Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1629/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Miloša Lojena kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja I. K., OIB:…, L., sada u N., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz N., protiv tuženika J. K., OIB: …, zastupane po punomoćnici R. H., odvjetnici iz N., i O. K., OIB:…, iz L., sada u N., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-11/2021-13 od 18. listopada 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-11/2021-13 od 18. listopada 2021. i sudi:

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina od 07.10.2009. godine, javnog bilježnika B. G. broj Ou-241/09-1 sklopljen između I-tuženice J. K., OIB: …, L. i II-tuženika O. K., OIB: …, sada u N., kojim ugovorom je II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N., dozvolio I tuženici J. K., OIB: …, L. uknjižbu prava plodouživanja na nekretninama upisanim u:

- zk.ul.br. 1120 k.o. 317241 N. B., kč.br. 128 oranica L. površine 5751 m2 i kč.br. 278/1 kuća, dvorište, oranica u selu površine 3690 m2,

- zk.ul.br. 1184 k.o. 317241 N. B., kč.br. 114 oranica L. površine 5998 m2,

- zk.ul.br. 1352 k.o. 317241 N. B., kč.br. 151 oranica L. površine 5823 m2, kojih nekretnina je suvlasnik u 1/2 dijela II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Našice, Općinskog suda u Đakovu brisanje uknjiženog prava služnosti plodouživanja za korist I-tuženice J. K., OIB: …, L., pod brojem Z-2686/09, zaprimljeno 13.10.2009. godine, na nekretninama upisanim u:

- zk.ul.br. 1120 k.o. 317241 N. B., kč.br. 128 oranica L. površine 5751 m2 i kč.br. 278/1 kuća, dvorište, oranica u selu površine 3690 m2,

- zk.ul.br. 1184 k.o. 317241 N. B., kč.br. 114 oranica L. površine 5998 m2,

- zk.ul.br. 1352 k.o. 317241 N. B., kč.br. 151 oranica L. površine 5823 m2, kojih nekretnina je suvlasnik u 1/2 dijela II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N.

III Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 5.600,00 kn (pet tisuća šesto kuna) i trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.362,50 kn (dvije tisuće tristo šezdeset i dvije kune i pedeset lipa), a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina od 07.10.2009. godine, javnog bilježnika B. G. broj Ou-241/09-1 sklopljen između I-tuženice J. K., OIB: …, L. i II-tuženika O. K., OIB: … sada u N., kojim ugovorom je II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N., dozvolio I tuženici J. K., OIB: …, L. uknjižbu prava plodouživanja na nekretninama upisanim u:

- zk.ul.br. 1120 k.o. 317241 N. B., kč.br. 128 oranica L. površine 5751 m2 i kč.br. 278/1 kuća, dvorište, oranica u selu površine 3690 m2,

- zk.ul.br. 1184 k.o. 317241 N. B., kč.br. 114 oranica L. površine 5998 m2,

- zk.ul.br. 1352 k.o. 317241 N. B., kč.br. 151 oranica L. površine 5823 m2, kojih nekretnina je suvlasnik u 1/2 dijela II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Našice, Općinskog suda u Đakovu brisanje uknjiženog prava služnosti plodouživanja za korist I-tuženice J. K., OIB: …, L., pod brojem Z-2686/09, zaprimljeno 13.10.2009. godine, na nekretninama upisanim u:

- zk.ul.br. 1120 k.o. 317241 N. B., kč.br. 128 oranica L. površine 5751 m2 i kč.br. 278/1 kuća, dvorište, oranica u selu površine 3690 m2,

- zk.ul.br. 1184 k.o. 317241 N. B., kč.br. 114 oranica L. površine 5998 m2,

- zk.ul.br. 1352 k.o. 317241 N. B., kč.br. 151 oranica L. površine 5823 m2, kojih nekretnina je suvlasnik u 1/2 dijela II-tuženik O. K., OIB: …, sada u N.

III Tuženici su dužni solidarno tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana."

II Tužitelj I. K. je dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove I-tuženoj J. K. u iznosu od 3.750,00 kuna, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj po punomoćniku odvjetniku iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova ili pak da tu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, sve kako je to pobliže navedeno u podnesenoj žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenjivao dokaze koji su navedeni u obrazloženju presude, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju ukazuje u žalbi tužitelj, a niti neka druga povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a. No, međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali pravilnom primjenom materijalnog prava je valjalo jednako odlučiti o žalbi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a. Preciznije, prema toj odredbi drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

6. U ovom sporu utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik O. K., sin tužitelja upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 1120 k.o. N. B. na kčbr. 128 oranica L. površine 5751 m2 i kčbr. 278/1 kuća, dvorište oranica u selu površine 3690 m2, zk.ul. 1184 k.o. N. B. kčbr. 114 oranica L. površine 5998 m2 i zk.ul. 1352 k.o. N. B., kčbr. 151 oranica L. površine 5823 m2,

- da je tuženik O. K. suvlasništvo predmetnih nekretnina stekao darovanjem od svoje majke J. K. darovnim ugovorom od 26.5.2009. sačinjen u odvjetničkom uredu odvjetnice I. B. iz N., ovjeren po javnom bilježniku B. G. u N. pod brojem OV- 4832/09, a prije darovanja na predmetnim nekretninama je bila upisana tuženica J. K. zajedno sa tužiteljem, svaki u ½ dijela,

- da su tužitelj i tuženica J. K. bili u braku od 1977. do 1995. godine kada su se rastali, te su 7.10.2009. tuženica J. K. i tuženik O. K., njezin sin, sklopili Ugovor o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina kod javnog bilježnika B. G. pod brojem OU 241/09, kojim ugovorom je O. K. kao suvlasnik nekretnina u ½ dijela je dozvolio tuženici J. K., svojoj majci, uknjižbu prava plodouživanja na svom suvlasničkom dijelu isti ugovor je zabilježen u teretovnici pod brojem Z-2686/09 Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Našice, s navodom da se ova služnost upisuje na suvlasnički dio od 1/2,

- da iz zk.ul. 1120 k.o. N. B. na kčbr. 128 oranica L. u površini 5751 m2 i kčbr. 278/1 u naravi kuća, dvorište oranica u selu površine 3690 m2, vidljivo je da su kao suvlasnici upisani K. I. u ½ dijela i K. O. u ½ dijela, a na suvlasničkom dijelu K. O. upisano je pravo služnosti plodouživanja na temelju ugovora od 7.10.2009. u korist K. J., te da je takova služnost upisana i na nekretninama iz zk.ul. 1184 i 1352 k.o. N. B. na jednak način,

- da iz darovnog ugovora glede nekretnina koje su obuhvaćene ovim postupkom vidljivo je da je zaključen 26. svibnja 2009. u N. između K. J. kao darovateljice i K. O., sina darovateljice, kao daroprimatelja,

- da iz Ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja slijedi da je zaključen kod javnog bilježnika B. G. 7.10.2009. između O. K. i J. K. iz kojeg je vidljivo da se radi o predmetnim nekretninama ovoga spora, a O. K. je opisane nekretnine dao na plodouživanje svojoj majci J. K. što je ona prihvatila, a točkom 3. tog ugovora je dozvolio uknjižbu prava plodouživanja kao tereta na svom suvlasničkom dijelu.

6.1. Zaključak prvostupanjskog suda je taj da na suvlasničkom dijelu tužitelja nije uknjiženo pravo služnosti plodouživanja nekretnina, što je značilo da je tuženik O. K. sa svojom polovinom dijela mogao nesmetano raspolagati, a osim toga da tužitelj nije sudionik ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja na nekretnina te je nelogično da on traži poništenje toga ugovora, a tuženik O. K. na čijim nekretninama je zabilježeno pravo plodouživanja to ne traži. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su suštinski nesporna između parničnih stranaka proizlazi da tužitelj živi i radi u N. te je u spornoj kući, nekretnini koja je predmet postupka, posljednji puta bio prije 25 godina, a on nije ni u čemu sudjelovao u dovršenju te kuće i adaptacije koje radove je vršila njegova bivša supruga tuženica J. K., no međutim ti razlozi su nebitni za ispitivanje pravilnost i zakonitosti samoga spora i prvostupanjske presude.

6.2. Prije svega, tužbeni zahtjev tužitelja je postavljen radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji se nalazi u spisu predmeta (list 13-18 spisa predmeta) i iz tog ugovora i njegovih odredaba, članka 1., proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika O. K. kao vlasnika poslužnih nekretnina te J. K. kao plodouživateljice te je u ugovoru jasno navedeno da se radi o nekretninama iz zk.ul. 1120, 1184, 1352 i 365 k.o. N. B. u

1/6 dijela. Točkom 3. navedenog ugovora je vlasnik suvlasništvu O. K. u ½ odnosno

poslužnih nekretnina, O. K., dozvolio uknjižbu prava plodouživanja kao tereta, a sve kako je to pobliže navedeno u ovoj odredbi ugovora. Isti ugovor je O. K. sklopio putem punomoćnice A. L., a prema specijalnoj punomoći koja je sastavni dio navedenog spornog ugovora što također nije sporno. U zemljišnim knjigama (list 6 spisa predmeta) je vidljivo da su tužitelj I. K. te tuženik O. K. – otac i sin, suvlasnici nekretnine iz zk.ul. 1120 N. B. koja je u naravi kuća u kojoj živi tuženica J. K., a prema tvrdnjama tužitelja i prema zaključku prvostupanjskog suda. Nadalje da je prema listu C, prema broju Z-2686/09 od 13.10.2009. uknjiženo, a na temelju prije citiranog ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja isto pravo za korist ovdje tuženice J. K., i taj upis je uslijedio na ½ suvlasničkog dijela istih nekretnina.

6.3. U postupku i u žalbi tužitelj temeljno tvrdi da su nekretnine koje su predmet spora bračna stečevina pa da je sklapanje navedenog ugovora imalo jedinu svrhu onemogućavanja rješavanja imovinsko-pravnih odnosa tužitelja i tuženice pa da je namjera obaju tuženika bila isključivo zaštititi tuženicu J. K. da može doživotno živjeti u kući te da je bilo koji vlasnik kuće ne može iseliti. U ovome tužitelj vidi suprotnost navedenog sklopljenog ugovora prisilnim propisima i navedenoj ništetnosti jer da tužitelj nikada u smislu odredbe članka 219. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZVDSP) nije dao suglasnost da bi se ova nekretnina opteretila navedenom služnošću.

6.4. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj tražio poništenje ugovora u smislu odredbe članka 330-335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) već je tužitelj izričito zahtijevao utvrđenje ništetnosti ugovora u smislu odredbe članka 322. istog zakona. Razlika između ovih odredaba (ništetnost i pobojnost) je bitna. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tumačeći sadržaj tog ugovora kao i njegovu uknjižbu proizlazi da je ista realizirana upisom 2009. godine na suvlasničkom dijelu tuženika O. K., a ne na cijeloj nekretnini iz zk.ul. 1120 k.o. N. B., a jednako tako da je upis te služnosti uslijedio na ½ ostalih nekretnina koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom i pobijanom prvostupanjskom presudom iz zk.ul. 1184 i 1352 k.o. N. B.. Prema odredbi članka 37. stavak 5. ZVDSP-a suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava. Kad suvlasnik prodaje svoj dio, ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa osim ako im to pravo pripada na posebnom pravnom temelju. Odredba članka 219. stavak 5. ZVDSP-a (a na koju se poziva u tužbi i u postupku tužitelj), propisuje da kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću. Razmatrajući ovaj parnični postupak glede pravilnosti primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu obvezujuću pravnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021. kojom presudom je revizijski sud ocjenjivao pravilnost primjene odredaba članka 219. stavak 5. i članka 41. stavak 1. ZVDSP-a upravo u situaciji koja je činjenično i pravno podudarna ovom sporu. Preciznije, prema izraženom pravnom stavu iz navedene presude za osnivanje prava plodouživanja na temelju pravnog posla, na posebnog dijelu nekretnine u suvlasništvu, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika posebnog dijela nekretnine, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji taj teret na nekretnini nisu dužni trpjeti, a odredba članka 219. stavak 5. ZVDSP-a je lex specialis u odnosu na odredbu članka 203. stavak 6. ZVDSP-a kada se radi o osnivanju prava plodouživanja, pravnim poslom, na posebnom dijelu nekretnine koja je u suvlasništvu.

6.5. Zbog navedenih razloga i pogrešnog pravnog pristupa od strane prvostupanjskog suda za osnivanje služnosti koja je dozvoljena navedenim pravnim poslom sklopljenim između tuženika J. K. te O. K., bila je potrebna suglasnost i tužitelja I. K., a ne da bi se ta služnost mogla osnovati zanemarujući stvarnopravni položaj tužitelja. Prema izraženom pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada je upis u ovom sporu dopušten na temelju ugovora koji nije sadržavao suglasnost tužitelja takav ugovor nije mogao niti biti osnovan za valjanu i istinitu uknjižbu osnovane služnosti plodouživanja jer za to nisu bile ispunjene sve pretpostavke.

6.6. Nije sporno da je u samom odgovoru na tužbu tuženik O. K. priznao tužbu i tužbeni zahtjev jer navodi da su svi navodi tužbe istiniti. No, međutim, u ovom sporu tuženica J. K. protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu, a s obzirom na pravni položaj tuženika radi se o jedinstvenim suparničarima u smislu odredbe članka 201. ZPP-a budući se spor može riješiti samo na jednak način prema tuženicima te se oni smatraju kao jedna parnična stranka. No, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda i pogrešne primjene materijalnog prava kako je prije izloženo u ovoj drugostupanjskoj presudi, a slijedeći citirani pravni stav iz navedene odluke Vrhovnog suda RH, s pravom je tužitelj osporio pravilnost primjene materijalnog prava i zbog toga je valjalo prvostupanjsku presudu glede glavne stvari preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je on postavljen.

7. Iz ovih razloga prvostupanjska presuda je preinačena na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a te je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačena i odluka o parničnim troškovima i tužitelju dosuđen trošak. Tužitelju je, preciznije, dosuđen parnični trošak prvostupanjskog postupka prema opredijeljenom troškovniku (list 55 spisa predmeta) i to za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska, zastupanja po punomoćniku odvjetniku na raspravama 13.7.2021. i 16.9.2021. sve po 1.000,00 kn, PDV na navedene obavljene radnje te i trošak pristojbi na tužbu i presudu ili ukupno 5.600,00 kn (a sve slijedeći označeni nesporni VPS od 11.000,00 kn). Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, dakle i u žalbenom postupku, to mu je valjalo dosuditi i trošak tog postupka u iznosu od 2.362,50 kn, a prema opredijeljenom troškovniku žalbe.

8. Radi iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 9. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep v. r.