REPUBLIKA HRVATSKA

Psp-88/20

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M. T., Ž., OIB:…., pod 2. B. M., Ž., OIB: …., pod 3. I. P., Ž., , OIB:…., pod 4. G. R., P. - Ž., P., OIB:…, pod 5. A. P., G. S., S., Ulica OIB:…, pod 6. Ž. M., S., OIB:… pod 7. D. - Z. P., G. S., OIB:… svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. M. G., S., OIB:…, pod 2. N. G., S., G. S., OIB: …., obje zastupane po punomoćniku E. Š., odvjetniku u

S., radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja, prvotužene i punomoćnika tuženih, te proglašenja rješenja od 8. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužene pod 1/ M. G. pod 2/ N. G. smetale su tužitelje

u posljednjem posjedu prava služnosti puta tj. pravu staze, progona stoke i kolnika preko nekretnine označene kao čest. zem. 1120, K.O. Ž., u korist nekretnina tužitelja pod 1/ M. T. označenih kao kat.čest.br. 1143 i 1141, tužitelja pod 2/ B. M. označenih kao kat. čest. br. 1142 i 1144, tužitelja pod 3/ I. P. označene kao kat.čest.br. 1121, tužitelja pod 4/ G. R. označene kao kat. čest. br. 1140, tužitelja pod 5/ A. P.

označene kao kat. čest. br. 1122, tužiteljice pod 6/ Ž. M. označene kao

kat. čest. br. 1116 i tužitelja pod 7/ D. - Z. P. označene kao kat. čest. br. 1116, sve K.O. Ž., time što su dana 02. lipnja 2020.godine putem treće osobe bagerom razrovale predmetni put označen kao čest. zem. 1120, K.O. Ž. u njegovom sjevernom djelu koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka

A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-

G-H-I-A, površine 54m2, te nabacale kamenje i ostatke betona na isti, pa im se nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone sve odloženo sa tog dijela puta nabacano kamenje i ostatke betona, izvrše poravnanje i armirano betoniranje puta označenog kao čest.zem.1120 K.O. Ž. koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 54m2, a koje vještvo čini sastavni dio ovog rješenja, te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Određuje se privremena mjera i nalaže tuženicama da uklone kamenje i komade betona a što je odloženo na sjevernom dijelu puta označenog kao kat. čestica 1120, K.O. Ž., u roku 24 sata nakon dostave ovog rješenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti i ovršnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna.“

III. Dužni su tužitelji u roku 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupak u iznosu od 2.750,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 30. lipnja 2020. podnijeli tužbu protiv tuženih, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da su tužitelji posjednici nekretnina oznake čest. zem. 1143, 1141, 1142, 1144, 1121, 1140, 1122, 1116 i 1116, sve k.o. Ž., a koje nekretnine u naravi predstavljaju njihove poljoprivredne nekretnine. Tužitelji da su na te nekretnine dolazili putem oznake čest. zem. 1120 k.o. Ž. i to na način da su prolazili pješke i automobilima. Međutim, tužena da je 2. lipnja 2020. angažirala treću osobu da bagerom iskopa predmetni put. Bager da je iskopao taj put te kamenje i komade betona nabacio po putu tako da se više ne može proći. Tužitelju pod 3. I. P. da je ostao osobni automobil na njegovoj nekretnini jer preko prokopanog puta da ne može proći. Tužitelji tvrde da su ih tužene time smetale u njihovom posjedu prava služnosti puta tj. pravu staze, progona stoke i kolnika na predmetnom putu oznake čest. zem. 1120 k.o. Ž., a u korist njihovih nekretnina oznake čest. zem. 1143, 1141, 1142, 1144, 1121, 1140, 1122, 1116 i 1116, sve k.o. Ž.. Njihov pokušaj da se 15. lipnja 2021. posluže samopomoći da je ostao bez uspjeha. Tužbenim zahtjevom tužitelji su zatražili utvrđenje čina smatranja posjeda i zabranu takvog ponašanja ubuduće.

Ujedno su tužitelji podnijeli prijedlog za određivanjem privremene mjere.

Podneskom od 30. prosinca 2020. tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju po vještaku mjerniku. Tuženim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje čina smetanja posjeda i zabranu takvog ponašanja ubuduće na način kako je to specificirano u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tužene su osporile tužbu i tužbeni zahtjev. Tužene su istakle prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te su istakle prigovor prekluzije predmetne tužbe. Ujedno su se tužene usprotivile određivanju privremene mjere.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom priloženih fotografija, čitanjem službene bilješke MUP RH, P., D. policijska postaja od 15. lipnja 2020., i od

2. lipnja 2020., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke A. M., dipl. ing. geod. od 8.

prosinca 2020., saslušanjem tužitelja pod 1. M. T., pod 3. I.

P., pod 3. G. R., saslušanjem tužene pod 1. M. G.,

saslušanjem svjedoka I. L., N. l., A. J..

4. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

5. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV, propisano je da je posjednik kojemu posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

7. Iz svih izvedenih dokaza, posebno službenih bilješki nadležne policijske postaje, proizlazi da je čin za koji tužitelji tvrde da je smetanje posjeda bio 2. lipnja 2020. Predmetna tužba podnesena je 30. lipnja 2020., što proizlazi iz prijemnog štambilja.

Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Stoga je predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka mjernika, sud je utvrdio:

- da je predmet spora dio puta to jest dio katastarske čestice 1120 k.o. Ž.,

- da taj sporni dio počinje cca 3 m od sjevernog ruba navedene čestice (sjeverna međa je definirana betonskom podzidom ispod koje je sjeverni rub željezne kapije kroz koju se ulazi u čest. zem. 1119) i proteže se u smjeru juga do željezne armature koja viri iz betonskog platoa,

- da je ovog sporni dio puta u dužini od 21 mi širine 2,5m u cijelosti razrovan te je te je tako onemogućen prolaz motornim vozilima,

- da se čest. zem. 1120 nastavlja dalje prema jugu još cca 30m i taj dio je u cijelosti betoniran kao i prva 3m puta koja nisu razrovana,

- da je sve to prikazano je na skici lica mjesta (lik omeđen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A površine 54m2) i priloženim fotografijama, koji su sastavni dio nalaza i mišljenja.

9. Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da je predmet spora dio javnog puta koji vodi od naselja Ž. do polja. Predmet spora tj. sporni dio puta je odvojak javnog puta „P. M.“. Do predmeta spora sud je došao osobnim automobilom vještaka i da taj dio puta nije razrovan automobilom bi se moglo doći do poljoprivrednih nekretnina tužitelja (str. 44. spisa). S obzirom da se radi o nizbrdici taj dio puta (predmet spora) je bio betoniran, ali je u vrijeme očevida taj beton bio razrovan tako da daljnji prolaz automobilom nije bio moguć, a bio je otežan i pješački prolaz.

Osim što je sud osobnim zapažanjem utvrdio da se radi o javnom putu, to je razvidno i iz preklopa satelitskog snimka i katastarske mape kojeg je vještak donio na očevid i koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka (str. 45.a. i 57. spisa).

Nadalje, da se radi o javnom putu razvidno je i iz toga što je čest. zem. 1120 k.o. Ž. upisana u ZU 5611 k.o. Ž. pod kulturom „Ceste i putevi“

površine 172 m2. Podaci iz ZU 5611 k.o. Ž. su općedostupni podaci na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa RH, a time i općepoznati.

Nadalje, sud napominje da je uvid u ZU 5611 k.o. Ž. izvršen samo u pogledu lista A koji se odnosi na oznaku nekretnine, upisanu kulturu i površinu. Upis u list B nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari, a niti je sud vršio uvod u list B s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi smetanja posjeda.

Također se i u katastru predmetna čestica vodi pod kulturom "Ceste i putovi" površine 172 m2 (posjedovni list 5611 k.o. Ž.).

Za istaknuti je i to da se na predmet spora (č.z. 1120) ulazi s javne ulice „P.

M.“ koja nosi oznaku čest. zem. 857, ZU 7431, k.o Ž., što proizlazi iz provedenog vještačenja, a koja čestica se po kulturi također vodi kao „Ceste i putevi“ površine 679m2. Podaci iz ZU 5611 k.o. Ž. su općedostupni podaci na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa RH, a time i općepoznati.

10. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imele primjedbi, a sud isto prihvaća kao logično, uvjerljivo, izrađeno po pravilima struke i dovoljno obrazloženo.

11. Očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerniku sud je utvrdio da je predmet spora – realni dio čest. zem. 1120 k.o. Ž. označen kao lik

omeđen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A površine 54m2 – sa zapadne strane jasno omeđen ogradnim zidom međašnje parcele oznake čest. zem. 1119 k.o. Ž..

Stoga je predmetni put opće dostupan, dakle njime se može nesmetano prolazi od Ž. do polja pod uvjetom da se sanira razrovani beton. Put koji je opće dostupan ne može biti u posjedu određene osobe.

12. Saslušanjem tužitelja, provotužene i naprijed navedenih svjedoka, sud je utvrdio:

- da je predmetni put, put koji vodi od naselja Ž. do polja,

- da tužitelji taj put koriste za kolni pristup na svoje poljoprivredne nekretnine na kojim uglavnom imaju maslinike,

- da put postoji oduvijek i da je istih gabarita te ga mještani koriste kao put za polje, kao i da predmetni put nikada nije izgubio svoju funkciju,

- da je predmetni put tužiteljima jedini put za doći do njihovih poljoprivrednih nekretnina,

- da je predmetni put uzbrdica, a u svom sjevernom dijelu je dosta velika strmina zbog čega su mještani Ž. prije otprilike cca 30 godina samodoprinosom betonirali taj dio puta na način da je netko dao cement, netko šljunak, netko vlastiti rad i dr.,

- da tužene do tog puta sa zapadne strane u međašu imaju svoju nekretninu,

- da tužene svojataju predmetni put iz razloga što su u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasnice čest. zem. 1120 k.o. Ž., dakle, tužene se smatraju vlasnicama predmetnog puta jer to tako piše u zemljišnoj knjizi,

- da je prvotužena M. G. u svom iskazu navela da ona ne zna tko koristi predmetni put i zašto ga koristi te kako vrši posjed na tom putu (str. 79. spisa),

- da su tužene 2. lipnja 2020. angažirale bageristu koji je bagerom čekićarem razrovao predmetni put,

- da su tužitelji 15. lipnja 2020. pokušali putem samopomoći sanirati predmetni razrovani put, ali su ih u tome spriječile tužene jer su pozvale policiju,

- da zbog razrovanosti betona predmetnim putem nije moguće proći motornim vozilom, a otežan je prolaz pješice, što je sud utvrdio očevidom na licu mjesta,

- da predmetni put nije izgubio svoje značenje i svoju svrhu, jer je jedini put za nekretnine tužitelja i oni ga redovito koriste za odlazak na svoje poljoprivredne nekretnine.

13. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

14. U posjedovnoj parnici sud ne može raspravljati pitanje vlasništva. Stoga sud ne može raspravljati je li predmetni put javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada S. i je li oformljivanjem javnog puta prestalo vlasništvo fizičkih osoba bez obzira na upis u zemljišnu knjigu.

U posjedovnoj parnici sud može raspravljati jedino pitanje posjeda.

Posjed stvari podrazumijeva faktičnu vlast na stvari. Faktična vlast na stvari znači da se prema društvenom i prometnom shvaćanju gospodari stvari. Da smo doista njeni gospodari, pokazujemo to na način da njome ili na njoj obavljamo sve one akte koji u normalnom gospodarskom životu znače faktično raspolaganje stvarju, možemo je, npr. upotrijebiti, popraviti, uništiti itd. Faktična vlast postoji kad osoba ima realnu mogućnost faktičnog raspolaganja stvarju. To znači da se osoba može nalaziti i prostorno udaljena od stvari, ali ima mogućnost da u svakom trenutku gospodari stvari. (Građansko pravo, M. V., P. K., Narodne novine, Zagreb, 1998,

str. 195.).

Time što je predmetni put jasno odvojen od međašnje parcele čest. zem. 1119

k.o. Ž. koja je ograđena ogradnim zidom i opće dostupan za prolaz svim

ljudima, dakle da se slobodno koristi kao kolni put za prolaz u polje, tužene nemaju posjed toga puta tj. nemaju faktičnu mogućnost gospodarenja tom nekretninom (čest. zem. 1120 k.o. Ž.), a time nemaju ni faktičnu vlast odnosno posjed tog puta.

Također ni tužitelji nemaju posjed služnosti puta tj. staze, progona stoke i kolnika preko predmetnog puta, jer je put opće dostupan svima. Zato što na javnim putovima fizičke osobe nemaju posjed, putovi se smatraju javnim dobrom u općoj uporabi. Opća uporaba podrazumijeva odsustvo posjeda fizičke osobe ili određenog broja fizičkih osoba. Kako je kazano, posjed znači da se može treće osobe isključiti iz tog posjeda, a kod putova to nije moguće. Upravo zato nije moguće imati služnost puta na javnom putu.

Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan, jer tužitelji nemaju pravo na posjedovnu zaštitu. Naime, kako nema ni posjeda, ni suposjeda, nema ni smetanja pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite (čl. 22. st. 1. ZV-a i čl. 24. st. 1. ZV-a).

15. Ovdje je za istaknuti i stavove dosadašnje sudske prakse.

Na sastanku predstavnika građanskih odjela okružnih sudova s područja hrvatske i Vrhovnog suda Hrvatske održanog u Z. 26. i 27. studenog 1985.

zauzet je pravni stav: „Javno dobro (kao stvar na kojoj ne može postojati pravo vlasništva - čl. 2. st. 2. ZOVO) ne može biti predmet (objekt) posjeda, osim kad je to zakonom određeno.“

Ako je određeni put javno dobro, ne može se na njemu steći posjed prava služnosti niti mu se može pružiti posjedovna zaštita, a budući da sporovi u svezi s načinom uporabe i korištenja javnog puta nisu u sudskoj nadležnosti, tužbu treba odbaciti. Ako je javni put stvarno izgubio svojstvo, značenje i svrhu javnog dobra, pružit će se posjedovna zaštita u parnici za smetanja posjeda. Okružni sud u Gospiću, Gž-252/85 od 25,6,1985.

Nemogućnost prelaženja po javnom putu tužitelj treba raspraviti i riješiti kod nadležnih organa za korištenje i uporabu javnih putova, a ne putem posjedovne zaštite. Županijski sud u Varaždinu, Gž-418/03 od 30.4.2003., Ing. SP 2005., 1,0,1. str. 3.

Sentence objavljene u Mladen Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, prateći propisi, pravna pravila, sudska praksa, napomene, prilozi, kazala, Zagreb, Organizator, 2014., str. 54., 55. i 61.

16. Sud napominje da za svojstvo javnog puta nije bitan upis u zemljišnu knjigu već stvarno korištenje u svojstvu javnog puta koji je opće dostupan svim ljudima, a o čemu se u konkretnom slučaju radi.

17. S obzirom da tužitelji nemaju posjed služnosti puta na javnom putu istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije je osnovan.

U konkurenciji razloga za odbacivanje i odbijanje tužbenog zahtjeva prednost treba dati meritornom odbijanju jer ono protivniku pruža jaču, suštinsku zaštitu. Time

se tuženik štiti od opasnosti da tužitelj svoj odbačeni zahtjev ne ponovi i tako tuženik ostane u začaranom krugu. Ovakav pravni stav zauzima i pravna teorija (Triva Siniša, Dika Mihajlo, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, Narodne novine, 2005, str. 143.).

18. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

19. Prijedlog za izdavanjem privremene mjere odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ove mjere osiguranja. Ovo posebno zbog činjenice da tužitelji nisu dokazali ni tražbinu ni vjerojatnost postojanja opasnosti, pa je ovaj prijedlog trebalo odbiti kao neosnovan, budući da je za određivanje privremene mjere potrebno kumulativno ispuniti pretpostavke za isto. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. Izreke rješenja.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tuženima je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). U postupcima radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u iznosu od 2.000,00 kn.

Stoga je tuženima obistinjen trošak za zastupanje po punomoćniku u iznosu od 2.000,00 kn. Taj iznos uvećan je za 10% zbog zastupanja dva tuženika, što iznosi 2.200,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 550,00 kn na ime PDV-a, što ukupno iznosi 2.750,00 kn. Trošak pristojbe odgovora na tužbu nije priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužitelj doista snosio taj trošak. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke rješenja.

U Splitu 8. prosinca 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: tužiteljima pod pun.,

tuženima po pun.,

u spis

Broj zapisa: eb303-02152

Kontrolni broj: 09d26-48fca-28b56

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.