REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4825/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. R., OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-27/2018-4 od 12. studenoga 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-86/2017-61 od 21. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-86/2017-68 od 20. studenoga 2017. i rješenjem istog suda poslovni broj Pr-86/2017-72 od 13. srpnja 2020., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-27/2018-4 od 12. studenoga 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-86/2017-61 od 21. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-86/2017-68 od 20. studenoga 2017. i rješenjem istog suda poslovni broj Pr-86/2017-72 od 13. srpnja 2020., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Mora li drugostupanjski sud postupajući po žalbi u svojoj odluci kojom potvrđuje prvostupanjsku odluku dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama kada to nije učinio prvostupanjski sud koji je zauzeo i pogrešan stav u predmetu u kojem već postoji ukidno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je ukazano na nedostatke koje je dužan otkloniti prvostupanjski sud u ponovnom postupku na način da prvostupanjski sud na raspravi utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama i u svojoj odluci iznese jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama?
2. Može li se tuženika kao poslodavca proglasiti odgovornim za nastanak štetnog događaja i obvezati ga na naknadu štete kada je do štetnog događaja i nastale štete došlo isključivom radnjom oštećenika-tužitelja (radnika), koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti, kada je u postupku utvrđeno da je tužitelj kao radnik samoinicijativno pri šalovanju stropne oplate sa skele koja se nalazila nad stubišnim prostorom uzeo fosnu koju je iskoristio za šalovanje (zbog odgovarajuće širine) i da je na njeno mjesto stavio užu fosnu koja je bila namijenjena za šalovanje, a ne za montažu skele, da je fosna imala grbu (vrž), da je nakon toga tužitelj stao na tu fosnu koja je zbog grbe pukla, a uslijed čega je tužitelj s visine od 4 metra pao u stubišni prostor te se teško ozlijedio?
3. Je li ima utjecaj na oslobođenje tuženika kao poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu u postupku utvrđena činjenica da je tužitelj kao radnik bio osposobljen za rad na siguran način sukladno Sustavu, Planu, Programu osposobljavanja, za obavljanje poslova i radnih zadataka na radnom mjestu ZIDAR koje je obavljao kroz niz godina, te kao takav morao biti svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno propisima o zaštiti na radu i da je u izvršavanju radnih zadataka postupio suprotno dužnom ponašanju iz čl. 77. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/1996)?
4. Je li ima utjecaj na oslobođenje tuženika kao poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu u postupku utvrđena činjenica da tužitelj nije pao sa skele izvan prostora koji je natkriven skelom (nije bilo bočnog ispadanja sa skele), već da je tužitelj uslijed puknuća neadekvatne fosne koju je sam postavio propao kroz pod skele, a što svakako nije u uzročno-posljedičnoj vezi s postavljanjem ili nepostavljanjem zaštitne ograde na skeli iznad stubišnog prostora?
1.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, osporava dopuštenost tog prijedloga.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
2.1. U prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1 nije pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385. i 385.a koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tim pitanjem tuženik tek pita da li je u konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (odnosno više bitnih povreda odredaba parničnog postupka).
2.2. U prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije naznačena pravna pitanja pod rednim brojem 2, 3 i 4 nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Riječ je o pravnim pitanjima koja se odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja. Stoga na ta pravna pitanja nije niti moguće dati jednoznačan odgovor koji bi bio primjenjiv u drugim istovjetnim slučajevima.
3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, odnosno kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6., u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
