REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5093/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-496/2018-4 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4647/17-9 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.575,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
77,05 kn od dana 1.10.2012. do isplate
77,99 kn od dana 1.11.2012. do isplate
78,33 kn od dana 1.12.2012. do isplate
78,20 kn od dana 1.01.2013. do isplate
76,82 kn od dana 1.02.2013. do isplate
77,77 kn od dana 1.03.2013. do isplate
77,99 kn od dana1.04.2013. do isplate
77,56 kn od dana 1.05.2013. do isplate
76,29 kn od dana 1.06.2013. do isplate
75,50 kn od dana 1.07.2013. do isplate
76,20 kn od dana 1.08.2013. do isplate
76,69 kn od dana1.09.2013. do isplate
77,92 kn od dana 1.10.2013. do isplate
77,24 kn od dana 1.11.2013. do isplate
77,54 kn od dana 1.12.2013. do isplate
77,79 kn od dana 1.01.2014. do isplate
78,26 kn od dana 1.02.2014. do isplate
78,76 kn od dana 1.03.2014. do isplate
78,50 kn od dana 1.04.2014. do isplate
78,01 kn od dana 1.05.2014. do isplate
77,79 kn od dana 1.06.2014. do isplate
77,88 kn od dana 1.07.2014. do isplate
78,13 kn od dana1.08.2014. do isplate
137,66 kn od dana 1.09.2014. do isplate
137,56 kn od dana 1.10.2014. do isplate
138,12 kn od dana 1.11.2014. do isplate
138,92 kn od dana 1.12.2014. do isplate
2.239,25 kn od dana 23.12.2014. do isplate
sve u visini stope do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena kao i da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja koje glasi:
„Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma
podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?“
smatrajući da pitanje koje postavlja udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Tuženica prijedlogom osporava dosuđenje tijeka zakonske zatezne kamate.
6. U postupku su sudovi utvrdili da je tuženica nesavjestan stjecatelj zbog ništene odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa da joj stoga pripada zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni preplaćeni iznos.
7. Po ocjeni ovog suda pitanje savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja pa stoga pitanje koje postavlja tuženica nije pitanja koje udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP- a slijedom čega je riješeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 8. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
Revd 5093/2021-2-1
ODVOJENO MIŠLJENJE
suca Đura Sesse u predmetu broj Revd-5093/2021-2 od 8. prosinca 2021.
1. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovom predmetu glede važnosti pitanja i stavom da se ne radi o važnom pitanju u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. U postupku su sudovi utvrdili da je tuženica nesavjestan stjecatelj zbog ništene odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa da joj stoga pripada zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni preplaćeni iznos.
3. S obzirom na sadržaj pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020 poslovni broj Su-IV-47/2020 koje glasi:
„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“.
4. Po mojoj skromnoj procjeni pitanje dospjelosti vraćanja stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi je važno pitanje za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, pa stoga smatram da je trebalo dopustiti postavljeno pitanje i tako dati priliku VSRH kao sudu koji ujednačava sudsku praksu da na načelnoj razini riješi ovo pitanje jer mi nije poznato da bi ovaj sud na postavljeno pitanje do sada dao jasan i nedvosmislen odgovor.
5. Molim da se ovo mišljenje objavi uz našu odluku i dostavi strankama.
Sudac:
Đuro Sessa
