REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3114/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u V., protiv tuženika A. H. M. iz Sjedinjenih Američkih Država, M., N., D. L., koju zastupa punomoćnik M. A., odvjetniku u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-721/2017-3 od 22. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 7731/2015 od 14. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja G. V., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7731/2015 od 14. ožujka 2017. odbijen je zahtjev tužitelja koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužitelj G. V., OIB: ..., vlasnik nekretnina označenih kao čest.zgr. ..., upisana u Z.U. ... K.O. V. i čest.zgr. ..., upisana u Z.U. ... K.O. V., sve za ½ dijela, pa je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva označenih nekretnina na ime tužitelja uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika za ½ dijela, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.''(st. I. izreke).

Ujedno je naloženo tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 26.406,25 kuna (st. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-721/2017-3 od 22. ožujka 2019., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu i "(…) stvar riješi meritrono u korist tužitelja (…)", podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

7. Tužitelj neosnovano ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja G. V. da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih kao čest. zgr. ... upisane u zk. ul. ... k.o. V. i čest. zgr. ... upisane u zk. ul. ... k.o. V., svake za jednu polovinu dijela, smatrajući da je svoje pravo vlasništva stekao od svoga prednika (ranije O. S.) temeljem odluke Kotarskog suda u Visu od 05. srpnja 1946. te rješenja Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora O. V. od 22. rujna 1960.

9. U tijeku postupka utvrđeno je:

- da je u zemljišnoj knjizi k.o. V. - čk. br. ... bila upisana M. A., žena N. u ½ dijela, a za drugu polovinu dijela ove nekretnine (prizemnog prostora) bilo je upisano društveno vlasništvo te je nositeljem prava korištenja navedena SDK, sjedište S.;

- da su odlukom Kotarskog suda u Visu od 11. listopada 1946., polovica čk. br. ... i čest. zgr. ... k.o. V. bile konfiscirane te je navedeno da se s imena dr. L. R. J., pokojnog M., prenose na bivšu Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju;

- da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju od 22. rujna 1960. utvrđeno da je s danom 25. prosinca 1958. nacionalizirana i postala društvenim vlasništvom idealni dio zgrade koje su predmet ovog postupka, i to čest. zgr. ... i ... k.o. V., ranije suvlasništvo M. A., žene N., za 1/2 dijela;

- da je čk. br. ... k.o. V. uknjižena u 1/2 dijela .agencija Z. i M. B.;

- da je temeljem zahtjeva od 15. rujna 1997., brisano društveno vlasništvo upisano na čk. br. ... te je pravo korištenja prizemnog prostora sa SDK u SRH, sjedište S., uknjiženo na Z. Z. za jednu polovinu dijela;

- da je iz povijesnog izvatka za čest. zgr. ... k.o. V., zk. ul. ... utvrđeno da je temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju uknjiženo pravo vlasništva za 1/2 dijela kao općenarodna imovina, a drugu polovinu dijela na M. A., ženu N., iz V. Također je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 11. rujna 1990. ½ dijela vlasništva predmetne nekretnine s M. A. prešla na M. B., pok. N.;

- da iz potvrde Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. V. od 28. kolovoza 2015. proizlazi da su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama nekretnine koje su predmet ovog postupka nalazile unutar građevinskog područja.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi, odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da tužitelj nije dokazao postojanje valjanog pravnog osnova za stjecanje prava suvlasništva od po 1/2 dijela na nekretninama a sve sukladno odredbi čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZV).

11. Prvenstveno valja navesti kako se za nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su izgrađene zgrade primjenjuje zakonska predmnijeva iz odredbe čl. 360. st. 1. ZV. Tom je odredbom propisano da pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu pretvorbom nositelja toga prava postaje pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva i ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

12. Odredbom čl. 362. ZV propisano:

"Smatra se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.). Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati (st. 2.). Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.). Što je u st. 1-3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.)"

12.1. Dakle, za predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV odlučno je da je određena osoba upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja određenom nekretninom, odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu.

13. Nekretnina upisana kao čk. br. ... k.o. V. bila je upisana kao ½ dijela društveno vlasništvo, a na drugoj polovici dijela navedene nekretnine je bila uknjižena M. A., žena N. Na dijelu nekretnine koje se vodi kao društveno vlasništvo nije kao nositelj prava korištenja bila upisana O. S. kao prednik tužitelja, već je kao nositelj prava korištenja prizemnog prostora na ovom dijelu nekretnine bila upisana SDK u SRH, sjedište S., a potom je s iste pravo korištenja prešlo na Zavod. Iz navedenog proizlazi da pravni prednik tužitelja, nekadašnja O. S., nikada nije bila uknjižena kao korisnik predmetne nekretnine niti kao organ upravljanja na navedenoj nekretnini na ½ dijela.

13.1. Isto tako tužitelj nije mogao niti temeljem odluka o nacionalizaciji i konfiskaciji imovine postati vlasnik ½ dijela predmetne nekretnine čest. zem. ... k.o. V. obzirom na to da iz Ugovora o prenošenju prava korištenja poslovnih prostorija od 13. ožujka 1981. i aneksa toga ugovora proizlazi da je O. V. kao prednik tužitelja 1981. godine prenijela svoje pravo korištenja koje je imala na čk. br. ..., a koje je ranije imala na ovoj nekretnini, i to pravo korištenja poslovne prostorije na tadašnju Službu društvenog knjigovodstva u SRH - sjedište S. pa u tom smislu prednik tužitelja nikada nije ni bio utvrđen u zemljišnim knjigama suda kao nositelj prava korištenja na navedenoj nekretnini budući da je ovo pravo bez naknade O. V. prenijela na navedenu Službu društvenog knjigovodstva koja je dalje to pravo prenijela na Zavod, a potom se u konačnici na tom dijelu čestice zemlje ... uknjižila F. Z. za 1/2 dijela po osnovi navedenog pravnog sljedništva.

13.2. Dakle, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da se tužitelj ne može smatrati vlasnikom ½ dijela nekretnine čk. br. ... k.o. V. s obzirom s obzirom na to da on nije nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, kao što to nije bio ni njegov pravni prednik O. S.

13.3. Nadalje, i u odnosu na čk. br. ... k.o. V., tužitelj niti njegov prednik nije upisan kao nositelj prava korištenja ili upravljanja. Predmetne nekretnine upisane su kao općenarodna imovina bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije upisano pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja. Stoga u odnosu i na te nekretnine ne djeluju predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV.

13.4. U konkretnom slučaju na tužitelju je bilo (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP) dokazati da je stekao predmetne nekretnine na jedan od dopuštenih načina stjecanja vlasništva nekretnina. S obzirom na to da tužitelj to nije dokazao, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj zahtjev ocijenili neosnovanim i odbili tužbeni zahtjev.

14. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 8. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.