REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 275/2018-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C., Z., OIB: …, protiv tuženika O. H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. H., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1147/17-2 od 16. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4395/15-53 od 5. svibnja 2017., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1147/17-2 od 16. studenoga 2017. u dijelu pod toč. I. b) i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku O. H. iz Z., OIB …, da tužitelju C. iz Z., OIB … s osnova Ugovora o obročnoj otplati dijela sredstava za kupnju poduzeća D. V. iz V., isplati iznos od 187.447,80 EUR, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom od 12% godišnje na sve zakašnjele uplate anuiteta kako slijedi:

- i to na iznos od 46.861,00 EUR prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 16. lipnja 1997. godine, pa do isplate,

- i to na iznos od 46.861,00 EUR prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 16. prosinca 1997. godine, pa do isplate,

- i to na iznos od 46.861,00 EUR prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 16. lipnja 1998. godine, pa do isplate,

- i to na iznos od 46.861,00 EUR prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 16. prosinca 1998. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju C. iz Z., OIB …, da naknadi tuženom O. H. iz Z., OIB … troškove parničnog postupka u iznosu od 142.714,37 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 05. svibnja 2017. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. “

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se prvostupanjska presuda

a) potvrđuje u odbijajućem dijelu do iznosa od 140.586,80 EUR-a sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa u razdoblju od 16. lipnja 1997. do 16. lipnja 1998. godine, te u odnosu na zateznu kamatu na daljnji iznos od 46.861,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti za razdoblje od 16. prosinca 1998. do 2. rujna 1999. godine,

b) preinačuje u odbijajućem dijelu iznad iznosa od 140.586,80 EUR-a iz točke a) izreke, tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.861,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 3. rujna 1999. po stopi koju je ovlaštena banka davala na devizne štedne uloge po viđenju za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, a sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka, tako da svaka strana snosi svoje troškove postupka.“

3. Protiv toč. 1. b) i II. izreke drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik navodeći da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u konkretnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa temeljem Ugovora o obročnoj otplati dijela sredstava za kupnju poduzeća D. V. iz V. u stečaju, a koji je dana 10. lipnja 1996. sklopljen s Hrvatskim fondom za privatizaciju, prednikom tužitelja.

8. U revizijskom stupnju postupka je sporno je li nastupila zastara posljednjeg anuiteta utuženog potraživanja.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da su tuženik i pravni prednik tuženika N. H. u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Karlovcu kupili stečajnog dužnika - poduzeća D. V. iz V. i to temeljem ugovora o prodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe pod br. St-15/90 od dana 2. svibnja 1996. te da je kupoprodajna cijena iznosila 650.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna,

- da je tuženik uplatio Trgovačkom sudu u Karlovcu iznos od 325.000,00 DEM a, dok je za preostali iznos od 325.000,00 DEM zaključio ugovor o obročnoj otplati sredstava za kupnju poduzeća D. V. iz V. sa pravnim prednikom tužitelja Hrvatskim fondom za privatizaciju dana 10. lipnja 1996. godine te je ugovoreno da se navedeno potraživanje plati kroz razdoblje od dvije godine u jednakim polugodišnjim anuitetima s početkom od 16. lipnja 1997.

- da se u konkretnoj stvari primjenjuje zastarni rok od 3 godine sukladno odredbi čl. 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO),

- da dopis pravnog prednika tuženika N. H. od dana 2. ožujka 1998. predstavlja izjavu o priznanju duga i to u iznosu od 325.000,00 DEM s osnova ugovora od 10. lipnja 1996., kao i da prekida tijek zastare,

- da počinje teći novi rok i to za prvi anuitet od 46.861,00 € sa tijekom kamata od 3. rujna 1998., drugi anuitet od 46.861,00 € sa tijekom kamata od 3. rujna 1998., treći anuitet od 46.861.00 € sa tijekom kamata od 3. rujna 1999. i četvrti anuitet od 46.861.00 € sa tijekom kamata od 3. rujna 1999.,

- da tužitelj potražuje ukupan iznos od 187.447,80 € u četiri jednaka anuiteta sa tijekom kamata i to u iznosu od 46.861 €, s tim da prvi teče od 16. lipnja 1997., drugi od 16. prosinca 1997., treći od 16. lipnja 1998., a četvrti od 16. prosinca 1998.,

- da je zadnji anuitet otplate dospio dana 16. prosinca 1998., a predmetna tužba je podnesena 29. ožujka 2002.

- da je posljednje potraživanje zastarjelo 17. prosinca 2001.

10. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 140.586,80 € s pripadajućim zateznim kamatama, dok je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.861,00 € sa zateznim kamatama od 3. rujna 1997. do isplate, uz obrazloženje:

- da su priznanjem duga počeli teći novi zastarni rokovi za svaki anuitet - za prvi od dana 3. ožujka 1998., za drugi od dana 3. rujna 1998., za treći 3. ožujka 1999. i za četvrti 3. rujna 1999.,

- da je za prva tri anuiteta protekao trogodišnji zastarni rok do podnošenja tužbe (tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 29. ožujka 2002.)

- da je četvrti iznos anuiteta od 46.861,00 € dospio na naplatu 3. rujna 1999., tako da do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok (rok istječe 3. rujna 2002.).

11. Međutim, revident sadržajem revizije osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvo izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda.

11.1. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio.

11.2. U konkretnom slučaju kada se u drugostupanjskoj presudi iznosi ocjena da zastara nije nastupila u odnosu na zadnji anuitet otplate koji je dospio na naplatu 3. rujna 1999., dok nedostaju baš takvi razlozi na kojim dokazima je stvoren predmetni zaključak, a sve pored drugačijih utvrđenja navedenih u obrazloženju prvostupanjske odluke (da je zadnji anuitet otplate dospio dana 16. prosinca 1998.).

12. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 8. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.