REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 26 Pž-2876/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maje Bilandžić, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. M. N. d.o.o. u stečaju, V. G., OIB ..., kao pravni slijednik N. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ... (dalje: prvotužitelj), kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R. 2. tužitelja D. Ž. iz V., OIB ... (dalje: drugotužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u V. protiv 1. tuženika H. B. O. R., Z., OIB... (dalje: prvotuženik), kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., 2. tuženika S. M. I. P. d.d. u stečaju, L., OIB ..., kao pravnog slijednika P. d.d. u stečaju, V., OIB ... (dalje: drugotuženik), kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V. i 3. tuženika V1 . d.d. u stečaju, V., OIB ... (dalje: trećetuženik), radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama prvotužitelja, prvotuženika i drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-461/2018 od 23. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotuženika H. b. o. r. i drugotuženika S. m. i. P. d.d. u stečaju i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-461/2018 od 23. ožujka 2021. u točkama I., III. i IV. njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja S. m. N. d.o.o. u stečaju i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-461/2018 od 23. ožujka 2021. u preostalom odbijajućem dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužitelja S. m. N. d.o.o. u stečaju za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 537.500,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-461/2018 od 23. ožujka 2021. u točki I. izreke su utvrđeni ništetnim Ugovor o kreditu broj: G-19/05 od 25. kolovoza 2005.g. ovjeren po javnom bilježniku Z. R. K. iz V. dana 07. rujna 2005. pod br. OV-6902/05 (dalje: Ugovor o kreditu), Dodatak I. ugovoru o kreditu broj: G-19/05 od 05. listopada 2005.g. (dalje: Dodatak I. ugovoru o kreditu) i Dodatak II. ugovoru o kreditu broj: G-19/05 od 17. srpnja 2008.g. (dalje: Dodatak II. ugovoru o kreditu) sklopljeni između H. b. o. r., Z., kao davatelja kredita s jedne strane te F. h. d.d. V., kao korisnika kredita i V1 . d.d. V., kao sudužnika s druge strane, Sporazum o zasnivanju založnog prava na dionicama radi osiguranja novčane tražbine od 8. rujna 2005. solemniziranog od strane javnog bilježnika A. I. pod br. OU-452/05, (dalje: Sporazum o zasnivanju založnog prava na dionicama), Dodatak I. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama radi osiguranja novčane tražbine od 5. siječnja 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika A. I. pod br. OU04/06, (dalje: Dodatak I. sporazumu o zasnivanju založnog prava), Dodatak II. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama radi osiguranja novčane tražbine od 1. lipnja 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika A. I. pod br. OU- 296/06, (dalje: Dodatak II. sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama), Dodatak III. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama radi osiguranja novčane tražbine od 24. kolovoza 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika A. I. pod br. OU-468/06, (dalje: Dodatak III. sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama), Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 6. kolovoza 2008. ovjerenog od strane javnog bilježnika A. I. pod poslovnim brojem OV-5772/08, svi sklopljeni između H. b. o. r., Z., kao založnog vjerovnika s jedne strane te F. h. d.d. V., i V1 . d.d. V., kao založnih dužnika s druge strane, Obična zadužnica, izdana kao sredstvo osiguranja naplate tražbine po Ugovoru o kreditu broj: G-19/05 od 25. kolovoza 2005. od strane D. Ž. ovjerena po javnom bilježniku Z. R.-K. pod poslovnim brojem OV-6574/05 dana 26. kolovoza 2005., naloženo je brisanje upisa založnog prava u z.k. ulošku br. ..., u podulošcima br. 1, 4, 5, 6, 8, 9, 10,11, 12, 13, 15, 26, 27, 29, 30, 31, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, i 58 k.o. V. (u osnivanju), izvršenog u korist H. b. o. r. na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama na nekretninama označenim kao k.č. br. ... k.o. V. (u osnivanju) zgrada u A. ulici od 1188 m2 i dvorište u A. ulici od 421 m2, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa pod br. Z- 5657/2008., naloženo je brisanje upisa založnog prava izvršenog u korist H. b. o. r. na temelju Ugovora o kreditu, Dodatka I. ugovoru o kreditu i Dodatak II. ugovoru o kreditu, Sporazuma o zasnivanju založnog prava na dionicama, Dodatka I. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama, Dodatka II. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama, Dodatka III. Sporazumu o zasnivanju založnog prava na dionicama, a radi osiguranja novčane tražbine u visini od 75.000.000,00 kn s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, na dionicama upisanim na računu založnog dužnika V1 d.d. u stečaju OIB: 07838648475 oznake 4909399 kod S. k. d.d., i to: - na 451.768 dionica V. d.d, oznake B.-R-A,/ - na 335.726 dionica V2 . d.d. oznake V.-R-1, - na 50.000 dionica Z. B. i. d.d. oznake B.-R-A te na dionicama upisanim na računu založnog dužnika P. d.d. u stečaju OIB ... oznake ... kod S. k. d. d. d.d., i to: - na 750.000 dionica V1 d.d. oznake V.-R-A - na 106.232 dionica V1 d.d. oznake V.-R-A, i uspostava prijašnjeg stanja na računima V d.d. u stečaju oznake 4909399 i P. d.d. u stečaju oznake 2088738 kod S. k. d. d. d.d. Z. kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa založnog prava na tim dionicama, u točki II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti obične zadužnice izdane kao sredstvo osiguranja naplate tražbine po Ugovoru o kreditu broj: G-19/05 od 25. kolovoza 2005. od strane V1 d.d. ovjerena po javnom bilježniku Z. R.-K. pod poslovnim brojem OV-6574/05 dana 26. kolovoza 2005., u točki III. izreke je naloženo prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi prvotužitelju trošak parničkog postupka u iznosu od 982.282,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2021. pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od osam dana, dok je u točki IV. izreke naloženo prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi drugotužitelju trošak parničkog postupka u iznosu od 970.407,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2021. pa do isplate, to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od osam dana.
2. Prvotuženik je podnio žalbu protiv presude pobijajući ju iz svih žalbenih razloga. U žalbi iznosi da prvotužitelj nema aktivnu legitimaciju i da se pogrešno prihvaća teza tužitelja o pravu dioničara trećetuženika da vodi računa o financijskoj stabilnosti društva u kojem je dioničar te da to pravo kao takvo ne postoji, da ga ne sadrže relevantni propisi niti ga poznaje pravna doktrina. Isto tako, da je prvostupanjski sud nezakonito priznao stranačku sposobnost stečajnoj masi iza društva N. d.o.o. u stečaju. Također, da je namjena korištenja kredita navedena u čl. 2. st. 1. točka d) Ugovora o kreditu, a to je kupnja novoizdanih dionica dioničkog društva V1 d.d. za svotu koja je identična svoti kredita te da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu te dionice nisu postojale pa je zbog toga potpuno pogrešno pozivanje na odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje uređuju derivativno stjecanje dionica jer se odredba čl. 234. Zakona o trgovačkim društvima odnosi isključivo na derivativno stjecanje dionica. Isto tako, da se u presudi pogrešno navodi da nije utvrđeno da bi društva bila povezana faktičnim koncernom iz razloga što je tuženik više puta tijekom postupka isticao da Investicijska studija sadrži upravo tvrdnju o povezanosti i faktičnom koncernu pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između navoda iz obrazloženja presude o sadržaju isprave i same te isprave. Ujedno, ističe da se u presudi bez valjanih razloga otklanja prvotuženikov prigovor djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu te da nevaljanost pravnog posla između prvotuženika i trećetuženika ne utječe na valjanost pravnog posla između prvotuženika i drugotuženika.
3. Prvotužitelj je odgovorio na žalbu prvotuženika osporavajući njezinu osnovanost. 4. Drugotuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev. Smatra da su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nepotpuna i nepravilna, a zaključci koji se tiču osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešni i u neskladu sa sadržajem provedenih dokaza. Navodi da je osim načelnog nabrajanja zakonskih odredbi u presudi izostalo obrazloženje zašto bi konkretni pravni poslovi između stranaka bili ništetni pa da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da se na nekoliko mjesta u obrazloženju presude govori o nekretninama u vlasništvu korisnika kredita, odnosno o uknjižbi na nekretninama u vlasništvu korisnika kredita, što ne odgovara činjenicama i stvara teškoće u razumijevanju presude, a da su nekretnine koje se spominju u vlasništvu sudužnika (trećetuženika), a ne korisnika kredita (drugotuženika). Smatra da je prvostupanjski sud utvrdivši postojanje pravnog interesa prvotužitelja za vođenje ovog postupka nepravilno primijenio odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku, a čime je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom
postupku.
Nadalje, da u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika i nepostojanje pravnog interesa tužitelja za vođenje postupka protiv drugotuženika kao stečajne mase u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Isto tako, da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o parničnoj sposobnosti prvotužitelja pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na odluku o troškovima iznosi da s obzirom na to da je prvotužitelj kao pravni subjekt brisan iz sudskog registra 27. studenog 2019. pa da od tog trenutka do upisa stečajne mase u sudski registar nije postojala valjana punomoć za zastupanje pa da stoga niti radnje koje je obavio punomoćnik prvotužitelja nisu valjane.
5. Prvotužitelj S. m. N. d.o.o. u stečaju je podnio žalbu protiv dijela točke III. izreke u dijelu nepriznatih troškova zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da za sastavljanje podnesaka od 1. prosinca 2016. i 22. veljače 2021., a za koje je sud priznao troškove u umanjenom iznosu po 500,00 kn, uopće nisu navedeni razlozi zbog čega ih je sud cijenio kao parnične radnje iz Tbr. 8.3. Tarife. Nadalje, u odnosu na trošak sastavljanja dva podneska od 30. ožujka 2015. i 29. veljače 2016., a koje prvostupanjski sud uopće nije priznao, iznosi da nije zatražio naknadu za podnesak od 30. ožujka 2015. dva puta, kako to navodi prvostupanjski sud, već da se radi o dva različita podneska s istim datumom. Iznosi da je prvi podnesak datiran s 30. svibnja 2015. dostavljen sudu putem pošte 7. travnja 2015., a koji je sastavljen po rješenju suda donesenog na ročištu od 6. ožujka 2015. kojim je sud obvezao tužitelja dostaviti određenu dokumentaciju i specificirati tužbeni zahtjev pa se ne može govoriti o tome da podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, dok je drugi podnesak datiran s 30. svibnja 2015., kojim je isto tako specificiran tužbeni zahtjev po nalogu suda, predan na ročištu 11. veljače 2016. Isto tako, da je podnesak od 29. veljače 2016. tužitelj također sastavio po nalogu suda s ročišta od 11. veljače 2016.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je Ugovor o kreditu sklopljen između H. b. o. r. kao osobe koja odobrava kredit i F. H. d.d. kao korisnika kredita te V1 d.d. kao sudužnika, a da je tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 75.000.000,00 kn za namjenu kupnje nove emisije dionica V1 d.d.,
- da su Dodatkom II. Ugovora o kreditu sklopljenim između Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao osobe koja odobrava kredit i F. h. d.d. kao korisnika kredita te V1 d.d. kao sudužnika izmijenjene neke odredbe Ugovora o kreditu te da je ugovoreno da sudužnik odgovara solidarno sa korisnikom kredita za podmirenje obveza po osnovnom ugovoru kao i korisnik kredita,
- da su Sporazumom o zasnivanju založnog prava na dionicama radi osiguranja novčane tražbine. dodatkom I., dodatkom II. i dodatkom III. Sporazuma, kao i Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, svi sklopljeni između H. b. o. r. kao založnog vjerovnika, F. h. d.d. kao korisnika kredita i V1 d.d. kao založnog dužnika, korisnik kredita F. h. d.d. i sudužnik po tom kreditu V1 d.d. dali osiguranje radi namirenja obveza iz Ugovora o kreditu i dodatka Ugovora o kreditu na nekretninama u vlasništvu sudužnika te na dionicama i nekretninama u vlasništvu korisnika kredita i sudužnika,
- da je D. Ž. izdao H. b. o. r. običnu zadužnicu radi naplate vjerovnikove tražbine po Ugovoru o kreditu,
- da iz dopisa Trgovačkog suda u Varaždinu od 22. ožujka 2019. proizlazi da kod tog suda nije pronađen podatak o tome da bi ikad bio upisan poduzetnički ugovor, Ugovor o zajedničkom vođenju poslova ili Ugovor o podjeli dobiti između društva V1 d.d. i F. h. d.d.,
- da iz dopisa S. k. d. d. proizlazi da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu dioničar društva V1 d.d. s udjelom od 12,69 % u temeljnom kapitalu društvo N. d.o.o.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, Dodatka I. i Dodatka II. Ugovora o kreditu te svih sredstava osiguranja koja su dana temeljem tog pravnog posla jer je utvrdio da je društvo V1 d.d., protivno odredbi čl. 234. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09; dalje: ZTD), dalo osiguranje društvu F. h. d.d. (sada stečajna masa iza P. d.d. u stečaju) radi kupnje dionica društva V1 d.d. pa da su predmetni pravni poslovi ništetni u smislu odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05; dalje: ZOO/91) i čl. 322. („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO/05).
9. Suprotno žalbenim navodima prvotuženika i drugotuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prvotužitelj S. m. N. d.o.o. u stečaju ima stranačku sposobnost. Naime, prema odredbi čl. 289. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17), u ime i za račun stečajne mase se mogu voditi sporovi.
10. U odnosu na žalbeni navod da prvotužitelj nama pravni interes tražiti pravnu zaštitu u ovom postupku, ukazuje se da postojanje pravnog interesa sud ima ovlast provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Prema tome, u žalbenom stadiju postupka sud nije ovlašten ispitivati pravni interes.
11. Sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO/91, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO/05, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Odredbom čl. 234. st. 1. ZTD-a koja je bila na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da je ništav pravni posao kojim društvo nekome daje predujam, zajam ili osiguranje radi stjecanja dionica toga društva. To se ne odnosi na tekuće pravne poslove kreditnih, odnosno financijskih institucija, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, niti na davanje predujma ili zajma ni na pružanje osiguranja da bi dionice stekli zaposleni u društvu ili u društvu koje je s njime povezano. Pravni je posao ništav i u tim slučajevima, ako društvo ne bi pri stjecanju vlastitih dionica moglo stvoriti propisane rezerve za te dionice da se ne bi smanjila neto aktiva ispod razine propisane u čl. 233. st. 1. i 2. istoga Zakona.
13. U ovoj žalbenoj fazi postupka ostalo je sporno postoje li određene iznimke od primjene odredbe čl. 234. ZTD-a, i to u slučaju kada dioničko društvo pruža drugome osiguranje radi preuzimanja dionica tog društva u okviru povećanja temeljnog kapitala, kao i u slučaju kada je takvo osiguranje dano u korist društva unutar koncerna.
14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nigdje u Zakonu o trgovačkim društvima nije propisana iznimka od primjene odredbe čl. 234. st. 1. u slučaju pružanja osiguranja radi preuzimanja dionica tog društva u okviru povećanja temeljnog kapitala. Prema tome, suprotno žalbenim navodima prvotuženika i drugotuženika, odredba čl. 234. ZTD-a primjenjuje se kako u slučaju originarnog, tako i u slučaju derivativnog stjecanja dionica.
15. U odnosu na pitanje primjene odredbe čl. 234. ZTD-a u slučajevima u kojima društvo daje osiguranje radi stjecanja dionica tog društva društvu unutar koncerna valja navesti da je zakonodavac konkretizirao faktični koncern s pomoću oborive presumpcije da vladajuće i ovisno društvo čine koncern (čl. 476 st. 1. ZTD-a). S obzirom na to da odredbom čl. 479. st. 3. ZTD-a nije isključena primjena odredbe čl. 234. ZTD-a, niti je njezina primjena isključena odredbama glave VI. ZTD-a koja uređuje povezana društva, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se odredba čl. 234. st. 1. ZTD-a primjenjuje i u slučaju kada je osiguranje radi stjecanje dionica tog društva dano unutar koncerna. Prema tome, neodlučna je činjenica jesu li društva F. h. d.d., sada stečajna masa iza P. d.d. u stečaju i V1 d.d., sada V1 d.d. u stečaju. u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila povezana faktičnim koncernom.
16. U odnosu na prvotuženikov žalbeni navod da je sud pogrešno otklonio njegov prigovor djelomične ništetnosti, ovaj sud prihvaća kao ispravno stajalište prvostupanjskog suda da Ugovor o kreditu kao i dio tog ugovora kojim društvo V1 d.d. daje osiguranje jamstvom kao osobni dužnik te sva sredstva osiguranja dana po tom ugovoru su međusobno vezani da se ne mogu gledati kao odvojeni pravni poslovi. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su davanje Ugovora o kreditu i obvezivanje trećetuženika društva V1 d.d. kao sudužnika vraćati sve obveze po predmetnom ugovoru o kreditu koji je dan drugotuženiku povezani ugovori te da ih nije moguće zasebno promatrati.
17. Suprotno žalbenim navodima prvotužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove za sastavljanje podnesaka od 1. veljače 2016. i 22. veljače 2021. sukladno Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev prvotužitelja za naknadu troškova sastavljanja podnesaka od 30. ožujka 2015. i 29. veljače 2016. Naime, prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Cijeneći sadržaj podnesaka od 30. ožujka 2015. i 29. veljače 2016., ovaj sud dijeli stajalište prvostupanjskog suda da podnesak od 30. ožujka 2015. nije bio potreban za vođenje postupka jer je prvotužitelj bio dužan već u tužbi na adekvatan način specificirati tužbeni zahtjev. Isto se odnosi i na podnesak od 29. veljače 2016.
18. Odredbom čl. 354. st. 3. ZPP-a propisano je da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Zbog toga je ovaj sud žalbene navode drugotuženika o valjanosti punomoći koju je prvotužitelj dao svom punomoćniku ocijenio nedopuštenim u smislu navedene odredbe čl. 354. st. 3. ZPP-a, uzimajući u obzir da žalbu nije izjavila stranka koje bi se ti nedostaci mogli ticati, nego protivna stranka.
19. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 9. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
Kamelija Parać
