Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž-1385/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ostavinskom predmetu iza smrti E. B., iz C., odlučujući o žalbi treće osobe V. R. iz B., …, zastupane po punomoćnici S. Z., odvjetnici iz D., …, protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-258/2021-25 od 16. srpnja 2021., dana 9. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe V. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-258/2021-25 od 16. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja odlučeno je:

"Iza pok. E. B., iz C., …, OIB: …, rođenog 6. listopada 1935., a umrlog 8. studenoga 2020., državljanina R. H.,

I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu ostavitelja čine:

NEKRETNINE:

- cjelina prava vlasništva kat. čest. …

PAŠNJAK površine 513 m², zk. ul. …k.o. O.

- cjelina izvanknjižnog prava vlasništva obiteljske kuće izgrađene na kat. čest. … k.o. O., koja je legalizirana rješenjem o izvedenom stanju U. odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša D.-n. županije od dana 23. rujna 2013. Klasa: IP/I- 350- 05/13-02/154, Urbroj: 2117/1-23/1-6-13-12

POKRETNINE:

- cjelokupni iznos novčanih sredstava na računu broj: ….. (610950 EUR 7017 01 DUB 6109501724) kod S. d.d.,

- cjelokupni iznos novčanih sredstava na računu broj: …. kod O. b. d.d., PRAVA:

- novčano potraživanje prema H. zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova neisplaćene mirovine, u iznosu od 3.621,49 kn.

II. Na temelju zakona ostavinska imovina pod točkom I. izreke ovog rješenja raspoređuje se na:

1. A. B., A., A., …., OIB: …, sin ostavitelja, u 1/2 dijela i

2. A. B., B. i H., R., …, OIB: …, sin ostavitelja, u 1/2 dijela.

III. Zemljišnoknjižni odjel ovog suda izvršit će nakon pravomoćnosti ovog rješenja uknjižbu prava vlasništva nekretnina iz točke I. na nasljednike kao pod točkom II. izreke rješenja, a za izvanknjižno pravo vlasništva po prijedlogu nasljednika kada se za to steknu uvjeti.

IV. Prijedlog V. R. za odvajanje ostavine se odbacuje kao nepravovremen."

2. Protiv citiranog rješenja o nasljeđivanju žalbu je izjavila treća osoba V. R. zbog počinjenja bitne povrede odredaba postupka, nepravilno i pogrešno utvrđenih relevantnih činjenica te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je za vrijeme trajanja braka s ostaviteljem stekla određenu imovinu i novac ulagala u nekretninu čime je istoj povećana i vrijednost. Stoga bez obzira na činjenicu što nije nasljednica ima pravni interes za sudjelovanje u postupku. Smatra da je sud prvog stupnja trebao zakazati ročište i po načelu kontradiktornosti donijeti valjanu na zakonu osnovanu odluku. Ističe kako materijalni rezultat rada bračnih drugova kao i sva ona materijalna dobra koja nastaju iz tog materijalnog rezultata predstavljaju bračnu stečevinu. Navodi kako ne spori nasljednicima nasljeđivanje po zakonu ali im spori nasljeđivanje onoga što njoj pripada po osnovi stjecanja u braku s ostaviteljem. Ističe kako joj je bio zatajen datum smrti ostavitelja upravo iz razloga da bi ista bila onemogućena u traženju izdvajanja onoga što joj pripada temeljem stjecanja u braku. Predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje i donošenje valjane na zakonu zasnovane odluke.

3. U odgovoru na žalbu nasljednici A. i A. B. navode da je predmetna žalba u cijelosti neosnovana. Sukladno odredbi čl. 140. Zakona o nasljeđivanju žaliteljici je protekao rok za podnošenje zahtjeva za odvajanje ostavinske imovine od imovine nasljednika, sve to kad bi njezini navodi o tome da je ona vjerovnik, odnosno o postojanju tražbine s osnova bračne stečevine bili osnovani. Također, pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da žaliteljica ne ulazi u krug osoba koje mogu tražiti izdvajanje određene imovine iz ostavine u skladu s odredbama čl. 75. i čl. 76. Zakona o nasljeđivanju jer je brak između nje i ostavitelja prestao razvodom, sve to prije smrti ostavitelja. Predlaže odbiti žalbu treće osobe kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o nasljeđivanju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o nasljeđivanju u granicama razloga iznesenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku ZPP), a sve u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - u nastavku ZN), na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Iz spisa predmeta slijedi da su na nasljedstvo bili pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to A. B. i A. B., sinovi ostavitelja. Na temelju podataka dobivenih od stranaka i podataka pribavljenih po službenoj dužnosti, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio koje nekretnine i pokretnine ulaze u ostavinsku imovinu.

7. Nadalje, V. R. se, kao treća osoba, podneskom od 3. ožujka 2021. prijavila u predmetni ostavinski postupak navodeći kako je ona bivša supruga ostavitelja koja je s njime bila u braku od 2007. do 2015. godine te da je za vrijeme trajanja braka s ostaviteljem stekla određenu imovinu i novac ulagala u nekretninu čime je istoj povećana vrijednost. Traži da bude uključena u ostavinski postupak jer da ima za to pravni interes odnosno polaže pravo na ime bračne stečevine odnosno stjecanja imovine radom za vrijeme trajanja braka. Dalje tijekom postupka navodi da polaže pravo na dio imovine, konkretno pokretnine stečene radom za vrijeme trajanja braka s ostaviteljem i traži izdvajanje odgovarajućeg dijela iz ostavinske mase, a koji dio da predstavlja bračnu stečevinu nje i ostavitelja, pa u tom smislu osporava sastav ostavinske imovine.

8. Među sudionicima je sporno i da li rok određen odredbom čl. 140. ZN predstavlja subjektivni rok (jer V. R. navodi da je danom saznanja za smrt ostavitelja odmah angažirala punomoćnika te izdala punomoć s namjerom uključenja u ovaj ostavinski postupak) ili prekluzivni rok koji počinje teći danom ostaviteljeve smrti.

9. Odredbom čl. 140. ZN je propisano da ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu. Smisao ove odredbe jest da se vjerovnicima omogući da se osiguraju ili namire isključivo iz ostavinske imovine ukoliko bi postojala opasnost da se neće moći namiriti iz imovine nasljednika.

10. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir da je ostavitelj preminuo 8. studenoga 2020., a da je podnesak V. R. zaprimljen 4. ožujka 2021., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je zahtjev za odvajanje ostavine podnesen van zakonom propisanog roka koji je prekluzivan i počinje teći danom ostaviteljeve smrti, slijedom čega je pravilno isti odbacio kao nepravovremen.

11. Odredbom članka 179. ZN je propisano da se strankom u smislu ovoga Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

12. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, s obzirom da pravo na izdvajanje određene imovine iz ostavine propisano odredbama članaka 75. i 76. ZN može pripasti isključivo ostaviteljevom potomku koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća – izdvajanje određenog dijela ostavine koji je alikvotno određen (čl. 75. ZN), odnosno izdvajanje kućanskih predmeta može pripasti isključivo nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u času smrti, a među sudionicima nije sporno da je brak V. R. i ostavitelja prestao još prije ostaviteljeve smrti te da ona nije nasljednik ostavitelja, da V. R. ne pripadaju navedena prava iz ostavine, niti ih ona može tražiti.

13. Naime, stranke ostavinskog postupka jesu nasljednici i zapisovnici, te druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine (primjerice pravo na izdavajanje određene imovine iz ostavine, čl. 75. i 76. ZN), dok su vjerovnici ostavitelja ovlašteni na podnošenje procesnopravnog zahtjeva u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva na izdvajanje ostavinske imovine od imovine nasljednika, pod uvjetom da vjerovnici učine vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu, s time da je za V. R., kao što je već navedeno, istekao prekluzivni rok za podnošenje ovakvog zahtjeva istekom tri mjeseca od ostaviteljeve smrti. Slijedom navedenog, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se osoba koja nije nasljednik niti zapisovnik, a ne ostvaruje neko pravo iz ostavine na temelju ZN, ne smatra strankom u ostavinskom postupku, pa ista eventualna svoja prava na dio imovine koja je utvrđena ostavinskom imovinom ne može ostvarivati u ostavinskom postupku, već isključivo u posebnoj parnici. U ovom slučaju se ne radi o sporu koji izvire iz nasljednog prava, nego iz drugih imovinskopravnih odnosa, koji nisu nastali zbog smrti ostavitelja.

14. Stoga je žalbu treće osobe V. R. valjalo odbiti i rješenje o nasljeđivanju suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN.

U Zadru 9. prosinca 2021.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Zdenka Rinčić, v.r.

Blanka Pervan,v.r.