REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 53/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2020. broj K- 149/2019-7 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2020. broj Kž- 163/2020-9, u sjednici održanoj 9. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog M. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2020. broj K-149/2019-7 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2020. broj Kž-163/2020-9, optuženi M. H. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. i na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i tri mjeseca.,
2. Osuđeni M. H. podnio je po branitelju, odvjetniku D. V., zahtjev za izvanredno preispitivanje citirane pravomoćne presude (dalje: zahtjev), zbog povrede kaznenog zakona "iz čl. 469. st. 1. točka 1. do 4. ZKP (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP)" te zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje:
III Kr 53/2021-3
ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.
4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. Osuđenik tvrdi da je osuđen, ovdje pobijanom, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2020. broj K-149/2019-7 za produljeno kazneno djelo prijevare za koje djelo je već pravomoćno presuđen presudama Općinskog suda u Varaždinu od 20. listopada 2017. broj K-444/2014-57 i Općinskog suda u Bjelovaru od 21. travnja 2017. broj K-227/2017., a koje sve radnje predstavljaju jedno produljeno djelo u smislu čl. 52. KZ/11. pa da se radi o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.
6.1. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ova stvar pravomoćno presuđena. Točno je da činjenični opis radnji sadržanih u ovdje pobijanoj pravomoćnoj presudi broj K- 149/2019-7 i činjenični opis radnje opisane u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-227/2017-3., sadrže određene sjedinjujuće okolnosti, a osobito u pogledu vremenske povezanosti zbog čega bi sve te radnje mogle biti razmatrane kao jedinstvena cjelina u pravnom smislu, u skladu s člankom 52. KZ/11. Međutim, kod odluke radi li se o presuđenoj stvari treba voditi računa o pojmu "znatne novootkrivene kriminalne količine" (VSRH broj I Kž 169/2018.) kod koje se ocjenjuje razmjer koji ta novootkrivena kriminalna količina ima u odnosu na onu za koju već postoji pravomoćna sudska presuda. To znači da je za utvrđenje pojma „znatne novoutvrđene kriminalne količine“ potrebno da ona bude veća ili barem ista onoj koja je već sadržana u pravomoćnoj osuđujućoj presudi, a što ovdje nije slučaj. Naime, u ovdje pobijanoj pravomoćnoj presudi visina ostvarene štete (252.554,68 kn) i broj poduzetih radnji (devet) kod produljenog kaznenog djela prijevare znatno nadilazi onu kriminalnu količinu za koju je optuženik već osuđen pravomoćnom presudom, i to kako u odnosu na visinu ostvarene štete (2.558,00 kn), tako i u odnosu na broj poduzetih radnji (jedna radnja). Upravo stoga se kriminalna količina, kako je opisana u radnjama kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. iz ovdje pobijane pravomoćne presude, može smatrati „znatno većom“ u odnosu na kriminalnu količinu ostvarenu kaznenim djelom prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje je pravomoćno osuđen, a to znači da se ne može raditi o presuđenoj stvari.
6.2. Također, ne radi se o presuđenoj stvari niti kada se razmotri pravna situacija u odnosu na ovdje pobijanu pravomoćnu presudu te pravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu od 20. listopada 2017. broj K-444/2014-57. Naime, analizom činjeničnog opisa kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. iz te presude proizlazi da je ono počinjeno 10. svibnja 2013. u Varaždinu, dok je, prema činjeničnom opisu produljenog kaznenog djela prijevare iz ovdje
III Kr 53/2021-3
pobijane pravomoćne presude, vrijeme počinjenja utvrđeno od veljače 2016. do kraja ožujka 2017. na području G. M., R., S. i K.. Prema tome, takvo postupanje osuđenika, s obzirom na izostanak vremenskog kontinuiteta kao sjedinjujućeg faktora, ne predstavlja jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, već se radi o realnom stjecaju tih kaznenih djela. Stoga, povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 3. ZKP/08 nije ostvarena.
6.3. Činjenica da su osuđeniku, u više presuda, pravomoćno izrečene kazne zatvora bez primjene odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, mogu biti predmetom tzv. neprave obnove postupka iz čl. 498. st. 1. ZKP/08, uz ostvarenje tamo propisanih uvjeta.
7. U odnosu na razloge iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., kojima se ističe postupovna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., osuđenik navodi "da je već suđen za istovrsno kazneno djelo prijevare", čime ponovno upire na povredu načela ne bis in idem. Ujedno smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili voditi računa o odredbi članka 9. ZKP/08. kojom je propisano da su dužni cijeniti činjenice koje optuženiku idu u korist, a jednako tako i činjenice koje mu idu na štetu. U tom smislu tvrdi da nije imao prijevarnu namjeru jer su osobe koje su preuzele mobitele za to dobile i određenu naknadu, pa im je i pogrešno priznato svojstvo oštećenika.
7.1. Ovi navodi zahtjeva se, u stvari, svode na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, a to ne može biti predmetom ocjene povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. ZKP/08. U protivnom, dozvolilo bi se preispitivanje dokazanosti kaznenog djela u trećem stupnju, mimo zakonom dopuštenih uvjeta. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje treba napomenuti da je već prethodno obrazloženo iz kojih razloga nije ostvarena povreda načela ne bis in idem.
8. S obzirom na izloženo, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 9. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
