U. isključena mogućnost da je optuženi L. Š. počinitelj kaznenog djela koje im se stavlja na teret, a s obzirom na ostale dokaze iz kojih je izveden zaključak o postojanju osnovane sumnje.
7. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima obojice optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7.1. Analizirajući okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, iskazani stupanj kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti pa kada se tome pridoda da su imenovani optuženici višestruko pravomoćno osuđivane osobe za različita kaznena djela (između ostalih i s elementima nasilja), a ovo kazneno djelo počinjeno je za vrijeme roka provjeravanja iz uvjetne osude za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., za koje je optuženi L. Š. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz vrijeme provjeravanja od tri godine te da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi kako obojica optuženica imaju dijagnosticiranu ovisnost o opijatima te disocijalni poremećaj ličnosti, a tempore criminis bili su smanjeno ubrojivi, ali ne bitno, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod obojice optuženika postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
7.2. Slijedom navedenog, očigledno je kako je činjenje kaznenih djela ovim optuženicima ustaljeni obrazac ponašanja i način života te kako niti uvjetne niti bezuvjetne kazne zatvora kod istih nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu da svoje ponašanje ubuduće usklade sa zakonom, nego je njihovo protupravno ponašanje evidentno progrediralo s obzirom da im se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje teškog kaznenog djela protiv života i tijela.
7.3. Stoga, nije u pravu optuženi M. U. kada ističe da se boravkom tog optuženika u istražnom zatvoru u trajanju od skoro 14 mjeseci otklonila svaka eventualna bojazan od ponavljanja kaznenog djela.
8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Osim toga, omaška prvostupanjskog suda u uvodu rješenja kako odlučuje optužno vijeće, umjesto pravilno izvanraspravno vijeće te činjenica da je rješenje doneseno u upisniku Kv II umjesto pravilno Kv I, protivnoj žalbenoj tvrdnji optuženog M. U., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
10. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
11. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
