REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1072/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. u. o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. L. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 3017/2017-2 od 14. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj Pn-30/2015-54 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3017/2017- 2 od 14. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj Pn-30/2015-54 od 26. listopada 2017. pod točkom I. izreke u dijelu odluke o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 3017/2017-2 od 14. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj Pn-30/2015-54 od 26. listopada 2017. pod točkom I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„I/ Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

1.) Nalaže se tuženiku H. u. o., OIB ..., iz Z., isplatiti tužitelju A. D., OIB ... iz G., iznos od 835.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.07.2015.godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodlo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 09.07.2012. pa do isplate.

2.) Nalaže se tuženiku H. u. o., OIB ..., iz Z., naknaditi tužitelju A. D., OIB ... iz G. trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju A. D., OIB ... iz G., tuženiku H. u. o., OIB ..., iz Z., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 129.600,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 26.10.2017.godine pa do isplate, sve u roku od l5 dana.“

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

„1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Pn-30/2015-54 od 26. listopada 2017. u točki I. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke do iznosa od 104.312,50 kn sa zateznim kamatama.

2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Pn-30/2015-54 od 26. listopada 2017. u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke iznad iznosa od 104.312,50 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 25.287,50 kn sa zateznim kamatama.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.“ 3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu s kojim nije uspio u postupku (točka 1. izreke), reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače uz naknadu troškova sastava revizije, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete proizašle iz prometne nezgode od 25. svibnja 2009. u kojoj je tužitelj kao vozač osobnog vozila, pretrpio teške tjelesne ozljede, a koje su prema navodima tužbe prouzročene od strane nepoznatog vozila.

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i materijalnopravni zaključak suda drugog stupnja.

8.1. U odnosu na navode tužitelja kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, počinjenu od sudova nižeg stupnja, valja odgovoriti da presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava (zapisnika o očevidu) i samog sadržaja tog zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama, presude sudova nižeg stupnja daju valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu s izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost odluka sudova nižeg stupnja, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

8.2. Revizijske navode tužitelja kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi članka 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred sudovima nižeg stupnja.

9. Tužitelj u tužbi tvrdi da je stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila prilikom čega je pretrpio teške tjelesne ozljede, pri čemu je do prometne nezgode došlo uporabom nepoznatog vozila, zbog čega smatra da je za štetu odgovoran tuženik, te predlaže da sud presudom obveže tuženika na naknadu neimovinske štete.

10. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su tužbeni zahtjev uz izražavanje pravnog shvaćanja da tužitelj na kojem je bio teret dokaza i činjenica koje je iznio i koje mu idu u prilog (članak 7. stavak 1. ZPP i članak 219. stavak 1. ZPP) nije dokazao postojanje općih pretpostavki za naknadu štete odnosno da je uzrok skretanja njegovog vozila, nepoznato vozilo koje mu je išlo u susret. 11. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

13. Prema odredbama članka 7. i članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Kako tužitelj nije pružio dokaze za svoje navode iznesene u tužbi i tijekom postupka, pravilno je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. i članka 221.a ZPP odbijen tužbeni zahtjev, pa utoliko suprotna razlaganja u reviziji nemaju opravdanja i ne mogu se prihvatiti.

15. Naime, sukladno navedenim zakonskim odredbama i činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu (da je prometnu nezgodu u kojoj je stradao prouzročilo nepoznato vozilo zbog čega bi mu tuženik bio u obvezi naknaditi pretrpljenu štetu) odnosno nije dokazao jednu od općih pretpostavki za naknadu štete, čime su i prema shvaćanju revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan u smislu odredbe članka 7. stavak 1. u vezi s člankom 219. stavak 1. ZPP.

16. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

17. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi suda drugog stupnja za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

18. Zbog navedenog je na temelju članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP, točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 8. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.