Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1431/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB: …, iz J…, zastupanog po punomoćnici Ž. K. – T., odvjetnici u V., …, protiv tuženika A. d.o.o., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Z. o. u. Z. G., T. F. G., H. M. u B., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj Pn- 47/2021-7 od 30. kolovoza 2021., dana 9. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja D. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj Pn-47/2021-7 od 30. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbacuje se tužba u ovom predmetu.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn u roku od 15 dana.''

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tužitelju naknadi trošak postupka prema troškovniku iz spisa, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovna postupak. U žalbi ističe da je donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima rješenja, a postoji i niz proturječnosti iz sadržaja spisa i zapisnika u odnosu na samo rješenje. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 3. st. 3. navedenog Zakona, jer je sud prvog stupnja dopustio raspolaganje tuženiku koje je protivno pravilima javnog morala, što je posljedično dovelo do upitnosti i moralnosti ovako donesenog rješenja. Naime, tuženik je svoju tražbinu naplatio od A. o. d.d. po polici osiguranja koja se odnosi na štetu tužitelja pa je takvo postupanje protivno prisilnim. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, jer sud prvog stupnja uopće nije provodio predložene dokaze, čime je onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom i to na način da mu podnesak tuženika od 30. srpnja 2021. nije dostavio e-komunikacijom prije ročišta, već tek na ročištu od 30. kolovoza 2021. te punomoćnici tužitelja nije odobrio rok radi očitovanja na isti. Ističe da se ne može prihvatiti obrazloženje pobijanog rješenja u kojem sud prvog stupnja navodi da su ispunjeni zakonski uvjeti za odbačaj tužbe sukladno čl. 3. toč. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Sama činjenica da je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagode te sklopljena predstečajna nagodba nije od relevantnog značaja za predmetni postupka, budući da tužitelj spornu tražbinu, kao vjerovnik, nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe pa otvaranje takvog postupka ne može imati za posljedicu odbacivanje tužbe tužitelju. Kako je predmetni parnični postupak pokrenut prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, to je postojala mogućnost da sud prekine predmetni parnični postupak. Prijedlog u tom pravcu tuženik nikada nije podnio, iako je to bio dužan učiniti. Posebno napominje da je tuženik po polici osiguranja koju je u ime tužitelja kao kooperanta zaključio sa J. o. (sada A. o. d.d.) u postupku naplate iznosa od 2.811.163,54 kn, kao i troškova postupka u iznosu od 1.883.243,49 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Stoga tuženik pokušava manipulirati predmetnim postupkom i tražbinom tužitelja te od osiguranja naplatiti vrlo visoku svotu i za štetu na usjevima tužitelja, a da potom izbjegne svoju obvezu prema tužitelju. Sud prvog stupnja je pogrešno protumačio i primijenio odredbe čl. 81. st. 3. u vezi čl. 70. st. 3. toč. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Osporava i odluku o troškovima postupka te smatra da ista nije valjano obrazložena i nije je moguće ispitati.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u žalbi ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da se u konkretnom slučaju donošenjem procesnog rješenja o odbačaju tužbe tužitelja nikako ne može raditi i ne radi o uvažavanju raspolaganja stranaka koja bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

6. Nadalje, pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da u postupanju suda prvog stupnja prilikom dostave podneska tuženika od 30. srpnja 2021. tužitelju, tužitelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je pobijano rješenje razumljivo, isto ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju spisa i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

9. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari pozivom na odredbu čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN) i čl. 282. ZPP, s obrazloženjem kako tužitelj, kao vjerovnik, nije prijavio svoje potraživanje prema dužniku, ovdje tuženiku, niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad tuženikom, a njegova tražbina nije prioritetna, te se protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku više ne može pokrenuti niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje, odnosno ostvarivanje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a na ime štete koja se dogodila 8. kolovoza 2008. uslijed nevremena (tuče) kada su mu uništeni nasadi duhana, a sve temeljem police osiguranja imovine broj: … kod tadašnjeg J. o. d.d., P. O..

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupaka bio u prekidu od 2012. do 2020. kada je donijeto rješenje o nastavku prekinutog postupka, a za vrijeme kojeg prekida je nad tuženikom, kao dužnikom, rješenjem nagodbenog vijeća HR01 F. a., R. c. Z. od 10. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe sukladno čl. 50. ZFPPN te pozvani vjerovnici da u roku 30 dana od objave oglasa na stranici F. a. prijave svoje tražbine nagodbenom vijeću s dokazima kojima dokazuju postojanje i visinu tražbine. Trgovački sud u Osijeku donio je rješenje pod poslovnim brojem Stpn-18/14 od 30. travnja 2014., kojim je odobrena sklopljena predstečajna nagodba od 30. travnja 2014. sklopljena između tuženika, kao dužnika, i vjerovnika predstečajne nagodbe navedenih u rješenju, sukladno čl. 66. ZFPPN, među kojim vjerovnicima se ne nalazi tužitelj.

12. Nije sporno da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje, a njegova tražbina nije prioritetna u smislu čl. 3. toč. 13. ZFPPN.

13. Stoga je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio odredbu čl. 81. ZFPPN prilikom donošenja pobijanog rješenja, budući da prema toj odredbi vjerovnik koji svoje potraživanje prema dužniku nije pravovremeno prijavio, a niti je sudjelovao u postupku sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku više ne može pokrenuti, ali niti nastaviti voditi parnični postupak za ostvarenje tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Takvo pravno stajalište sadržano je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim pod poslovnim brojem Revd- 2952/2020 od 15. prosinca 2020.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik nikada nije stavio prijedlog za prekid postupka zbog otvaranja predstečajnog postupka, valja reći da se istim ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, jer je do otvaranja predstečajnog postupka i sklapanja predstečajne nagodbe došlo u razdoblju trajanja prekida određenog po drugom osnovu i zbog drugih razloga pri čemu tužitelj nije isticao da mu nije bila poznata činjenica otvaranja postupka radi sklapanja predstečajne nagodbe. Naime, tužitelj je, kao vjerovnik, o otvaranju predstečajnog postupka obaviješten javnom objavom i pozvan na prijavljivanje tražbine u određenom roku i trebao se sam poslužiti pravnim sredstvima koje ima na raspolaganju za ostvarenje svog potraživanja, a ne čekati dužnika da to učini umjesto njega.

15. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalnog pravo i to odredbu čl. 81. ZFPPN i odbacio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 9. prosinca 2021.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.