Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1521/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Đ. Z., OIB: …, I. i D. Z., OIB: …, I., oboje zastupani po punomoćniku F. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika P. B. Z. d.d., Z., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i P., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P- 523/2020-23 od 22. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P- 523/2020-23 od 22. srpnja 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovor o kreditu br. 9011158681 od 18.04.2006.god., solemniziran dana 20.04.2006.god. po Javnom bilježniku N. Š.-B. pod brojem OU-287/06-1, sklopljenog između 1. tužiteljice Đ. Z., I., OIB: …, kao korisnika kredita, 2. tužitelja D. Z., I., OIB: …, kao solidarnog dužnika, TD Z. d.o.o., I., MBS: …, kao založnog dužnika i tuženika P. B. Z. d.d., Z. (G. Z.), OIB: …, kao kreditora, a koja:

- u toč. 4. Kamata na kredit glasi: „...je promjenjiva, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvod te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (prvi siječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvi siječnja) do 30.6. (slovima: tridesetog lipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine.

- u toč. 7.2. Otplata kredita glasi: „...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja. U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora...“

- u toč. 10. Prijevremena otplata: „...sukladno aktima Banke, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z. (G. Z.), OIB: …, da isplati tužiteljici Đ. Z., I., OIB: …, iznos od 257.911,95 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na

– iznos 1.439,79 kuna od 25. lipanj 2006.

– iznos 365,79 kuna od 25. ožujak 2007.

– iznos 112,95 kuna od 25. siječanj 2008.

– iznos 446,08 kuna od 25. veljača 2008.

– iznos 1.562,41 kuna od 25. ožujak 2008.

– iznos 460,28 kuna od 25. travanj 2008.

– iznos 418,19 kuna od 25. svibanj 2008.

– iznos 411,13 kuna od 25. lipanj 2008.

– iznos 378,34 kuna od 25. srpanj 2008.

– iznos 370,31 kuna od 25. kolovoz 2008.

– iznos 399,06 kuna od 25. rujan 2008.

– iznos 807,04 kuna od 25. listopad 2008.

– iznos 526,96 kuna od 25. studeni 2008.

– iznos 690,82 kuna od 25. prosinac 2008.

– iznos 796,53 kuna od 25. siječanj 2009.

– iznos 816,73 kuna od 25. veljača 2009.

– iznos 1.763,29 kuna od 25. ožujak 2009.

– iznos 760,34 kuna od 25. travanj 2009.

– iznos 682,57 kuna od 25. svibanj 2009.

– iznos 705,16 kuna od 25. lipanj 2009.

– iznos 370,12 kuna od 25. kolovoz 2009.

– iznos 685,75 kuna od 25. rujan 2009.

– iznos 655,29 kuna od 25. listopad 2009.

– iznos 702,25kuna od 25. studeni 2009.

– iznos 753,72 kuna od 25. prosinac 2009.

– iznos 802,38 kuna od 25. siječanj 2010.

– iznos 813,68 kuna od 25. veljača 2010.

– iznos 910,03 kuna od 25. ožujak 2010.

– iznos 880,45 kuna od 25. travanj 2010.

– iznos 1.888,53 kuna od 25. svibanj 2010.

– iznos 1.074,42 kuna od 25. lipanj 2010.

– iznos 1.129,90 kuna od 25. srpanj 2010.

– iznos 1.254,00 kuna od 25. kolovoz 2010.

– iznos 1.272,65 kuna od 25. rujan 2010.

– iznos 1.166,82 kuna od 25. listopad 2010.

– iznos 1.289,91 kuna od 25. studeni 2010.

– iznos 1.385,14 kuna od 25. prosinac 2010.

– iznos 1.254,17 kuna od 25. siječanj 2011.

– iznos 1.353,85 kuna od 25. veljača 2011.

– iznos 1.296,33 kuna od 25. ožujak 2011.

– iznos 2.279,22 kuna od 25. travanj 2011.

– iznos 2.498,28 kuna od 25. svibanj 2011.

– iznos 1.563,96 kuna od 25. lipanj 2011.

– iznos 1.655,20 kuna od 25. srpanj 2011.

– iznos 1.818,74 kuna od 25. kolovoz 2011.

– iznos 1.410,58 kuna od 25. rujan 2011.

– iznos 1.380,22 kuna od 25. listopad 2011.

– iznos 1.387,58 kuna od 25. studeni 2011.

– iznos 1.419,97 kuna od 25. prosinac 2011.

– iznos 1.510,92 kuna od 25. siječanj 2012.

– iznos 1.584,56 kuna od 25. veljača 2012.

– iznos 1.548,47 kuna od 25. ožujak 2012.

– iznos 4.199,69 kuna od 25. svibanj 2012.

– iznos 1.584,52 kuna od 25. lipanj 2012.

– iznos 1.537,32 kuna od 25. srpanj 2012.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. kolovoz 2012.

– iznos 1.507,32 kuna od 25. rujan 2012.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. listopad 2012.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. studeni 2012.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. prosinac 2012.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. siječanj 2013.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. veljača 2013.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. ožujak 2013.

– iznos 1.939,57 kuna od 25. travanj 2013.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. svibanj 2013.

– iznos 1.607,32 kuna od 25. lipanj 2013.

– iznos 5.544,40 kuna od 25. srpanj 2013.

– iznos 172.222,39 kuna od 14. kolovoz 2013.

pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2007. god. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. god. do 30.06.2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god., pa do isplate, po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 40.221,44 kn (slovima: četrdesettisućadvijestodvadesetjednu kunu i nula lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbene zahtjeve, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Među parničnim strankama nije sporno da je 18. travnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 901158681 solemniziran dana 20. travnja 2006. prema kojem je tuženik, kao kreditor i banka, tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 126.513,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za valutu CHF prema HRK (članak 1. Ugovora o kreditu). Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 300 mjeseci (članak 7. Ugovora), u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema HRK i to prema srednjem tečaju tuženika za valutu CHF prema HRK. Ugovoreno je da će tuženik naplaćivati redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje ju on mjesečno i to putem svoje Odluke o tuženika o kreditiranju građana, a u trenutku sklapanja ugovora iznosila je 4,25 % godišnje (članak 4. Ugovora). Za slučaj prijevremene otplate određeno je da je korisnik kredita obvezan platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini koja je utvrđena aktima banke na dan prijevremene otplate (članak 10. Ugovora). Određivanje kamatne stope povjereno je isključivo tuženiku kao kreditoru, a visina obveze u bitnom uvjetovana je variranjem tečaja CHF za obvezu u slučaju prijevremene otplate, nije utvrđen niti akt, a još manje parametri za njezino određivanje ili konkretna visina. Za vrijeme trajanja otplate kredita sukladno ugovoru, kamatna stopa je od strane tuženika više puta mijenjana i to na štetu tužitelja. Također više puta se mijenjao i tečaj CHF prema HRK, a što je utjecalo na visinu obveze tužitelja prema tuženiku, na način da su pojedini mjesečni anuiteti značajno porasli u odnosu na one koji su bili ugovoreni. Kredit je prijevremeno otplaćen uplatama dana 13. i 14. kolovoza 2013.

6. Sporno je pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, naknada zbog prijevremene otplate ugovora o kreditu, pitanje zastare te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva iz stjecanja bez osnove.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u točci 10. u vezi prijevremene otplate kredita budući da je tuženik neosnovano naplatio i naknadu zbog prijevremene otplate ugovora o kreditu, s obzirom da u njoj sadržana obveza nije određena niti odrediva. Tužiteljica zbog prijevremene otplate kredita nije pretrpjela nikakvu štetu, stoga naplata nije utemeljena prema čanku. 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

8. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prvostupanjski sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji N. J. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N. J. proizlazi da je u izradi nalaza korištena dokumentacija koja je priložena u spis. Nadalje, proizlazi da je Ugovor o kreditu broj 9011158681 sklopljen je dana 18. travnja 2006. i njime je P. B. Z. d.d. odobrila korisniku kredita kredit po slijedećim uvjetima: - iznos kredita: 126.513,74 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita; - redovna kamatna stopa: 4,25% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana - način otplate: 300 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, - prijevremena konačna otplata kredita izvršena je 14. kolovoza 2013. Vještakinja je uvidom u pregled uplata po kreditu zaključila kako je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,25% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita u razdoblju od 25.06.2006. do 14.08.2013. godine više platio 257.911,95 kuna.

9. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da istaknuti prigovor zastare tražbine neosnovan jer da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a te da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, dana 13. lipnja 2014. te da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare temeljem odredbe članka 241. ZOO-a, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je predmetna tužba podnesena dana 24. studenoga 2020., to prvostupanjski sud zaključuje da je tužba podnesena unutar zastarnog roka i prihvatio je u cijelosti tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 257.911,95 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa počevši od lipnja 2006. do kolovoza 2013. sukladno odredbi članka 1111. u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a.

10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

10.1. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.2. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

10.3. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10.4. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

11. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

13. U konkretan slučaju se radi o kreditu za kupnju stambenog objekta te se presuda "potrošač" primjenjuje i na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radu u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

14. Prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 25. studenoga 2020.

15. S obzirom da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne to je i pitanje zastare potrebno računati prema podnošenju tužbe u kolektivnom sporu, a ne u ovom individualnom sporu. Radi toga u prvostupanjskom postupku nije bilo potrebno dokazivati ništetnost već istu samo deklarirati u postupku. Stoga je u ovom predmetu jasno da je potraživanje iz osnove isplate koju je nepripadno stekao tuženik temeljem nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjelo jer je tužba u ovom predmetu podnesena 25. studenoga 2020. nakon proteka zakonskog roka od pet godina. Međutim, potraživanje po ništetnoj valutnoj klauzuli nije zastarjelo. Kako se iz stanja spisa ne može razlučiti potraživanje po zastarjeloj i nezastarjeloj tražbini to je trebao utvrditi prvostupanjski sud.

16. S obzirom na naprijed navedeno, žalbeni razlozi i navodi tuženika su osnovani jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te nije pravilno utvrdio činjenično stanje, a za sada je upitna i pravilna primjena materijalnog prava u smislu odredbi članka 355. i 356. ZPP-a.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud otkloni nedostatke presude i raspravni sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 9. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.