REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref. 51.P: P-750/2018-38

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja J. D., R. …, …S. G., OIB:…., zastupanog po

punomoćniku J. Š., odvjetniku iz O. društva R. & Š.

d.o.o. Z., protiv tuženika – protivnika osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., …., OIB:…., zastupanog po

punomoćniku odvjetniku K. P., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika J. Š. te punomoćnika tuženika odvjetnika K. P., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …., D. R., …., OIB: …. da tužitelju, J. D., R. .., … S. G., OIB:… isplati iznos od 797.164,00 EUR-a u

protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.03.2017. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. za trgovinu i usluge, Poljička cesta …, D. R., 21315, OIB: …. da tužitelju J. D., R. …, …. S. G., OIB:….

nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u

iznosu od 545.375,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 5.939.991,81 kn, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 79.250,00 kn određuje se:

p r i v r e m e n a  m j e r a

kojom se nalaže P. B. Z. d.d., Z., R. cesta …,

OIB: …. i svakoj drugoj banci u kojoj protivnik osiguranja ima otvoren račun ili u kojoj otvori račun nakon podnošenja prijedloga za određivanjem privremene mjere, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati sa svih računa protivnika osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., 21315, OIB: …., isplatu

novčanog iznosa od 5.939.991,81 kn, kao i iznosa od 79.250,00 kn na ime troškova postupka osiguranja.

Novčana sredstva koja protivnik osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i

usluge, P. cesta …, D. R., …, OIB: …. ima na računima

kod P. banka Z. d.d., Z., R. cesta …, OIB: …., i

svakoj drugoj banci u kojoj protivnik osiguranja ima otvoren račun ili u kojoj otvori račun nakon podnošenja prijedloga za određivanjem privremene mjere, u iznosu u kojem je određena zabrana isplate u toč. 1. ove privremene mjere, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka.

Žalba izjavljena protiv ove privremene mjere ne odgađa provedbu iste.

II. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 5.939.991,81 kn, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 79.250,00 kn, određuje se:

p r i v r e m e n a  m j e r a

zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina protivnika osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., …, OIB: …., a koje nekretnine su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u

Splitu, Stalna služba Stari Grad, katastarska općina S. G., i to:

- u zk.ul. 489, kč.br. 8624/1, opisano kao šuma, površine 9441 m2, ukupno: 9441 m2;

-u zk.ul. 994, kč.br. 8637/1, opisano kao šuma, površine 25736 m2, kč.br. 8637/2, opisano kao šuma u K., površine 20083 m2, kč.br. 8637/3, opisano kao šuma, površine 18885 m2, kč.br. 8637/4 opisano kao šuma, površine 14202 m2, kč.br. 8637/5, opisano kao šuma, površine 2400 m2, kč.br. 8713 opisano kao šuma u Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

ključnoj, površine 2319 m2, kč.br. 9134 opisano kao gomila, površine 464 m2, kč.br. 9135/9 opisano kao vinograd, površine 6053 m2, kč.br. 9135/42, opisano kao šuma, površine 31959 m2, kč.br. 9135/44, opisano kao gaj, površine 30188 m2, kč.br. 9135/47, opisano kao vinograd, površine 3995 m2, ukupno: 156284 m2;

- 1/24 suvlasničkog dijela nekretnine upisane zk.ul. 1427, kč.br. 9135/1, opisano

kao oranica, površine 19580 m2, kč.br. 9135/2 opisano kao vinograd, površine 6722 m2, ukupno: 26302 m2, u odnosu na sljedeći suvlasnički dio: 8. suvlasnički dio: 1/24;

- u zk.ul. 2750, kč.br. 9135/49 opisano kao šuma, površine 2661 m2, ukupno: 2661 m2;

- 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2768, kč.br. 8622 opisano kao šuma, površine 29734 m2, kč.br. 8623/1, opisano kao šuma, površine 112757 m2, kč.br. 8623/2, opisano kao šuma, površine 530 m2, ukupno: 143021 m2, u odnosu na sljedeći suvlasnički dio: 6. suvlasnički dio: 1/20;

- 63143/78030 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2938, kč.br. 8717/7, opisano kao šuma, površine 23037 m2, kč. br. 8718/1, opisano kao šuma, površine 21499 m2, ukupno: 44536 m2, u odnosu na sljedeće suvlasničke dijelove: 1. suvlasnički dio: 2/34, 11. suvlasnički dio: 61593/208080, 12. suvlasnički dio: 3/68, 13. suvlasnički dio: 1/17, 14. suvlasnički dio: 5/102, 15. suvlasnički dio: 4/102, 18. suvlasnički dio: 5/816, 19. suvlasnički dio: 1/510, 20. suvlasnički dio: 38/510, 26. suvlasnički dio: 38/510, 27. suvlasnički dio: 12/3672, 28. suvlasnički dio: 12/3672, 29. suvlasnički dio: 24/1224, 30. suvlasnički dio: 8/3672, 31. suvlasnički dio: 12/3672 i 32. suvlasnički dio: 38/510;

- 11850/12960 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 4284, kč.br. 9135/40, opisano kao šuma u K., površine 279643 m2, kč.br. 9135/51, opisano kao šuma u K., površine 5208 m2, kč.br. 9135/59, opisano kao pašnjak, površine 3560 m2, ukupno: 288411 m2;

- 8/12 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5365, kč.br. 8716/2, opisano kao šuma, površine 25443m2, ukupno: 25443 m2, u odnosu na sljedeće suvlasničke dijelove: 3. suvlasnički dio: 6/12, 4. suvlasnički dio: 1/12, 5. suvlasnički dio: 1/12;

- u zk.ul. 5551, kč.br. 9135/8, opisano kao vinograd, površine 3234 m2, kč. br. 9135/48 opisano kao vinograd, površine 3372 m2, ukupno: 6606 m2;

- 33/36 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5999, kč.br. 9135/3, opisano kao vinograd, površine 10171 m2, kč.br. 9135/4, opisano kao vrt, površine 201 m2, kč.br. 9135/5, opisano kao oranica, površine 7229 m2, kč.br. 9135/6, opisano kao vinograd, površine 7736 m2, kč.br. 9135/7, opisano kao vinograd, površine 15113 m2, ukupno: 40450 m2, u odnosu na sljedeće suvlasničke dijelove: 2. suvlasnički dio: 8/36, 3. suvlasnički dio: 25/36;

- u zk.ul. 6145, kč.br. 9135/10, opisano kao vinograd, površine 7854 m2, ukupno: 7854 m2;

Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

- u zk.ul. 6146, kč.br. 9135/39, opisano kao vinograd, površine 2367 m2, kč.br. 9135/45, opisano kao gaj, površine 13026 m2, kč.br. 9149, opisano kao vinograd, površine 5212 m2, ukupno: 20605 m2;

-u zk.ul. 6274, kč.br. 9135/41, opisano kao šuma, površine 23138 m2, ukupno: 23138 m2;

-u zk.ul. 6327, kč.br. 9135/37, opisano kao šuma, površine 5668 m2, kč.br. 9135/38, opisano kao vinograd, površine 1155 m2, ukupno: 6823 m2;

-1/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 6666, kč.br. 9135/46, opisano kao gaj, površine 13082 m2, ukupno: 13082 m2.

Zabilježbu otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu na nekretninama protivnika osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., …., OIB: …. iz točke 1. ovog rješenje provest će zemljišnoknjižni odjel

Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Stari Grad odmah po primitku rješenja o osiguranju.

Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka.

Žalba izjavljena protiv ove privremene mjere ne odgađa provedbu iste.

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 16. veljače 2018. zaprimljena je tužba u kojoj tužitelj navodi kako je tuženik kao kupac sa tužiteljevim s tužiteljevim ocem, I. D., kao prodavateljem, dana 03. prosinca 2007. godine sklopio

Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Stari Grad, upisane u zk.ul. 2769, k.o. S. G., i to z.k.č. 9135/43, u naravi šuma ukupne površine 26814 m2 i z.k.č. 9137/1 u naravi oranica ukupne površine 3017 m2, sveukupne površine 29831 m2 (dalje u tekstu: Kupoprodajni ugovor). Tužitelj navodi da je on nasljednik I. D. pa da je aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Navodi kako su naprijed navedenim Kupoprodajnim ugovorom, člankom 2. stavkom 1., ugovorne strane suglasno utvrdile kako je na nekretninama koje su predmet tog ugovora zabilježena ovrha pod brojem I-1869/92 te da je prodavatelj (tužiteljev prednik) podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Splitu radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, dok je člankom 2. stavkom 2. utvrđeno kako će Kupoprodajni ugovor proizvoditi potpuni pravni učinak danom pravomoćnosti presude u korist prodavatelja koja bi podrazumijevala i brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama i kojom bi se omogućila uknjižba vlasništva kupca, ovdje tuženika. Navodi da je postupajući po tužbi tužiteljeva prednika Trgovački sud u Splitu donio presudu, poslovni broj P-290/2013 od 24. siječnja 2014. godine, koja je potvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3027/2014 od 8. veljače 2017. godine. Dalje navodi kako je Trgovački sud u Splitu pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Ovr-2/2002 od 18. srpnja 2016. godine, obustavio izvršenje po rješenju tog suda poslovni broj Ovr- 2/2002 od 13. siječnja 2006. godine i ukinuo sve provedene radnje u odnosu na Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

tužiteljevog prednika te naložio nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe na nekretnini koje bila predmet Kupoprodajnog ugovora što je i učinjeno. Tužitelj navodi da pred Trgovačkom sudu u Splitu vođen i postupak radi proglašenja nedopuštenog izvršenja određenog rješenjem istog suda, poslovni broj Ovr-2/2002 od 13. siječnja 2006. godine koji je okončan sudskom nagodbom, poslovni broj P- 682/2016 od dana 20. siječnja 2017. godine. Tužitelj navodi da činjenica što je po sklapanju Kupoprodajnog ugovora tuženik dana 14. prosinca 2007. prijavio porez, a povodom čega je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447, UR. BROJ: 513-007-17-001/2007-0003 od 19. prosinca 2007. i utvrđena tuženikova obveza isplate poreza na promet nekretnina u iznosu od 291.630,49 kn po Kupoprodajnom ugovoru, potvrđuje da je Kupoprodajni ugovor sklopljen te da ga tuženik svjesno sklopio. Tužitelj drži da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 2. Kupoprodajnog ugovora te da je Kupoprodajni ugovor stekao puni pravni učinak. Navodi kako je o svim navedenim okolnostima izvijestio tuženika dopisom od 10.veljače 2017. godine, a koji dopis je tuženik zaprimio 27. veljače 2017. godine slijedom čega da je dana 30. ožujka 2017. godine za tuženika nastala obveza isplate kupoprodajne cijene u iznosu od 797.164,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate. Zbog navedenoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev koji glasi kako je to navedeno u izreci presude. Ujedno tužitelj u svojstvu predlagatelja osiguranja postavlja i prijedloge za određivanjem privremenih mjera navodeći kako tuženik kao protivnik osiguranja, u mirnom postupku rješenja spora nije negirao postojanje predmetne novčane obveze, ali da uporno nastoji izbjeći namirenje očitog i dospjelog potraživanja tužitelja. S obzirom na navedeno drži nedvojbenim da će predlagatelj osiguranja bez određivanja predloženih privremenih mjera teško naplatiti svoje potraživanje, odnosno smatra da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine svim raspoloživim sredstvima te da postoji opasnost da će u budućnosti predlagatelju osiguranja biti nanesena nenadoknadiva štetu pa smatra predlagatelj osiguranja da su ispunjene sve zakonske pretpostavke da sud donese zatraženo rješenje o osiguranju novčane tražbine predlagatelja osiguranja predloženim privremenim mjerama iz izreke rješenja. Tužitelj se poziva na odredbe Ovršnog zakona i kumulativno propisane uvjete za određivanje predloženog osiguranja određivanjem privremene mjere te dodatno navodi kako je ispravama priloženim uz tužbu učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a da protivnik osiguranja na dan podnošenja ove tužbe i prijedloga za određivanjem privremenih mjera uopće nema zaposlenih, da je upitno postojanje dostatnog iznosa novčanih sredstava na bankovnim računima protivnika osiguranja radi namirenja tražbine predlagatelja osiguranja, i smatra da je dokazao opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naveo je i kako protivnik osiguranja u svom vlasništvu ima nekretnine iz kojih bi se predlagatelj osiguranja mogao naplatiti nakon donošenja pravomoćne presude u njegovu korist, ali da s obzirom na činjenicu da je osnivač protivnika osiguranja strana pravna osoba da postoji velika vjerojatnost da bi predlagatelj predmetne nekretnine mogao otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati te time spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja. Navodi kako predloženim privremenim mjerama predlagatelj osiguranja pokušava osigurati zaštitu dospjele tražbine do pravomoćnog okončanja spora pokrenutog predmetnom tužbom, a sve kako bi spriječio protivnika osiguranja da raspolaže novčanim sredstvima odnosno nekretninama jer samo na taj način predlagatelj osiguranja može osigurati svoju dospjelu novčanu tražbinu prema Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

protivniku osiguranja jer da iz dostavljenog izvještaja o protivniku osiguranja proizlazi kako protivnik osiguranja nema novčanog toka što da ukazuje na opasnost da zbog toga protivnik osiguranja rasproda nekretnine u svom vlasništvu i zatvori društvo (osobito zbog činjenice da protivnik osiguranja nema zaposlenih).

U odgovoru na tužbu od 24. listopada 2018. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neutemeljenima i pogrešnima. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije smatrajući da se radi o pravu, odnosno uvjetu, koje se sukladno čl. 5. Zakona o nasljeđivanju („ Narodne novine“ 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015) može naslijediti stoga tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je prodavatelj nedvojbeno pok. Ivan Dulčić, a ne tužitelj te da je prilikom njegove smrti došlo i do ništetnosti citiranog ugovora pošto je njegovom smrću došlo do apsolutne nemogućnosti ispunjenja uvjeta, a samim time i do primjene čl. 298. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ broj: 35/05) u svezi nemogućeg odgodnog uvjeta. Navodi i da su pravni učinci specijalne punomoći kojom je pok. I. D. ovlastio tužitelja na prodaju predmetne nekretnine prestali njegovom smrću. Navodi da unatoč tome što je predmetni pravni posao naslovljen kao Ugovor o kupoprodaji da iz njegovih bitnih elemenata proizlazi da se radi o predugovoru, a ne o glavnom ugovoru. Citirano da je razvidno iz činjenica što proizvodi pune pravne učinke tek nakon i ako se ispuni uvjet iz čl. 2. Ugovora, štoviše da bez ispunjenja citiranog uvjeta Ugovor ne proizvodi nikakve učinke osim što se njime ugovorne stranke obvezuju da će u slučaju ispunjenja uvjeta iz čl. 2 Ugovora ispuniti obveze koje predstavljaju bitne elemente ugovora o kupoprodaji, a pošto u trenutku zaključenja Ugovora nisu ispunjene sve bitne pretpostavke. Tuženik navodi kako je stvarna volja ugovornih strana bila da se zaključi predugovor, a ne ugovor. Predmetnim Ugovorom, i to čl. 8. obveza plaćanja poreza, koja nastaje po prijenosu prava vlasništva, da se ima izvršiti tek nakon ispunjenja uvjeta iz Ugovora. Tuženik tvrdi da se radi o predugovoru, a ne ugovoru zbog čega ističe i prigovor zastare smatrajući da su protekom roka od 5 godina svi obveznopravni odnosi pa tako i obveza isplate kupoprodajne cijene u zastari. Tuženik je opreza radi naveo i kako je obveza na sklapanje glavnog ugovora prestala iz razloga što su se u međuvremenu okolnosti toliko promijenile da Ugovor ne bi niti bio sklopljen da su one postojale u trenutku njegova sklapanja. Dakle, drži da su ostvarene pretpostavke za primjenu clausula rebus sic stantibus odnosno čl. 369. Zakona o obveznim odnosima budući da je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze iz Ugovora za tuženika postalo pretjerano otežano. Pored ovoga tuženik ističe i prigovor neispunjenja ugovora, sukladno čl. 358. Zakona o obveznim odnosima pošto tužitelj nigdje u tužbi, pa tako ni u svom dopisu od 24. veljače 2017. godine nije naveo da je spreman istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. U odnosu na prijedloge za osiguranjem tuženik je naveo kako su isti u potpunosti neutemeljeni i pogrešni te promašeni. Naveo je da je tuženik odgovorom na tužbu osporio tražbinu tužitelja radi čega smatra da nije ostvarena niti pretpostavka čl. 334. st. 1. Ovršnog zakona ( OZ). Pored ovoga navodi kako tužitelj ničim nije dokazao opasnost iz čl. 334. st. 2. OZ odnosno ničim nije učinjena vjerojatnom opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine te da na tu okolnost nisu priloženi niti pruženi ikakvi relevantni dokazi, posebno drži nevjerodostojnim dostavljeni izvještaj s portala www.fininfo.hr, a koji se ne odnosi niti na 2017. niti na 2018. godinu. Tuženik kao protivnik osiguranja navodi da u prijedlozima radi osiguranja određivanjem Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

privremene mjere nisu navedene činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere kao ni dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju, a što je predlagatelj osiguranja bio dužan priložiti uz svoj prijedlog. Navodi da prijedlozi radi osiguranja određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine sadrže nedostatke zbog kojih i u slučaju eventualnog prihvaćanja ne bi bili provedivi te da bi predloženim prijedlozima radi osiguranja određivanjem privremene mjere tuženik neosnovano i neopravdano pretrpio znatnu štetu te bi mu bilo ugroženo redovno poslovanje stoga njihovo donošenje i iz toga razloga smatra neosnovanim. Tuženik prigovara popisanom trošku na ime privremenih mjera smatrajući da se radi o jedinstvenom podnesku te zaključno predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljene i da odbije prijedloge radi osiguranja određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine uskratom isplate s dužnikova računa novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera (toč. XI. do XIII. tužbe s prijedlogom za …) i zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu (toč. XIV. i XV tužbe s prijedlogom za …) kao neutemeljene te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Na ročištu od 28. siječnja 2019. tužitelj je dodatno obrazložio postojanje razloga za određivanjem predloženih privremenih mjera navodeći kako je tuženik društvo posebne namjene u vlasništvu fonda iz M. koji posluje u poreznoj oazi i koji je sa hipotekama povezanih društava ( T. limited i A. L. iz K. otoka) opteretio sve nekretnine kojih je vlasnik u K.O. S. G. pa da na taj način onemogućuje ovrhu na nekretninama te da je sve nekretnine upisao na društvo bez zaposlenih koje prema procjeni financijskih kuća u RH ima najniži E bonitet. Tužitelj ukazuje s obzirom na povezana društva koja je naveo na fiktivni status i na opasnost otežavanja naplate tražbine.

Tuženik je ustrajao u navodima da bi predmetna isprava predstavljala predugovor, da nije došlo do obostranog izvršenja te da predmetne nekretnine nisu stvarno prodane ni predane kupcu. Naveo je kako I. D. u trenutku sklapanja ugovora nije mogao na tuženika prenijeti više prava nego li ih sam ima jer tada nije bio vlasnik predmetne nekretnine niti je sa istima mogao zemljišnoknjižno raspolagati. Također je naveo kako za ispunjenje ugovornih obveza nije ugovoren nikakav rok pa da je tuženik nakon smrti pok. I. D. smatrao kako su zbog apsolutne nemogućnosti ispunjenja uvjeta sva prava i obveze prestale pa da radi navedenoga tuženik nije nikada postupio po članku 177. ZOO-a. Zbog navedenoga smatra da se radi o nevaljalom pravnom poslu, a činjenicu što je razrezan porez prema navodnom prometu nekretnina ne smatra relevantnom za ovaj postupak. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem Ugovora o kupoprodaji od 03.12.2007. godine, e-izvatka iz zemljišne knjige za z.k.č. 9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769 k.o. S. G., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika J. P. poslovni broj O-121/08 od 20. srpnja 2009. godine, presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-290/2013 od 24. siječnja 2014. godine, rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 3027/2014 od 8. veljače 2017. godine, rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2/2002 od 18. srpnja 2016. godine, e-izvatka iz zemljišnih knjiga za z.k.č. Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769 k.o. S. G., Sudske nagodbe sklopljene pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj P-682/2016 dana 20. siječnja 2017. godine, rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447, Ur. Broj: 513-007-17-001/2007-0003 od 19.12.2007. godine, dopisa tužitelja od 10.02.2017. godine uz povratnicu, izvještaja sa portala www.fininfo.hr, saslušanjem zakonskih zastupnika tuženika direktora M. G. H. i M. P.

D. i svjedokinje K. F..

Parnične stranke su popisale trošak.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među parničnim strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, pored ovoga tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, prigovor zastare i prigovor neispunjenja ugovora, odnosno smatra predmetni ugovor ništetnim.

Ugovorom o kupoprodaji od 3. prosinca 2017., kojega su zaključili I. D., kao prodavatelj, po punomoćniku J. D. te S. d.o.o., koji je u potpisu prodavatelja ovjeren dana 3. prosinca 2007. od javne bilježnice J. P.

pod brojem OV-6487/07, ugovoreno je da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje z.k.č. 9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769, k.o. S. G., ukupne površine 29831 m2. Člankom 2. stavkom 1., ugovorne strane su suglasno utvrdile kako je na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama zabilježena ovrha pod brojem I- 1869/92 te da je prodavatelj podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Splitu radi utvrđenja ništavosti predmetne ovršne isprave, dok je stavkom 2. utvrđeno kako će Kupoprodajni ugovor proizvoditi potpuni pravni učinak danom pravomoćnosti presude u korist prodavatelja koja bi podrazumijevala i brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ili danom sklapanja odgovarajuće suske nagodbe kojom bi se pod određenim uvjetima ishodilo brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama i kojom bi se omogućila uknjižba vlasništva kupca. Člankom 3. stavkom 1. ugovorena je kupoprodajna cijena od 797.164,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, dok se stavkom 2. kupac obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od 30 dana od dana predočenja pravomoćne presude donesene u korist prodavatelja- tužitelja u predmetu iz članka 2. tog ugovora, kao i prijedloga predanog Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu, za brisanje zabilježbe ovrhe, a temeljem predmetne presude. Člankom 5. je prodavatelj dopustio kupcu uknjižbu vlasništva na kupljenim nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja uz predočenje dokaza o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, a člankom 6. je ugovoreno da će kupac stupiti u posjed kupljenih nekretnina danom isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, a u slučaju potpisivanja posebne nagodbe danom doznake kupoprodajne cijene na poseban račun prodavatelja. Člankom 8. je ugovoreno da će porez na promet nekretnina razrezan temeljem tog ugovora, a nakon ispunjenja uvjeta za njegov potpuni učinak donošenjem presude u korist predlagatelja snositi kupac.

Iz Poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447, od 19. prosinca 2007. proizlazi da je poreznom obvezniku S. d.o.o. utvrđena osnovica poreza na Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

promet nekretnina u iznosu od 5.832.609,83 kn te mu je na tu osnovicu utvrđen porez na promet po stopi od 5% u iznosu 291.630,49 kn, a iz obrazloženja rješenja je jasno da je Poreznoj upravi dana 14. prosinca 2007. prijavljen ugovor zaključen 3. prosinca 2009. između kupca S. d.o.o. i prodavatelja I. D., a glede kupoprodaje nekretnina čest. zem. 9135/43 i 9137/1, upisanih u zk. ul. 2769 k.o. S. G. za ugovorenu cijenu od 5.832.609,83 kn.

Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. 2769 K.O. S. G. proizlazi da je kao vlasnik čest. zem. 9135/43 i 9137/1 upisan D. J. pok. I., OIB: 56710596784, R. b.b., da u C listu nema upisanog tereta. Iz povijesnog izvatka za

ovu

nekretninu

dostupnom

putem

Interneta

(https://oss.uredjenazemlja.hr/public/lrServices.jsp?action=publicLdbExtract) proizlazi da je brisanje zabilježbe 26. OVR-2/2002 18.07.2016 izvršeno pod brojem Z- 23448/2016 dana 30. rujna 2016.

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok I. D., donijetom po javnoj bilježnici iz S. G. J. P., pod brojem O-121/08 od 20. srpnja 2009.

godine proizlazi da je kao nasljednik nekretnina čest. zem. 9135/43 i 9137/1 K.O. S. G. proglašen J. D..

Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj 6.P-290/2013, od 24. siječnja 2014. proizlazi da se taj postupak započeo voditi po tužbi tužitelja I. D. od 15. studenoga 2007., čiji je slijednik tužitelj J. D. protiv tuženika

T. – t. banke d.d. u stečaju , a da je istom prihvaćen podredni tužbeni zahtjev te je utvrđeno da nije sklopljen Sporazum radi zasnivanja založnog prava vjerovnika na nekretninama dužnika zaključen pred Okružnim privrednim sudom u Splitu dana 21.12.1992. godine pod poslovnim brojem I.1869/92 između tuženika, T.-t. banka d. d. (sada u stečaju) iz S., U. K. P. S.

4/2, kao vjerovnika i L. C. s p.o. S., V. R., Z.

R., M. A., M. B., J. L., J. G. i

tužiteljeva prednika I. D. iz S. G., kao dužnika, u dijelu u kojem

pravni prednik tužitelja I. D. iz S. G., dopušta zasnivanje založnag prava na nekretninama označenim kao čest. zem. 8673/2, 9111. 9116, 9117, 9123, 9126, 9783, 9784, 10416/190, 10416/388, sve upisano u zk. ul. 227 k.o. S. G. za cijelo, te čet. zem. 9137/1, 9135/43, sve upisano ZK. ul. 2769 k.o. S. G. za 43/48 dijela.

Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj 26. Ovr-2/2002, od 18. srpnja 2016. odlučeno je točkom I. da se izvršenje određeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj Ovr-2/02, od 13.01.2006. obustavlja te se ukidaju sve provedene radnje u odnosu na dužnika 6. I. D., točkom II. je odlučeno da se nalaže po pravomoćnosti tog rješenja izvršiti brisanje zabilježbe izvršenja određene rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj Ovr-2/02, od 13.01.2006. i sa nekretnina čest. zem. 9135/43 i 9137/1 K.O. S. G.. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je vjerovnik podneskom od 6. srpnja 2015. povukao prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr- 2/02, odnosno u odnosu na sve dužnike i sve nekretnine na kojima je određeno izvršenje u toj pravnoj stvari.

Iz Sudske nagodbe zaključene pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. broj 15P-682/16, dana 20. siječnja 2017. koju su zaključili tužitelj J. D. i

T. – t. banka d.d. u stečaju, S. proizlazi da su istom potpisnici utvrdili da nisu sklopljeni Sporazumi zaključeni pred Okružnim privrednim sudom u Splitu, svi istog dana 21.12.1992.godine pod posl.br. I-1863/92, I-1864/92, 1- 1865/92, 1-1866/92, I-1868/92 i 1-1869/92 između I. D. pok. J., kao dužnika i prednika tužitelja i T.—turističke banke d.d. S. kao vjerovnika,

Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

odnosno tuženika, kojim se potraživanje vjerovnika osigurava zasnivanjem založnog prava na nekretninama, I. D. pok. J. (nekretnine sada upisane na ime,

tužitelja J. D. pok. I.) označenih kao: čest. zem. 9135/43 1 čest. zem. 9137/1 obje _Z.U. 2769. K.O. S. G. za 43/48 suvlasničkog dijela, te čest. zem. 8673/2, 9111, 9116, 9117, 9123, 9126, 9783, 9784, 10416/190 i 10416/388 sve ZU. 227, K.O. S. G. za cijelo 1/1. Tuženik je ujedno izjavio da priznaje tužbeni zahtjev u predmetu P-290/2013 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu. Trgovačko turistička banka d.d. u stečaju, istom je ovlastila tužitelja J. D.

pok. I. - da na temelju te Sudske nagodbe bez njenog ikakvog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja izvrši upis brisanja založnog prava upisanog na nekretninama označenim kao: čest. zem. 9135/43 i čest. zem.9137/1 obje _Z.U. 2769. K.O. Stari Grad za 43/48 suvlasničkog dijela, te čest. zem.8673/2, 9111, 9116, 9117, 9123, 9126, 9783, 9784, 10416/190 i 10416/388 sve zk. ul. 227, K.O. Stari Grad za cijelo 1/1, a koje pravo je upisano pod poslovnim brojem Z-10/93 i temelji se na Sporazumima zaključenim pred Okružnim privrednim sudom u Splitu, svi istog dana 21.12.1992.godine pod posl.br:, I-1863/92, 1-1864/92, 1-1865/92, I-1866/92, I- 1868/92 i 1-1869/92. Ujedno se tuženik kao ovrhovoditelj u vođenim ovršnim postupcima protiv tužitelja ili njegovog prednika, obvezao povući prijedlog za ovrhu u ovršnom postupku u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-2/02 kod Trgovačkog suda u Splitu, a koji je evidentiran u zemljišnim knjiga kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, pod poslovnim brojem Z- 534/06, te se obvezao povući sve prijedloge za ovrhu koji su eventualno podnijeti na temelju Sporazuma i rješenja ranijeg Okružnog privrednog suda u Splitu Broj: I- 1863/92, I-1864/92, I-1865/92, 1-1866/92, I-1868/92 i I1869/92 svi od 21,12. 1992., te je time dozvolio brisanje svih založnih prava i svih upisa u zemljišnim knjigama podnesenih i provedenih temeljem navedenih Sporazuma, a posebno je tuženik kao i ovrhovoditelj u navedenom postupku izjavom ovlastio tužitelja J. D. pok.

I. da na temelju te Sudske nagodbe bez njegovog ikakvog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja izvrši i provede upis brisanja zabilježba navedene Ovrhe a koji upisi su provedeni u ZK Odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu. Tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom (izvršnom) postupku izjavio je kako povlači sve svoje izjavljene žalbe u ovršnom postupku Ovr-2/02 kod Trgovačkog suda u Splitu. Iz dopisa od 10 veljače 2017., uz koji je priložena i potpisana povratnica, proizlazi da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa molbom da mu odgovori kada i kako namjerava ispuniti obvezu iz Kupoprodajnog ugovora od 3. prosinca 2017.

Saslušani zakonski zastupnik tuženika M. G. H., direktor, u iskazu je kazao kako je tuženik društvo koje je nastajalo razvijati poslove s nekretninama na otoku H.. Sa radom da je započelo negdje oko 2004.- 2005. te su kupovali zemljišta s ciljem izgradnje hotela i turističkih objekata. Naveo je da su sklopili određeni broj ugovora za kupnju zemljišta, ali da se projekt morao staviti na čekanje. Negdje oko 2008. uz globalnu financijsku krizu, da su ulagači, koji su uglavnom imali sjedišta u SAD, odjednom prestali imati novca za ulaganje u E.. Slijedom toga da su od tada zaustavili kupnju zemljišta. Naveo je kako je tuženik potpisao ugovor s ocem tužitelja, da su za taj ugovor postojali uvjeti koji su trebali biti ispunjeni, ali da oni o tom ugovoru nisu ništa čuli nekih 11 godina, da nije bilo nikakve komunikacije ni bilo nikakvih ažuriranja niti pitanja niti išta. Zatim da su saznali da je osoba sa kojom se potpisao ugovor preminula, a da nisu dobili nikakve informacije o tome treba li izvršavati ugovor i slijedom toga da su pretpostavili je ugovor okončan, a ovo i stoga što je projekt bio na čekanju i nije bilo sredstava za Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

financiranje, kao i stoga što nisu čuli da bi netko mislio da je ugovor još na snazi. Oni da su željeli da ugovor bude otkazan jer da to nije nešto što bi za njih bilo mjerodavno nakon 10 ili 11 godina bez kontakta. Isti je pretpostavio da je po ugovoru u početku nešto bilo plaćeno u vidu pologa, ali nije bio siguran, jer osobno nije bio u radnom odnosu u tvrtki u vrijeme kada je potpisan ugovor. Naveo je da tuženik nije ušao u posjed nekretnina koje su bile predmet ugovora, da su bile ograđene i nisu ih ni na koji način koristili. Također je naveo da tuženik nije ni tražio od tužitelja da uđe u posjed i da se postupi po ugovoru, jer da su na samom početku znali da se ne može stupiti u posjed dok uvjeti ne budu ispunjeni, ali kako je za nekoliko godina sve zaustavljeno da su pretpostavili da do toga neće doći. Saslušani se izjasnio da mu je poznata njegova pozicija kao direktora društva sa ograničenom odgovornošću, da je svjestan otpisanog ugovora i preuzete obveze. Naveo je kako on nije nikada vidio pok. oca tužitelja, a da je pregovore radio raniji direktor ili osoba imena M.. Na upit je li tuženika itko izvijestio da su uvjeti iz ugovora ostvareni je odgovorio da su o ovome prvi put čuli po zaprimanju dopisa odvjetnika, misli 2017.g. Isti je naveo da je svjestan da je plaćen porez za ovu nekretninu na ime kupoprodaje. Isti je ostao kod tvrdnji da su nastupile promijenjene okolnosti. Ujedno je naveo kako su nekretnine tuženika na H. opterećene od strane ljudi, tvrtki koje su davale zajmove kako bi se moglo otkupiti zemljište.

Knjigovođa tuženika M. P. D. priklonio se iskazu saslušanog

M. G. H., naveo je kako je tuženik 2006.g. kupovao zemljišta na

H., a da je tada direktor bio gospodin H. ( odnosi se na H.) koji je pregovarao o sklapanju ugovora za kupnju nekretnina. Među kupoprodajnim ugovorima kojima su se kupovala zemljišta da je bio i predmetni. Naveo je da on u to vrijeme nije bio potpuno upućen u sadržaj tog ugovora, ali da je 2008. donesena odluka da se zbog gospodarskih uvjeta ne nastavlja sa kupnjom niti da se kupuju nova zemljišta. Sa gospodinom H. da nije bilo nikakvih aktivnosti negdje do 2012., a da bi zatim 2017. on bio informiran o ispunjenju uvjeta iz ugovora i to da je bio prvi put da su podrobno pogledali ugovor i bili začuđeni da je taj ugovor još uvijek potencijalno izvršiv. Svjedok je naveo da on zna da su tada platili porez na zemljište, ali prema njegovim saznanjima nakon 2008., kada je on sam postao direktor društva, da nije bilo nikakvih ugovora u tijeku i nije bio upoznat s nikakvim pregovorima koji bi bili u tijeku posebno vezano za ovaj ugovor sve do 2017. Naveo je da je svjestan potpisanog ugovora i preuzete obveze.

Svjedokinja K. F., suradnica tuženika, u iskazu je navela kako je za tuženika od 2007. vodila poslovne knjige i obavljala neke druge administrativne poslove, a što da radi i danas. U veljači 2009. daje na uvid dobila dokumentaciju od Posejdon grupe, kao projekt managera S. d.o.o., iz koje je bilo razvidno iz izvoda otvorenih stavki da postoji određeno dugovanje S. d.o.o. prema tužitelju I. D. radi čega da je zatražila od P. grupe dokumentaciju koja se na to odnosi te je dobila na uvid predmetni ugovor o kupoprodaji iz 2007. godine (listovi 15-17 spisa). Taj ugovor da je prezentirala ovlaštenim osobama u S. d.o.o. D. R. te su i oni isto ostali iznenađeni istim i činjenicom da on u međuvremenu nije realiziran. Međutim, da se ispostavilo da se pok. I. D. kao prodavatelj trebao prethodno uknjižiti kao vlasnik predmetne nekretnine koju je tim ugovorom prodavao S. d.o.o. D. R.. Naposljetku da se pok. I. D.

uknjižio kao vlasnik te nekretnine i ispunio svoju ugovornu obvezu pa da nije više bilo smetnji da se predmetni ugovor o kupoprodaji realizira, odnosno da S. kupi i plati a prodavatelj I. D. proda i preda predmetnu nekretninu. Svjedokinja je Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

navela da je ona primijetila da je tijekom vremena prvobitno nedvojbeno postojeća volja da se ugovor realizira s vremenom pomalo kopnila na strani službenih osoba u S. d.o.o. S., a iz razloga što je u međuvremenu došlo do nekih promjena.

Navela je da je S. d.o.o. D. R. kupio u međuvremenu neku drugu zemlju,

a ispostavilo se da predmetna nekretnina koju je pok. I. D. prodavao S.

d.o.o. D. R. nije bila predviđena prostornim planom da uđe u građevinsku zonu te su te okolnosti pomalo ohladile volju u S. d.o.o. za realizaciju predmetnog ugovora o kupoprodaji. Taj ugovor do dana današnjeg nije realiziran premda je zaključen. Svjedokinja se nije mogla izjasniti je li tuženik danas financijski sposoban sklopiti nagodbu sa tužiteljem, ali da ona smatra da tuženik i nadalje ima interes da se sporni predmetni ugovor o kupoprodaji uistinu realizira.

Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja navodi se kako je člankom 5. Zakona o nasljeđivanju ( „ Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, dalje ZN) stavkom 1. propisano da tko je naslijedio neku osobu da je njezin sveopći pravni slijednik. Stavkom 2. je propisano da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, a stavkom 3. je propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. D. proizlazi kako je upravo tužitelj nasljednik nekretnina koje su bile premet kupoprodajnog ugovora pa ovaj sud smatra da je prilaganjem tog rješenja tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju u ovome postupku. Ovdje se napominje kako obveze koje su bile teret imovine ostavitelja i prava koja bi iz toga proistjecala ulaze također u ostavinu, a što bi bilo i konkretno slučaj, jer se ne bi radilo o obvezama i pravima strogo osobne naravi koja bi bila nenasljediva. Također se navodi da je člankom 213. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, dalje ZOO) propisano da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, a što konkretno ne bi bio slučaj. Pored ovoga da je aktivno legitimiran na vođenje ovog postupka ukazuje i činjenica što je tužitelj kao jedini pravni slijednik pok. I. D. nastavio voditi te je i dovršio postupke pred Trgovačkim sudom u spisu i to: P-290/2013, Ovr-2/2002 i P- 682/16.

Nadalje, a glede prigovora da bi se radilo o ništetnom ugovoru u smislu odredbe članka 298. ZOO-a, navodi se kako sud drži i ovaj prigovor neosnovanim. Naime, postavljeni uvjet iz članka 2. stavka 2. predmetnog Kupoprodajnog ugovora ne bi bio postavljen protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva niti bi se radilo o nemogućem odgodnom uvjetu jer iz dostavljenih odluka Trgovačkog suda proizlazi da je ugovor bio moguć, dopušten te da je i ispunjen. I odredba članka 7. ugovora ukazuje da su se stranke ugovora informirale o mogućnosti uspjeha prednika tužitelja u parničnom postupku kojega je pred Trgovačkim sudom u Splitu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave iz članka 2. stavka 1. ugovora, odnosno o mogućnosti ispunjenja uvjeta nametnutog prodavatelju, na način da su potražile pravni savjet od pravnog stručnjaka tj. odvjetnika.

Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

Pored ovoga nije osnovan niti prigovor tužitelja da bi se radilo o predugovoru, a ne ugovoru. Naime, predugovor bi bio ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Međutim, u konkretnom Kupoprodajnom ugovoru takva obveza nije preuzeta, štoviše priloženi Kupoprodaji ugovor sadrži sve bitne sastojke i oblik propisan odredbama članka 376. stavka 1. i članka 377. ZOO-a. Priloženi Kupoprodajni ugovor jest sklopljen pod uvjetom koji se ostvario na što ukazuju priložene odluke Trgovačkog suda u Splitu, a dopis tužitelja od 10 veljače 2017. potvrđuje da je tužitelj kao pravni slijednik pok. I. D. postupio u cijelosti po predmetnom ugovoru te je ispunio sve preuzete obveze. Ne stoji prigovor neispunjenja ugovora iz članka 358. ZOO-a jer se tužitelj zasigurno ne bi obratio tuženiku prije pokretanja ovog postupka da nije spreman da se njegova obveza ispuni, a prema odredbi članka 5. Kupoprodajnog ugovora tužitelj i nije dužan na izdavanje posebne uknjižbene izjave već će se tuženik moći upisati kao vlasnik na kupljenim nekretninama bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja uz predočenje dokaza o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti.

U odnosu na prigovor zastare navodi se da je isti neosnovan u smislu odredbe članka 215. stavka 1. i članka 225. ZOO-a jer je predmetna tužba podnijeta nakon nešto više od godinu dana otkako je predmetni Kupoprodajni ugovor proizveo potpuni pravni učinak u smislu odredbe članka 2. stavka 2. istog, a nakon što se tužitelj mirnim putem dana 10 veljače 2017. dopisom obratio tužitelju radi ispunjenja njegovog dijela preuzetih obveza u smislu odredbe članka 3. stavka 2. predmetnog Kupoprodajnog ugovora.

Glede prigovora tuženika da ugovor nije ispunjen zbog promijenjenih okolnosti koje su nastupile nakon njegova sklapanja, navodi se kako su saslušani M. G. H. i M. P. D. tvrdili da je do ovoga došlo uslijed globalne financijske krize iz 2008. kao i odluke tuženika da se ne sklapaju daljnji ugovori, ali da isti nisu poduzeli radnje u smislu odredbe članka 369. stavka 1. ZOO-a, a niti bi se na ovo mogli pozvati nakon što je istekao rok za tuženikovo ispunjenje preuzete obveze u smislu odredbe članka 369. stavka 3. ZOO-a. Stoga sud ovaj prigovor drži neosnovanim i istaknutim samo za potrebe konkretnog predmeta.

Dakle, iz iskaza saslušanog z.z. tuženika, svjedoka te iz priloženih isprava proizlazi da je predmetni Kupoprodajni ugovor sklopljen, da je tužitelj ispunio preuzete obveze po istome dok tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Kupoprodajnog ugovora. Iz iskaza svjedokinje K. F. proizlazi da su djelatnici tuženika još u veljači 2009. godine znali za preuzete i neispunjene obveze iz ugovora, ali da do podnošenja ove tužbe nisu isticali prigovor promijenjenih okolnosti kao niti poduzimali radnje kojima bi se predmetni ugovor izmijenio ili raskinuo, barem nisu priložili ni jedan dokaz ili pisanu ispravu na ovu okolnost. Zbog navedenoga, a u smislu svih naprijed navedenih Zakonskih odredbi tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U odnosu za prijedlog za osiguranjem određivanjem predloženih privremenih mjera navodi se kako je tužitelj priloženim ispravama uz tužbu, a koje su gore detaljno analizirane, učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, a što proizlazi i iz činjenice što je sud prihvatio tužbeni zahtjev, a pored ovoga je učinio vjerojatnim i postojanje opasnosti da će bez takvih mjera protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

način njome raspolagati. Naime, iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka jasno proizlazi da je tuženik već na većini svojih nekretnina upisao založna prava i raspolagao istima, a iz izvještaja sa portala www.fininfo.hr o protivniku osiguranja proizlazi kako protivnik osiguranja tijekom 2014.-2016. nije imao dobro poslovanje te 2016. nije imao zaposlenih osoba. Iako je tuženik kao protivnik osiguranja osporavao točnost prikazanih podataka u ovome izvještaju u spisu nema isprava iz kojih bi se mogao donijeti drugačiji zaključak.

Člankom 341. stavkom 2. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ) je propisano da za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Člankom 344. stavkom 1. OZ-a je propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Člankom 345. stavkom 1. OZ-a je propisano da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito: 3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, 5. nalog banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

Slijedom navedenoga, a s obzirom da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim i postojanje svoje novčane tražbine te opasnost da će bez iste otežano ili bezuspješno naplatiti tražbinu, pozivom na naprijed navedene odredbe OZ-a prihvaćeni su predloženi prijedlozi za osiguranjem određivanjem privremenih mjera te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP). Tako je tužitelj imao trošak sastava tužbe, sastava prijedloga za osiguranjem, zastupanja na 5 ročišta (28.01.2019., 9.04.2019., 29.05.2019., 14.01.2020.), u iznosu od po 74.250,00 kuna ( 59.400,00 uvećano za 25% na ime pdv) za svaku radnju, sukladno Tbr. 7.1., 9.t.1., 11. ,42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne novine“ broj: 142/2012,103/2014,118/2014. i 107/2015, dalje Tarife). Imao je i trošak pristupa na ročište od 13.11.2018. u iznosu od 625,00 kuna sukladno Tbr. 9.t.5., 42. i 50. Tarife. Tužitelj je imao i trošak sastava 8 podnesaka ( 24.6.2019., 13.11.2019., 22.07.2019., 26.05.2020., 28.09.2020., 21.12.2020, 22.2.2021. i 25.02.2021.) u iznosu od 625,00 kuna sukladno Tbr. 8.t.1., 42. i 50. Tarife. Ovo zbrojeno iznosi 526.000,00 kuna. Tužitelj je imao i trošak sudske pristojbu tužbe i prijedloga za osiguranje u iznosu od po 5.000,00 kuna što je u skladu sa Tar. br. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 118/18) te će im nastati trošak sudske pristojbe presude i Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

sudske pristojbe rješenja o osiguranju u istom iznosu prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( „Narodne novine“ broj: 53/19). Ukupan trošak na ime sudske pristojbe iznosi 20.000,00 kuna. Sve naprijed zbrojeno iznosi 546.000,00 kuna pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 09. prosinca 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Ta žalba neće se slati protivnoj stranki na odgovor. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere. (Članak 352. stavak 1. i 3. OZ-a)

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženima po punomoćniku

- spis

- zk. odjelu Stalne službe ovog suda u Starome Gradu

- Fina Split