REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 700/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. A. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1095/2017-2 od 8. veljače 2018., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1095/2017-5 od 24. rujna 2021., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1272/16-67 od 20. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1095/2017-2 od 8. veljače 2018., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1095/2017-5 od 24. rujna 2021. u dijelu pod toč. I. izreke i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1272/16-67 od 20. travnja 2017. u dijelu kojim je odbačena tužba u dijelu kojim se potražuje isplata iznosa od 581.032,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I./ Odbacuje se tužba tužitelja Z. V. iz Z., OIB: … u ovoj pravnoj stvari, kao nedopuštena.
II./ Nalaže se tužitelju Z. V. iz Z., OIB: … da tuženiku R. d.do.o. iz Z., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 53.850,00 kuna u roku od 8 dana.“
2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1272/16 od 20. travnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbačena tužba tužitelja Z. V., precizirana u podnesku od 3. ožujka 2017., u dijelu kojim se potražuje isplata 581.032,77 kuna sa zateznim kamatama (točka 2. tužbenog zahtjeva).
II. Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1272/16 od 20. travnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbačena tužba tužitelja Z. V., precizirana u podnesku od 3. ožujka 2017., u dijelu kojim se potražuje utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom (točka 1. tužbenog zahtjeva), te u dijelu u kojem se zahtjeva naknada troškova postupka (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao i u dijelu pod točkom II. izreke, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
III. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.“
3. Protiv toč. I. izreke drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2010., vraćanje na radno mjesto novinara, uz zahtjev za isplatu plaće u iznosu od 581.032,77 kuna (za razdoblje od studenog 2010. do ožujka 2017.).
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili 1. srpnja 1996. ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je tužitelj radio na radnom mjestu novinara;
- da je 25. kolovoza 2010. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) prema kojem tužitelju radni odnos prestaje 17. studenoga 2010.,
- da je tijekom ovog postupka nad tuženikom bio otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-466/10 od 11. siječnja 2011.,
- da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u iznosu od 107.496,32 kuna prema tuženiku u stečajni postupak te je uvršten u stečajni plan kao vjerovnik 1. (prvog) višeg isplatnog reda pod rednim brojem 56.,
- da su vjerovnici u stečajnom postupku odlučili da tuženik kao medij od osobitog javnog interesa nastavi poslovati i da preživi usvajanjem stečajnog plana gdje se dugovanje tuženika djelomično namiruje, a u preostalom dijelu otpisuje,
- da je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-466/10 od 6. lipnja 2012. potvrđen stečajni plan te je tužitelj uvršten u vjerovnike 1. (prvog) višeg isplatnog reda s tražbinom na dan 5. ožujka 2012. u iznosu od 107.496,32 kuna i određeno je da će se vjerovnici 1. (prvog) višeg isplatnog reda namiriti u visini od 32% utvrđenih tražbina, što za tužitelja iznosi 34.398,82 kuna, zatim da se vjerovnici 2. višeg isplatnog reda neće namiriti u stečajnom postupku, dok tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova prestaju,
- da pravomoćnošću rješenja o potvrdi stečajnog plana stečajni vjerovnici nemaju nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku osim onih koja će se namiriti provedbom ovog stečajnog plana,
- da je rješenjem o potvrdi stečajnog plana određeno da potvrđen stečajni plan djeluje prema svim sudionicima stečajnog postupka, bez obzira jesu li glasovali za ili protiv, kao i prema stečajnim vjerovnicima koji nisu prijavili svoje tražbine u stečajni postupak te da pravomoćnošću rješenja stečajni vjerovnici nemaju nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku, osim onih koja će se namiriti provedbom stečajnog plana,
- da je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-446/10 od 27. srpnja 2012. zaključen stečajni postupak nad tuženikom provedbom stečajnog plana i tuženik je nastavio poslovati bez prethodnih dugovanja.
8. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 77., čl. 96. i čl. 250. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 187/04, 82/06 i 116/10) odbacio tužbu tužitelja zaključivši u bitnom da je tužitelj bio sudionik stečajnog postupka i provedenog stečajnog plana temeljem kojeg su sva potraživanja prema tužitelju uredno ispunjena, dok su preostala potraživanja otpisana stečajnim planom; da tužitelj, osim prijavljenih potraživanja, koja su mu i priznata sukladno stečajnom planu, nije ništa drugo prijavio stečajnom upravitelju i nije dobio rješenje kojim se ta tražbina osporava i upućuje u parnicu; te da je tužitelj morao svoju nenovčanu tražbinu (utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i traženje vraćanja na rad) prijaviti u stečajnom postupku i tek po eventualnom osporavanju tražbine nastaviti parnicu.
9. Drugostupanjski sud djelomično ukida prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbačena tužba za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanje na radno mjesto novinara smatrajući da se odredba čl. 77. Stečajnog zakona ne odnosi na takav zahtjev.
9.1. Drugostupanjski sud djelomično potvrđuje prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odbačena tužba u dijelu zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu neisplaćenih plaća u iznosu od 581.032,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz obrazloženje:
- da treba razlikovati zahtjev za isplatu plaće od studenoga 2010. do tužiteljeve prijave te tražbine u stečajnom postupku u iznosu od 107.496,32 kune od preostalog potraživanja za novije razdoblje do ožujka 2017. u iznosu od 473.536,45 kuna kojeg tužitelj nije prijavio u stečajnom postupku,
- da je u odnosu na prvi dio potraživanja tužitelj pristao na stečajni plan da ga se namiri s iznosom od 34.398,82 kuna i o tome je pravomoćno odlučeno rješenjem u stečajnom postupku pa se radi o procesnoj smetnji pravomoćno presuđene stvari odnosno tužitelj nema pravnog interesa za vođenje parnice za tražbinu koja mu je priznata i isplaćena,
- da je drugi dio zahtjeva za isplatu iznosa od 473.536,45 kuna, tužitelj postupno, kroz usklađenja tužbe, utužio nakon što je otvoren stečajni postupak,
- da u odnosu na taj dio zahtjeva nedostaju procesne pretpostavke za vođenje postupka jer prema odredbi čl. 96. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 113/12 – SZ), stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku,
- da je tužitelj imao mogućnosti naknadnih prijava po čl. 176. SZ-a, ali ih nije iskoristio.
10. U revizijskoj fazi postupka sporna je odluka sudova o zahtjevu tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća u iznosu od 581.032,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama s obzirom na odredbu čl. 96. SZ-a kojom je propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.
11. Valjalo bi istaknuti da je u ovom predmetu u međuvremenu donesena pravomoćna presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-2888/18-77 od 30. svibnja 2018. kojom je utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2010. i naloženo je vraćanje tužitelja na radno mjesto novinara.
12. Nadalje, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava u predmetu vođenom također u radnom sporu Ismete Bačić protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 43595/06), između ostalog, rečeno je da je stečajni upravitelj bio dužan upoznati se sa svim „stvarima“ koje se tiču stečajnog dužnika, time da tužbe podignute protiv dužnika nedvojbeno predstavljaju jednu od takvih „stvari“.
Iako su sukladno čl. 173. st. 1. SZ-a svi vjerovnici dužni stečajnom upravitelju prijaviti svoje tražbine prema stečajnom dužniku, st. 2. istog članka stečajnom upravitelju nameće obvezu sastaviti popis svih tražbina radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika te taj popis predočiti radnicima na potpis.
Dakle, ne postoji samo obveza radnika za podnošenje prijave, već i obveza stečajnog upravitelja pa je prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava riječ o podijeljenoj odgovornosti.
13. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak prije nego li je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, posljedično čemu je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-6908/10-9 od 24. veljače 2011. određen prekid postupka i određeno je da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj preuzme postupak ili kad ga sud pozove da to učini, koje rješenje je dostavljeno stečajnom upravitelju, pa je stečajni upravitelj bio upoznat sa predmetnim potraživanjem tužitelja (u tužbi je tužitelj potraživao isplatu plaće od dana prestanka radnog odnosa pa nadalje), nakon čega je postupak nastavljen i s obzirom na činjenicu da je nad stečajnim dužnikom nakon provedbe stečajnog plana zaključen stečajni postupak, to prema ocjeni ovog suda tužitelju nije pruženo puno jamstvo poštenog suđenja koje nalaže čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda preuzete Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97).
14. U navedenim okolnostima, a na osnovu svega prethodno izloženog, budući da je u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno zaključeno da je riječ o sporu koji više ne ide u sudsku nadležnost, počinjena je bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tužitelj.
15. Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će sud primarno ocijeniti je li tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, a potom će sud, imajući u vidu sve relevantne okolnosti, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.
Zagreb, 8. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
