Posl. br. 17 Povrv - 27/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dr. Ante Starčevića 23
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., OIB:…, iz R., kojeg zastupa punomoćnik F. M., OIB:…, odvjetnik u R., iz zajedničkog odvjetničkog ureda F. M. i I. B., protiv tuženika H. P. d.d., OIB:…, iz P., kojeg zastupa punomoćnica N. A.-S., OIB:…, odvjetnica u D., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. listopada 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N. H., odvjetničke vježbenice u zajedničkom odvjetničkom uredu F. M. i I. B., zastupnika po zakonu tužitelja M. G., punomoćnice tuženika N. A.-S., te zastupnice po zakonu tuženika I. H. P., dana 09. prosinca 2021. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., poslovni broj Ovrv – 2478/2019 od 07. studenog 2019. kojim je naloženo tuženiku H. P. d.d., OIB:…, iz P. isplatiti tužitelju G. d.o.o., OIB:…, iz R., iznos od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Na temelju vjerodostojne isprave – ispisa iz otvorenih stavki, nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja plati novčanu tražbinu, pripadajuće kamate i troškove, i to:
- glavni dug u iznosu od 15.000,00 kuna
- zakonsku zateznu kamatu koja teče po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče na iznos od 15.000,00 kuna od 31. kolovoza 2017. pa do isplate,
- nastali trošak ovršnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče na nastali trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do ovrhovoditeljeva namirenja, odnosno ukoliko ovršenik u roku od 8 dana od primitka rješenja o ovrsi ne podmiri cjelokupno dugovanje, da ovrhovoditelju naknadi daljnji predvidivi trošak ovog ovršnog postupka, uvećan za zakonsku kamatu po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče na predvidivi trošak od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do ovrhovoditeljeva namirenja.”
III. Nalaže se tužitelju G. d.o.o., OIB:…, iz R., naknaditi tuženiku H. P. d.d., OIB:…, iz P. troškove postupka u iznosu od 4.350,00 kuna (četiritisućetristopedesetkuna),u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj – ovrhovoditelj ustao je s ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika – ovršenika 07. studenog 2019. zbog isplate novčanog iznosa od 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2017. Kako tada ovršenik nije podmirio svoje dugovanje, tada ovrhovoditelj je predložio da se donese rješenje o ovrsi kojim se nalaže ovršeniku da ovrhovoditelju isplati iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2017. te da mu naknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik je 28. studenog 2019. godine uložio pravodoban prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem navodi da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirana nikakva dugovanja prema tužitelju te osporava da mu je tužitelj pružio uslugu u vrijednosti od 15.000,00 kuna, osporava da bi bio dužan bilo koji iznos prema tužitelju, te osporava postojanje bilo kakvog međusobnog dogovora za navodno obavljanje usluga od strane tužitelja.
3. Trgovački sud u Dubrovniku je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 27/2020-2 od 17. veljače 2020. stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. M. iz D. pod poslovnim brojem Ovrv- 2478/2019 od 07. studenog 2019. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga je postupak nastavljen pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku, a time što podneseni ovršni prijedlog po svom pravnom značenju predstavlja tužbu.
4. Podnesak tužitelja kojim je iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, zaprimljen u ovaj sud 16. lipnja 2021.g. (l.s. 33-289) sud nije uzeo u obzir. Člankom 461.a stavkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Povrv - 27/2020-2 od 17. veljače 2020. tužitelj je u točki III. prethodno bio upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prethodno navedeno rješenje tužitelj je primio 25. veljače 2020.g. (proizlazi iz potvrde na poleđini l.s. 19) dok je sud podnesak tužitelja primio 16. lipnja 2021.g. Stoga je razvidno da podnesak tužitelja nije predan sudu u roku od 15 dana, pa ga sud nije uzeo u obzir.
5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: otvorene stavke tužitelja na dan 28. listopada 2019. (list spisa 7), potvrdu Hrvatske pošte (list spisa 8), otvorene stavke tužitelja na dan 18. ožujka 2019. (list spisa 9), saslušao zastupnika po zakonu tužitelja M. G. (list spisa 306 – 307) te saslušao zastupnika po zakonu tuženika (list spisa 307).
Stranke nisu imale druge dokazne prijedloge.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama je sporno je li postojao dogovor za obavljanje usluga od strane tužitelja, te je li tuženik dužan tužitelju iznos od 15.000,00 kuna odnosno bilo koji iznos za pružene usluge od strane tužitelja.
8. Uvidom u otvorene stavke tužitelja na dan 28. listopada 2019. (list spisa 7) te u otvorene stavke tužitelja na dan 18. ožujka 2019. (list spisa 9), sud je utvrdio da u poslovnim knjigama tužitelja stoji ubilježeno da tuženik tužitelju duguje 15.000,00 kuna.
Uvidom u potvrdu Hrvatske pošte (list spisa 8) sud je utvrdio da je pošiljka broj RF276382910HR 27. ožujka 2019. uručena primatelju. Međutim, iz potvrde Hrvatske pošte ne proizlazi tko je pošiljatelj, tko je primatelj niti što se u pošiljci šalje. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona. Zastupnik po zakonu tužitelja M. G. u svom stranačkom iskazu na ročištu glavne rasprave održanom 18. listopada 2021.g. navodi da su H. P. d.d. od njega zatražili ponudu za izradu glavnog i izvedbenog projekta građevne jame za hotel S.. Naveo je da nakon što je napravio ponudu ista je prihvaćena putem e – mail-a, a na sastanku koji se održao u hotelu tuženika su se dorađivali tehnički detalji. Također, naveo je da je tužitelj uspješno izradio glavni i izvedbeni projekt i uredno ga predao tuženiku te da je ishodovana građevinska dozvola. Istaknuo je da je cijena glavnog projekta bila 75.000,00 kuna, a da izvedbeni projekt nije rađen iz razloga jer je zaustavljen cijeli projekt, te da je tuženik 80% cijene glavnog projekta tuženik podmirio u listopadu 2016. godine, dok je preostali upravo utuženi sporni iznos onaj kojeg tuženik nije platio. Naveo je da je u odnosu na preostalih 20% neplaćene cijene glavnog projekta tužitelj pozvao tuženika na plaćanje i to na način da je tuženiku slao opomene putem e – mail-a i da je ponavljao dostavu računa. Također, naveo je da je dogovor s tužiteljem bio da se usluge fakturiraju u fazama i to je prvu fazu predstavljalo 80% izvedbe glavnog projekta za koju je ispostavio prvi račun tuženiku, a da je za preostali dio ispostavljen tuženiku naknadni račun. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja jer ni u jednom svom dijelu nije poduprt ispravama priloženim spisu pa je utoliko neuvjerljiv,a nelogično je i neživotno da tolika aktivnost tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza istoga, nije popraćena niti jednom ispravom izuzev otvorenim stavkama tužitelja na dan 28. listopada 2019. (list spisa 7) i na dan 18. ožujka 2019. koje isprave predstavljaju jednostrane isprave tužitelja i kao takve nedostatne za utvrđenje pravno odlučnih činjenica u ovom postupku.
Na istom ročištu saslušana zastupnica po zakonu tuženika I. H. Poljak navodi da je ona direktorica tuženika od travnja 2021. pa da nema neposrednih saznanja o potraživanju tužitelja prema tuženiku. Istaknula je da u poslovnim knjigama tuženika u otvorenim stavkama nema zabilježenog dugovanja tuženika prema tužitelju, te da postoji samo račun iz 2016. i to na iznos od 60.000,00 kuna koji je uredno podmiren. Također, navela je da utuženi račun nije evidentiran u poslovnim knjigama tuženika, a da samim time nije ni plaćen. Navela je da je na računu koji je ispostavljen bio naveden iznos od 60.000,00 kuna, te da nije bilo naznačeno da se radi o prvoj fazi izrade, pa da samim time tuženik nije mogao očekivati mogućnost da bi moglo biti još računa.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika jer istome samo proturječe tužiteljeve isprave dostavljene u predmetni spis i to otvorene stavke na dan 28. listopada 2019. i 18. ožujka 2019. (list spisa 7 i 9) koje isprave, kako je već navedeno, predstavljaju jednostrane isprave tužitelja i kao takve nedostatne za utvrđenje pravno odlučnih činjenica u ovom postupku, pa samim time bez utjecaja na kvalitetu iskaza tuženika koji je iscrpan, logičan i uvjerljiv.
9. Dakle, u postupku nije utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju iznos od 15.000,00 kuna, niti da je tuženiku dostavljen račun na iznos od 15.000,00 kuna kojega je trebao podmiriti.
10. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Sud je primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a izveo zaključak o neosnovanosti navedenog zahtjeva. Naime, na okolnost osnove i visine navedene tražbine tužitelj je dostavio samo otvorene stavke tužitelja na dan 28. listopada 2019. i na dan 18. ožujka 2019. (list spisa 7 i list spisa 9) koja isprava sama za sebe ne može biti dokaz u ovom postupku budući predstavlja jednostranu ispravu tužitelja. Tužitelj u postupku ne samo da nije dokazao postojanje računa na iznos 15.000,00 kuna niti da je isti račun dostavljen tuženiku već nije dokazao Tužitelj u postupku ne samo da nije dokazao postojanje računa na iznos 15.000,00 kuna niti da je isti račun dostavljen tuženiku već nije dokazao da je izvršio radove koji bi trebali biti iskazani u takvom računu.
Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti, te odlučiti kao u točki I. i II. izreke.
11. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i samo one troškove koje je tuženik zahtijevao.
Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi 107/2015 dalje u odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014,
tekstu: OT), na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.
Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav odgovora na tužbu (tada prigovora) u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) sukladno Tbr 7. točke 1., za zastupanje na ročištu 17. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) sukladno Tbr. 9 točki 1., te zastupanje na ročištu 18. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) sukladno Tbr. 9 točki 1., a što ukupno iznosi 3.000,00 kuna (tritisućekuna).
Tuženiku je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 750,00 kuna (sedamstopedesetkuna). Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna).
Nadalje, sud je priznao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 600,00 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21). S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku iznos od 4.350,00 kuna (četiritisučetristopedesetkuna).
12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Dubrovniku, 09. prosinca 2021. godine
Sutkinja
ANKA MUHOBERAC
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja F. M., R.
- punomoćnici tuženika N. A. – S., D..
