REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 112/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 24. rujna 2019. broj K-5/2018.-24., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,
r i je š i o j e :
Prihvaća se žalba optuženog A. B., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđene i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženi A. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. KZ/11. Na temelju navedenih zakonskih propisa i uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 34. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine s tim da mu je na temelju članka 56. i članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne zatvora u trajanju jedne godine te je određeno da se taj dio kazne neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju jedne godine uračunato vrijeme oduzimanja slobode po djelatnicima Policijske uprave š.-k. u vezi s kaznenim djelom za dane 12. i 13. prosinca 2017. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09.,
I Kž 112/2020-4
80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) optuženi A. B. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. -6. ZKP/08-17. te nagrade i nužnih izdataka za postavljenog branitelja u cijelosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. B. putem branitelja M. M., odvjetnika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na navedenu žalbu.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08.-19. ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu te utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka taksativno navedene u točki 1. naznačenog propisa, niti je na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, u smislu točke 2. naznačene zakonske odredbe.
7. Međutim, s pravom optuženik u žalbi pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu dokazanosti namjere usmrćenja.
8. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije prihvatio optuženikovu obranu o njegovom postupanju kritične zgode uslijed dogovorenog, dobrovoljnog i ranije upražnjavanog sadističko-mazohističkog odnosa, dok je s druge strane prihvatio iskaz žrtve S. G. koja je takav odnos u cijelosti negirala. U žalbi optuženik osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da je žrtvin iskaz opovrgnut svjedočenjem žrtvine prijateljice, svjedokinje V. J., koja je iskazivala o plavim podljevima na rukama, a zbog kojih je žrtva S. G. i preko ljeta nosila odjeću s dugim rukavima, sadržajem poruka koje su izmjenjivali žrtva i optuženik te fotografijom sa seksualnim pomagalima za sadističko-mazohističke odnose koju je žrtva poslala optuženiku.
9. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o izostanku dogovora i dobrovoljnosti na sadističko- mazohistički odnos kritične zgode uz manifestaciju nasilja, udaraca i gušenja konopom, a koji prvostupanjski sud temelji prvenstveno na iskazu žrtve, ali isto tako i na iskazu svjedokinje V. J., fotografijama izgleda žrtve nakon događaja, nalazu vještaka sudske medicine dr. K. B. i vještaka psihijatra dr. V. N., nasuprot šturoj, nedorečenoj i djelom kontradiktornoj obrani samog optuženika. U pogledu ranije
I Kž 112/2020-4
upražnjavanih seksualnih odnosa na koje se upire u izjavljenoj žalbi posebno treba istaknuti da iz iskaza svjedokinje V. J. proizlazi kako ona na žrtvi nikada nije primijetila nikakve ozljede na licu, poput krvnog podljeva oba oka, oguljotina donje usne te krvnih podljeva i oguljotina oko vrata, a kakve je žrtvi kritične zgode nesporno zadao optuženik. Prema tome, imajući u vidu navedeno, i po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nasilje koje je optuženik manifestirao kritične zgode nije rezultat dobrovoljnog i dogovorenog, a osobito ne ranije upražnjavanog sadističko-mazohističkog odnosa.
10. Međutim, barem za sada, u pravu je žalitelj kada ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti namjere usmrćenja, kao bitnog elementa kaznenog djela ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz članka 110. KZ/11., u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. KZ/11.
11. Naime, da bi pokušaj kaznenog djela bio kažnjiv on mora biti počinjen s namjerom koja mora biti jednaka onoj kao i kod dovršenog kaznenog djela. Dakle, zahtijeva se odluka počinitelja o izvršenju djela koja obuhvaća svijest o svim elementima bića djela (intelektualna sastavnica) i volju počinitelja (voljna sastavnica). Kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. moguće je ostvariti s izravnom ili neizravnom namjerom. U slučaju izravne namjere, intelektualna sastavnica predstavlja spoznaju da će, kao posljedica počiniteljeve radnje, nastupiti smrt žrtve, a voljna sastavnica sastoji se u želji za ostvarenjem te i takve posljedice ili u sigurnosti u njezino ostvarenje. U slučaju neizravne namjere intelektualna sastavnica predstavlja spoznaju da kao posljedica počiniteljeve radnje može nastupiti smrt žrtve, a voljna komponenta se sastoji u pristanku na takvo ostvarenje djela. Izostanak namjere isključuje kažnjivost za pokušaj ovog kaznenog djela.
12. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi zaključio da je optuženik bio svjestan da svojim postupanjem može usmrtiti žrtvu i da je to htio, tj. utvrdio je da je optuženik postupao s izravnom namjerom, iako izravnu namjeru izrijekom nije naveo. Ovaj šturi zaključak prvostupanjski sud temelji na opširnom i pravilnom utvrđenju o izostanku dogovorenog, dobrovoljnog i ranije upražnjavanog sadističko-mazohističkog odnosa, nalazu vještaka sudske medicine o zadobivenim ozljedama i postojanju životne ugroženosti kod žrtve kritične večeri i psihijatrijskom vještačenju optuženika, kao i riječima koje je optuženik tom prigodom izgovorio. Međutim, izostanak dogovorenog i dobrovoljnog sadističko-mazohističkog odnosa i pored nedvojbeno iskazanog fizičkog nasilja, zadobivenih ozljeda i životne ugroženosti žrtve, u konkretnim okolnostima ovog predmeta, ne upućuje automatski i nedvojbeno na zaključak o postojanju izravne namjere usmrćenja na strani optuženika. U tom pravcu prvostupanjski je sud propustio u dovoljnoj mjeri ocijeniti sadržaj izmijenjenih poruka između žrtve i optuženika, fotografiju pomagala koju je žrtva uz popratni komentar poslala optuženiku te kronologiju događaja na kojem je prvo došlo do neuspjelog pokušaja dobrovoljnog seksualnog odnosa, a potom i do postupanja koje je predmet inkriminacija iz optužbe, a koje je uključivalo okolnosti i događanja koja su bila temelj za kvalifikaciju djela kao pokušaja ubojstva s dobrovoljnim odustankom. Tek na temelju takve sveobuhvatne ocjene svih odlučnih činjenica bit će moguće zaključiti je li ovdje riječ o kaznenom djelu zbog kojeg je optuženika teretila optužba i zbog kojeg je nepravomoćno proglašen krivim, tj. je li kritične zgode optuženik imao spoznaju i
I Kž 112/2020-4
bio svjestan toga da će svojom radnjom usmrtiti žrtvu i je li za to bila ispunjena i voljna komponenta odnosno je li takvu posljedicu želio ili je na nju pristao te ako jest u kojem je trenutku takva namjera stvorena (u kupaonici, na balkonu, dok se nalazio na krevetu sa žrtvom) ili je eventualno riječ o nekom drugom kaznenom djelu.
13. Imajući u vidu navedeno, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje, barem za sada, u tom dijelu ostalo pogrešno utvrđeno pa je, prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti o predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na temelju članka 484. stavka 1. ZKP/08.-19., pred potpuno izmijenjenim vijećem, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze za koje se ukaže potreba. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, dovodeći ih u vezu s obranom optuženika te će potom pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano i u potpunosti obrazložiti.
14. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
