REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1398/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u Viktorije Lovrić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz K., OIB …, koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. P. i L. Z. iz Z., protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, K., Trg OIB … i Dom zdravlje Kokprivničko-križevačke županije iz K., OIB …, oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Lj. J.- P. i I. M. u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja podnesen protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 476/2018-2 od 19. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-490/2014-32 od 31. listopada 2017., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije u odnosu na pitanje:
„Na kome leži teret dokazivanja obavljenog prekovremenog rada u postupku radi isplate naknade za prekovremeni rad?”
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-476/2018-2 od 19. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-490/2014-32 od 31. listopada 2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu 22.786,95 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova ostvarenog prekovremenog rada.
2. U odgovoru na prijedlog tuženici ističući da prijedlog nije osnovan te ga predlaže odbaciti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
4. Tužitelj je u prijedlogu postavio pitanje; “Na kome leži teret dokazivanja obavljenog prekovremenog rada u postupku radi isplate naknade za prekovremeni rad?” U odnosu na navedeno pitanje pozvao se na odluke ovog suda Rev 3773/2018 od 8. 1. 2019. i Revr 249/15 od 14.2.2017.
5. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je tužitelj u spis dostavio evidenciju prekovremenog rada koju je sam sastavio i koja nije potpisana od ravnatelja, zaključuje da sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), tužitelj nije dokazao da je radio prekovremeno, naročito koliko bi to vremena bilo i je li za prekovremeni rad, ako ga je bilo, dobio slobodne dane. Drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da prihvaća razloge iznesene od strane prvostupanjskog suda (te uz to da nije dokazano da bi poslodavac uveo prekovremeni rad kao i da tužitelj nije pobijao rješenje kojim je postavljen voditeljem voznog parka).
6. S obzirom na zaključak sudova da je tužitelj trebao dokazati postojanje i količinu prekovremenog rada i to u situaciji kad iz nižestpanjskih presuda i stanja spisa proizlazi da poslodavac nije vodio evidenciju u radnom vremenu, tad se ukazuje pravilnim pitanje tužitelja na kome je teret dokaza kao i pozivanje na odluku ovog suda Revr 249/15 od 14.2.2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
7. S obzirom na navedenog, proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je stoga na temelju čl. 387. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
