Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-427/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika S. b. d.d. S., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika – protutužitelja F. Ć. – A., OIB: … i M. Ć. – A., OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku G. D., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika - protutužitelja, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj:
P-3822/2015. od 28. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-3822/2015. od 28. veljače 2020. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-3822/2015. od 28. veljače 2020. naloženo je tuženiku – protutužitelju F. Ć. – A. da tužitelju - protutuženiku plati iznos od 7.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, zatim naloženo je tuženicima – protutužiteljima da solidarno tužitelju – protutuženiku plate iznos od 45.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci.
Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim da se naloži tuženoj da tužitelju plati iznos od 7.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim
FORMTEXT kamatama kao i tužbeni zahtjev kojim da se tuženicima naloži da tužitelju plate iznos od 70.380,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev kojim da se naloži tužitelju da plati tuženicima iznos od 84.380,00 kuna na ime korisnih i nužnih troškova izvedenih na nekretnini sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
O troškovima postupka odlučeno je tako da je naloženo tuženicima da tužitelju plate solidarno troškove postupka u iznosu od 750,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje ili preinači i tužbeni zahtjev odbije.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženici plate iznos od 122.380,00 kuna na ime koristi koje su imali kao nepošteni posjednici tuđe stvari i zahtjev iz protutužbe za plaćanjem naknade nužnih i korisnih troškova u iznosu od 84.380,00 kuna.
Prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev prihvatio djelomično jer je utvrdio da su tuženici u posjedu predmetne nekretnine bez pravne osnove, pa da tužitelj temeljem odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 127/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.) ima pravo na naknadu za korištenje nekretnine i to u odnosu na tuženika od 28. veljače 2012., a u odnosu na tuženu od 13. lipnja 2012. time da je visina mjesečnog iznosa najma za predmetnu nekretninu s obzirom na površinu od 139,76 m2 utvrđena vještačenjem.
Protutužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti, a tuženici ga temelje na radovima na nekretnini koji se sastoje od frezanja zemljišta, sijanja trave, košenja i sakupljanja trave, šišanja živice, obrade voćaka, odvoza granja i trave, bojanja prozora, vrata, balkona i nadstrešnica, te bojanja kuće odnosno da se radi o troškovima koji su bili nužni i samome vlasniku u smislu odredbe članka 165. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući se radi o redovnom održavanju nekretnine, ali iz dokaza koji su tuženici predložili nije se mogla utvrditi njihova visina.
Na okolnost utvrđivanja visine nužnih i korisnih troškova tuženici su naime do zaključenja pripremnog ročišta predložili saslušanje stranaka i svjedoka, svojih sinova, a na okolnost izvršavanja radova koje je i prema iskazu tuženika on sam obavljao, ali tuženici nisu predložili nikakve dokaze na okolnost visine vrijednosti tih radova, kao niti na okolnost utrošenog materijala tako da nije bilo moguće utvrditi visinu nužnih i korisnih troškova koje su tuženici imali i stoga je protutužbeni zahtjev odbijen.
7. Protivno žalbenim navodima tužitelj je vlasnik nekretnine označene kao k.č. 211/1 upisane u zk. ul. 137. k.o. P., a vlasništvo je stekao u ovršnom postupku od ovdje tuženika koji su bili u posjedu od 19. veljače 2008. do 26. lipnja 2014. kada su je predali u posjed tužitelju.
FORMTEXT
Iz nalaza vještaka M. G., vještak u ovom predmetu je, protivno žalbenim navodima, preuzeo samo podatke o lokaciji, površini, izgrađenosti i stanju predmetne nekretnine, a bez očevida s obzirom da je nekretnina u međuvremenu promijenila vlasnika, te je adaptirana, pa dakle više nije u stanju u kojem je bila u utuženom periodu, a vještak u ovom predmetu je uzeo dostupne podatke o cijeni najma usporednih nekretnina na području Grada S. u trenutku sačinjenja nalaza i mišljenja i iz tih podataka zaključio da bi prosječan iznosa najma za predmetnu kuću bio dva EUR-a po m2, a s obzirom na nedostatak podataka za utuženi period vještak je najamninu izračunao s obzirom na kretanje indeksa potrošačkih cijena koji se odnosi na svako pojedino razdoblje utuženog perioda.
Vještak je na prigovore tuženika saslušan na ročištu 17. siječnja 2020. kada je iskazao da nalaz nije dao pristrano jer stranke uopće ne poznaje, a kao vještak da metodologiju procjene izvršava sukladno važećim propisima.
O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
8. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 10. prosinca 2021.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin,v.r.
