REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5079/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. S., S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika K. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & L. d.o.o. u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-5/2021-4 od 9. lipnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1302/06 od 20. lipnja 2016., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-5/2021-4 od 9. lipnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik K. d.o.o. S. je podneskom od 4. listopada 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-5/2021-4 od 9. lipnja 2021. u toč. I. izreke radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Presuda je u pobijanom dijelu donesena u sporu radi isplate ugovorne kazne iz ugovora o prodaji nekretnine naslovljenog kao Predugovor, kojim je ugovorena kazna za slučaj zakašnjenja u ispunjenju obveze prodavatelja. Tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 281.856,44 kn sa zateznim kamatama, s obrazloženjem da se tuženik obvezao ispuniti ugovor u roku, a da je zakasnio s ispunjenjem obveze. Tuženik nije dokazao da je obveza plaćanja ugovorne kazne izgubila pravni učinak u skladu s odredbom čl. 272. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji zakon se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).
4. Tuženik je osporio pravno shvaćanje u primjeni odredbe čl. 272. st. 2. ZOO, te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
5. Ovaj sud je utvrdio da su u prijedlogu određeno naznačena pravna pitanja radi kojih tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, ali odluka revizijskog suda na koju se pozvao tuženik ne daje razlog važnosti naznačenim pitanjima.
6. Navod tuženika da je u ovom parničnom postupku Vrhovni sud RH rješenjem broj Rev x-229/2017 od 5. studenog 2020. dao uputu glede odlučnih činjenica u primjeni odredbe čl. 272. ZOO je ovaj sud provjerio, te je utvrđeno da je u ponovljenom postupku drugostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice, a pravno shvaćanje pobijane iz pobijane presude nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem u odluci Rev x- 229/2017.
7. Stoga naznačena pitanja nisu važna zbog razloga koji su naznačeni u prijedlogu u smislu odredbe čl. 385.a st.1 al. 4. ZPP, pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten po čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
