REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1240/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku Robertu Travašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Travaš & partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženika: 1. MD, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po Maroju Matani, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & partneri d.o.o. Zagreb, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1646/2016-2 od 15. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3231/15-16 od 16. prosinca 2015., na sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1646/2016-2 od 15. veljače 2017. i sudi:
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3231/15-16 od 16. prosinca 2015.
II. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u povodu revizije u iznosu od 9.687,50 kn, u roku osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3231/15-16 od 16. prosinca 2015. naloženo je 1. i 2. tuženicima (dalje: tuženicima) da solidarno isplate tužitelju 247.250,65 kn i da mu nadoknade parnične troškove u iznosu od 12.207,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na dosuđene iznose.
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1646/2016-2 od 15. veljače 2017. preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev odbijen i tužitelju naloženo da tuženicima naknadi parnične troškove.
3.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 151/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) s prijedlogom da se preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3.2. Tužitelj je protiv iste presude podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Međutim, kako su ispunjene pretpostavke za reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer se vrijednost predmeta spora koja prelazi 200.000,00 kn ne dijeli na dva tuženika budući da su označeni kao solidarni dužnici, razmatrana je revizija podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je vođen ovršni postupak između tužitelja kao ovrhovoditelja i tuženika kao ovršenika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-1862/99, radi naplate novčane tražbine i to na temelju Sporazuma radi osiguranja tražbine iz dva ugovora o kupnji dionica. U parnici koju su pokrenuli tuženici, navedena dva ugovora i dodaci ugovorima utvrđeni su ništetnim presudom Općinskog građanskog suda broj P- 10637/07, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-670/09 od 30. 6. 2009., a nakon toga je ovrha obustavljena. Rješenje o obustavi ovrhe potvrđeno je rješenjem drugostupanjskog suda broj Gžovr-3634/12-2 od 14. svibnja 2013. te je ovrhovoditelju (tužitelju u ovoj parnici) naloženo da tuženicima naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 247.250,65 kn, pri čemu nije sporno da je taj iznos tuženicima plaćen. Međutim, nakon plaćenih troškova ovršnog postupka, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-478/10-2 od 23. srpnja 2013. preinačene su presude sudova nižeg stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupnji dionica i njihovih dodataka.
7. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj parnici potrebno je odgovoriti na pitanje jesu li tuženici iznos od 247.250,65 kn stekli bez pravne osnove. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
8.1. Prijelaz svote od 247.250,65 kn iz imovine tužitelja u imovinu tuženika nema osnove u pravnom poslu, a prema pravnom shvaćanju ovog suda, osnova stjecanja ne može biti ni odluka suda o obustavi ovrhe. Pritom treba imati na umu odredbe 62. do 64. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ) koje uređuju protuovrhu. Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka (čl. 62. st. 1. toč. 1. OZ). Nakon proteka rokova za protuovrhu, ovršenik to može ostvariti u parnici (čl. 62. st. 6. OZ).
8.2. Ne mijenja ništa u primjeni navedene odredbe činjenica da se radi o obrnutom slučaju, u smislu da ovršna isprava (Sporazum o osiguranju tražbine iz dva ugovora o kupnji dionica) nije „poništena“ od strane revizijskog suda, nego je utvrđena valjanom. Stranke moraju biti u istom pravnom položaju. Samo se po sebi podrazumijeva da ovršenik ima pravo tražiti da mu ovrhovoditelj vrati ono što je primio na temelju „poništene“ ovršne isprave, pa je logično i da ovrhovoditelj ima pravo tražiti da mu ovršenik vrati ono što je primio na temelju naknadno utvrđene („oživljene“) valjanosti ovršne isprave, a što mu inače ne pripada jer su prema ovršnoj ispravi (koja je utvrđena valjanom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) tuženici dužnici, a ne vjerovnici.
Odluka suda o obustavi ovrhe i njoj akcesorna odluka o naknadi troškova ovrhe bila je samo posljedica činjenice da je ovršna isprava bila utvrđena ništetnom od strane sudova nižeg stupnja, pa budući da je ta ništetnost naknadno otklonjena odlukom revizijskog suda, prestale su i posljedice koje je ta „ništetnost“ izazvala, a što uključuje i troškove ovrhe, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Kako zbog proteka rokova za protuovrhu povrat nije bilo moguće tražiti u ovršnom postupku, tužitelj se poslužio jedinim raspoloživim pravnim putem, podnošenjem tužbe u ovom postupku. Donošenjem presude u parničnom postupku kojom je naložen povrat primljenih troškova postupka ovrhe osigurana je puna djelotvornost odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-478/10, a kojom je doneseno rješenje o obustavi ovrhe i njemu akcesorno rješenje o naknadi troškova ovrhe ostalo bez učinka.
Pritom je ovaj sud materijalno pravo tumačio u svjetlu prethodno iznijetih osobitih okolnosti ovog konkretnog slučaja, kontekstualizirajući njihovu primjenu i uzevši u obzir dosadašnju praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je iznio stajalište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod „mehaničke“ primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline te da je, s aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (odluka broj U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. - „Narodne novine“, broj 145/14, točka 26.1. i dr.).
9. Zbog toga je na osnovi čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude u pogledu glavne stvari.
10. Odluka o troškovima revizije donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, u vezi s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova revizije koji se sastoje od troškova sastava revizije po punomoćniku – odvjetniku odmjerenih prema Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 7/1, te prema Tbr. 42 i 50 Tarife, u zatraženom iznosu od 4.687,50 kn i od troškove sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 5.000,00 kn (dokaz o uplati prileži na listu 116 spisa).
Zagreb, 8. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
