REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 341/2018-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz D., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. B. d.o.o., Z., protiv 1. tuženika Grada D., D., OIB: ... i 2. tuženika D. s. o., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u D., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2252/16-4 od 11. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž R-2252/16-6 od 10. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-263/13 od 7. listopada 2016., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2252/16-4 od 11. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž R-2252/16-6 od 10. lipnja 2021., pod točkom II. izreke u dijelu odluke o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2252/16-4 od 11. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž R-2252/16-6 od 10. lipnja 2021., pod točkom II. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da su tužitelj (radnik) te 1. tuženik, Grad D. i 2. tuženik, D. s. o. (poslodavac), sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „ravnatelj“, te nalaganje tuženicima Gradu D. i D. s. o., tužitelju izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14. prosinca 2004. za radno mjesto ravnatelj, koji ugovor stupa na snagu danom potpisa ugovornih strana, a primjenjuje se od 26. studenoga 2004.

Nadalje je odbijen zahtjev i u dijelu kojim je traženo utvrđenje kako su Odluka/Obavijest obavijest o prestanku radnog odnosa od 19. veljače 2013. broj ... D. s. o. i Odluka od 15. veljače 2013. broj ... D. s. o. nedopuštene i nezakonite, te da tužitelju nije prestao radni odnos, zatim nalaganje Gradu D. i D. s. o. vratiti tužitelja na radno mjesto ravnatelja D. s. o., te isplata tužitelju iznosa od 525.974,39 kuna zajedno s zateznom kamatom.

Točkom II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika i to na utvrđenje da su stranke, tužitelj (radnik) i Grad D. i D. s. o. (poslodavac) sklopili 7. travnja 2003. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. Violine, zatim na utvrđenje kako su Odluka/Obavijest obavijest o prestanku radnog odnosa od 19. veljače 2013. broj ... D. s. o. i Odluka od 15. veljače 2013. broj ... D. s. o. nedopuštene i nezakonite te da tužitelju nije prestao radni odnos. Nadalje je naloženo tuženiku D. s. o. vratiti tužitelja na radno mjesto I. Violine u D. s. o., kao i isplatiti tužitelju iznos od 354.253,95 kuna s zateznom kamatom.

Točkom III. izreke odbijen je podredni tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika u dijelu kojim je traženo naložiti 2. tuženiku, da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 7. travnja 2003. za poslove radnog mjesta

I. Violina i koeficijentu 1,3.

Odbijen je podredni tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika kojim je tužitelj tražio da se utvrdi su tužitelj (radnik) i Grad D. (poslodavac) sklopili 7. travnja 2003. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. Violine i nalaganje Gradu D. da tužitelju izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 7. travnja 2003. ugovor o radu za poslove radnog mjesta I. Violina.

Točkom IV. izreke odbijen je i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi u odnosu na 2. tuženika kako su Odluka/Obavijest obavijest o prestanku radnog odnosa od 19. veljače 2013. broj ... D. s. o. i Odluka od 15. veljače 2013. broj ... D. s. o. nedopuštene i nezakonite i utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos, zatim nalaganje tuženicima Gradu D. i D. s. o. vratiti tužitelja na radno mjesto I. Violine u D. s. o., kao i nalaganje 1. tuženiku Gradu D. isplatiti tužitelju iznos od 354.253,95 kuna zajedno s zateznom kamatom.

Točkom V. izreke naloženo je 2. tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.906,25 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i V. izreke. Točkom II. izreke odbijena je žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke (izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza) i V. izreke. Prihvaćena je kao djelomično osnovana žalba 2. tuženika pod točkom III. izreke, te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 354.253,95 kuna. Točkom IV. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja i 2. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude, pod točkom II. izreke (u dijelu u kojem 2. tuženik nije uspio u postupku), 2. tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode 2. tuženika i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, u konkretnom slučaju ne radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita, budući da se radi o očitoj omašci u pisanju tako što je drugostupanjski sud u izreci presude (točka II. izreke) naveo točku IV., umjesto točke V. izreke. Navedenu pogrešku u pisanju je sud ispravio rješenjem od 10. lipnja 2021.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme 7. travnja 2003. za radno mjesto I. Violine, da se utvrdi da su Odluke/Obavijest o prestanku radnog odnosa broj ... i broj ... nedopuštene i nezakonite i da radni odnos tužitelju nije prestao, te da se tužitelja vrati na radno mjesto I. Violine u D. s. o., kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 354.253,95 kuna s zateznom kamatom.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj bio zaposlen u D. s. o. od 20. veljače 1992. (članak 2. ugovora od 7. travnja 2003.),

- da je 7. travnja 2003. između 2. tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjestu I. Violina,

- da su ugovorne strane ugovorile da potpisom ugovora prestaje važiti ugovor o radu broj 372/97 od 5. ožujka 1997. i Dodatak broj 624/01 od 6. lipnja 2001. (članak 12. ugovora),

- da je 14. prosinca 2004. sklopljen Ravnateljski ugovor, između Grada D., kao osnivača i vlasnika Javne ustanove u kulturi D. s. o. i tužitelja, kao ravnatelja, iz kojeg proizlazi da su stranke ugovorom prethodno utvrdile da je tužitelj imenovan ravnateljem D. s. o. rješenjem Gradskog vijeća Grada D. od 20. studenoga 2004. s tim da je prije imenovanja bio u radnom odnosu u D. s. o. (točka I.),

- da su se rješenjem o imenovanju stranke suglasile da je ravnatelj otpočeo s radom 26. studenoga 2004., te da se ravnateljski ugovor sklapa na vrijeme od 4 godine, do 26. studenoga 2008. (točka V. i VI.),

- da je ugovorom određeno da ukoliko ravnatelj bude razriješen prije isteka vremena na koji je imenovan, poslodavac mu se obvezuje ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto u ustanovi, da se nakon isteka ugovora ravnatelj vraća na radno mjesto koje je obnašao prije imenovanja (točka IX.),

- da se potpisom ugovora od 14. prosinca 2004. stavlja izvan snage ugovor od 7. travnja 2003. (točka XIV.),

- da je 24. srpnja 2006. sklopljen Ravnateljski ugovor između Grada D. i tužitelja kojim su uređena prava, obveze, ovlasti i odgovornosti ravnatelja, da se nakon isteka ugovora ravnatelj vraća na radno mjesto koje je obnašao prije imenovanja i da se stavlja izvan snage ugovor od 26. studenoga 2004.,

- da je 1. prosinca 2008. sklopljen Ravnateljski ugovor između Grada D. i tužitelja, kojim je određeno da se njegove odredbe primjenjuju od 18. studenoga 2008. do 18. studenoga 2012., odnosno do kraja ravnateljskog mandata te da se istim uređuju prava, obveze, ovlasti i odgovornosti u svezi obavljanja poslova ravnatelja D. s. o.,

- da su predmetnim ugovorom među strankama utanačeni uvjeti i način rada ravnatelja, plaća i ostala primanja ravnatelja, radno vrijeme i odmori, te da je određeno da ukoliko ravnatelj bude razriješen prije isteka vremena na koji je imenovan, poslodavac se tužitelju obvezuje ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto u ustanovi (točka IX.)

- da je tužitelj za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2012. primio plaću kao radnik koji je zaposlen na radnom mjestu I. Violine, da je za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. siječnja 2013. primio plaću za radno mjesto ravnatelja,

- da iz obavijesti o dostavi Odluke o prestanku radnog odnosa broj 143/13 od 19. veljače 2013. i Odluke 2. tuženika broj 130/13 od 15. veljače 2013. proizlazi da je istom određeno da radni odnos tužitelju kod D. s. o. (2. tuženika) prestaje 20. veljače 2013.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelju za razdoblje od veljače 2013. do listopada 2015. na ime naknade plaće i drugih materijalnih davanja za radno mjesto I. Violina, nije isplaćen bruto iznos od 354.253,95 kuna.

10. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da su tužitelj kao radnik i D. s. o. sklopili 7. travnja 2003. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. Violine i da je Odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja kod 2. tuženika nezakonita i nedopuštena, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja prihvatio, navodeći da iako je Ravnateljskim ugovorom od 14. prosinca 2004. određeno da se potpisom Ravnateljskog ugovora stavlja izvan snage ugovor o radu od 7. travnja 2003. (točka XIV. ugovora), prvostupanjski sud je zaključio da se navedena odredba Ravnateljskog ugovora odnosi na uvjete i način rada, radno vrijeme, plaću i ostala primanja, koje se za vrijeme obnašanja ravnateljske funkcije ravnaju prema odredbama Ravnateljskih ugovora.

10.1. Odredba Ravnateljskog ugovora (točka XIV. ugovora) o stavljanju izvan snage ugovora o radu od 7. travnja 2003., zaključuje prvostupanjski sud, ne predstavlja sporazum o prestanku ugovora o radu od 7. travnja 2003. (članak 104. Zakona o radu „Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR), jer se u konkretnom slučaju sklapanjem Ravnateljskih ugovora, ne može raditi o sporazumu o prestanku radnog odnosa, koji sporazum o prestanku radnog odnosa mogu sklopiti isključivo 2. tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, jer su sklopili ugovor o radu, a nikako 1. tuženik i tužitelj, koji su sklapali Ravnateljske ugovore.

10.2. Kako 2. tuženik nije dokazao da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme prestao, na jedan od načina propisanih ZR-om, prvostupanjski sud utvrđuje da je Odluka 2. tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja kod 2. tuženika, nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod 2. tuženika nije prestao sklapanjem Ravnateljskog ugovora, te da je osnovan zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je tražio vraćanje na radno mjesto I. Violine (članak 116. stavak 1. ZR). Slijedom čega, zaključuje prvostupanjski sud, je osnovan i zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu naknade plaće i drugih materijalnih davanja u periodu od veljače 2013. do listopada 2015. (članak 87. stavak 3. ZR).

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamatama na ime poreza na dohodak i prireza na pripadajući bruto iznos predmetnog potraživanja, u kojem dijelu je prvostupanjsku presudu preinačio pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP, a sve u smislu članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Naime, bruto plaća, odnosno naknada plaće koja se isplaćuje po sudskoj presudi, sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije dospjela jer dospijeva tek isplatom razlike naknade plaće, pa je drugostupanjski sud u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto dosuđenom iznosu naknade plaće, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

12. Odlučujući o reviziji 2. tuženika, valja reći da je pravno shvaćanje suda drugog stupnja pravilno.

13. Naime, odredbom članka 104. ZR određeni su načini prestanka ugovora o radu, pa je tako propisano da ugovor o radu prestaje smrću radnika, istekom vremena na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se drugačije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, otkazom, odlukom nadležnog suda.

14. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

15. Nisu osnovani revizijski navodi 2. tuženika, da je ugovor o radu od 7. travnja 2003. prestao sporazumom jer se navedena odredba ZR ne može primijeniti na konkretan slučaj, s obzirom da je radni odnos tužitelja zasnovan na temelju ugovora o radu od 7. travnja 2003., sklopljenog između tužitelja kao radnika i 2. tuženika kao poslodavca, dok su Ravnateljski ugovori sklapani između tužitelja i 1. tuženika. Stoga, samo između stranaka koje su i sklopile ugovor o radu mogao je biti sklopljen sporazum koji bi doveo do prestanka ugovora o radu. Sporazum sklopljen između tužitelja i treće strane ne može dovesti do prestanka tužiteljevog radnog odnosa s 2. tuženikom.

16. U odnosu na revizijske navode 2. tuženika da je ugovor o radu od 7. travnja 2003., kao i sva prava i obveze tužitelja i 2. tuženika iz tog ugovora, da su prestala novacijom, koje novacije su izvršene sklapanjem kasnijih Ravnateljskih ugovora i da isti ne sadrže odredbu na osnovu koje bi tužitelj nakon isteka ravnateljskog mandata imao prava kod 2. tuženika, po osnovi ugovora od 7. travnja 2003., valja reći da je odredbom članka 6. stavak 4. ZR propisano da sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.

17. Odredbom članka 145. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

18. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je za nastanak obnove potrebna suglasnost vjerovnika i dužnika. U konkretnom slučaju, vjerovnik i dužnik iz ugovora o radu od 7. travnja 2003. su tužitelj i 2. tuženik, dok su Ravnateljski ugovori sklapani između tužitelja i 1. tuženika.

19. Stoga, nisu osnovani revizijski navodi 2. tuženika da bi sklapanjem Ravnateljskih ugovora došlo do novacije postojećih prava i obveza iz ugovora o radu od 7. travnja 2003.

20. Slijedom navedenoga, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da je Odluka 2. tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja nezakonita i da radni odnos tužitelju kod 2. tuženika nije prestao.

21. Nadalje, prema odredbi članka 87. ZR prema kojoj: (stavak 1.) „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“, (stavak 3.) „Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.“, (stavak 5.) „Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.“

22. Sukladno prethodno navedenim odredbama ZR poslodavac je dužan radniku kojemu je rad prekinut njegovom krivnjom omogućiti položaj kojeg bi imao da mu svojstvo radnika nije niti prestalo, a time i ostvarenje prava na naknadu plaće koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog prekida radnog odnosa.

23. Valja pritom imati na umu da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (članak 8. stavak 1. ZR), pa obzirom da je ugovor osnova svih prava i obveza iz radnog odnosa, prava tužitelja treba sagledati kroz ugovor o radu kojeg je sklopio s 2. tuženikom. Predmetom toga ugovora bila je prema odredbama članka 5. stavak 1. i članka 13. stavak 1. ZR, i plaća koju je tužitelju trebao isplatiti 2. tuženik (poslodavac).

24. U konkretnom slučaju ugovorom o radu (članak 8.) je propisano da će 2. tuženik radniku isplatiti plaću u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora odnosno Pravilnika o radu, čija visina je tijekom postupka utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka, pa je pravilan zaključak sudova nižeg stupnja da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće i drugih materijalna davanja, za radno mjesto I. Violine, u iznosu od 354.253,95 kune s zateznim kamatama (članak 87. stavak 1. ZR).

25. S obzirom da nisu osnovani istaknuti revizijski razlozi, primjenom odredbe članka 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju 2. tuženika i presuditi kao u izreci.

26. U odnosu na navode revizije 2. tuženika kojima pobija troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

27. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

28. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP, točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 8. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.