- 1 - Revd 979/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. P., OIB …, iz Republike Slovenije, G., …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv ovršenika M. Č., OIB …, iz S. N., K., …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-571/2023-2 od 20. studenog 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj Ovr-2294/2017-145 od 20. travnja 2023., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-571/2023-2 od 20. studenog 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj Ovr-2294/2017-145 od 20. travnja 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj naznačio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP međutim samo za četvrto pitanje predlagatelj je naznačio razlog važnosti odluku Europskog suda za ljudska prava Ajdarić protiv Hrvatske.
3. Četvrtim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje je li drugostupanjski sud dužan u obrazloženju odluke očitovati se o svim pitanjima i prigovorima koje žalitelj navede u svojoj žalbi. Međutim drugostupanjski je sud sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja stoga naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da četvrto naznačeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na četvrto naznačeno pitanje sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP kao u t. I. izreke ove odluke.
5. U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci odnosno predlagatelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanja koja postavlja u smislu čl. 387. ZPP stoga se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno čl. 389.a st. 3. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje kao u t. II. izreke ove odluke.
7. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe da prijedlog podnosi i na temelju čl. 385.a. st. 2. ZPP jer da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).
8. Međutim, prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
9. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima ovršeniku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predlaže dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da ovršenik nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u t. III. izreke ovog rješenja.
Marina Paulić, v.r.
