Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 13 P Ob-23/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima ZOU B. i N. iz V., protiv tužene J. M. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici G. J. M., odvjetnici iz V., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 7. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj Ž. M. iz S., OIB: …, suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel V. u zk. ul. br. 153, k.o. S. B., kčbr. 80/1 oranica V. ulica, površine 883 m2 i kčbr. 80/2 oranica V.ulica, površine 901 m2, što predstavlja ukupnu površinu od 1784 m2 što je tužena J. M. iz S., OIB: … dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj J. M. iz S., OIB: …, da tužitelju Ž. M. iz S., OIB: … preda u suposjed nekretnine upisane kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel V. u zk. ul. br. 153, k.o. S. B., kčbr. 80/1 oranica V. ulica, površine 883 m2 i kčbr. 80/2 oranica V. ulica, površine 901 m2, što predstavlja ukupnu površinu od 1784 m2.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri trošak postupka u iznosu od 19.531,25 kn zajedno za zakonskim kamatama koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj Ž. M. je podnio tužbu protiv tužene J. M. radi utvrđenja bračne stečevine nekretnina, pobliže navedenih u tužbi.

2. Naime, tužitelj je u historijatu tužbe naveo da je s tuženicom sklopio brak 13. siječnja 2007., time da su živjeli u izvanbračnoj zajednici još od 1993. za koje vrijeme je rođeno dijete, sin M. M. i to 1994., i da su za vrijeme trajanja braka zajedničkim novčanim sredstvima 1. veljače 2007. kupili od M. Š. nekretnine upisane u zk. ul. br. 153 k.o. S. B. kčbr. 80/1 oranica V. ulica, površine 883 m2 i kčbr. 80/2 oranica V. ulica, površine 901 m2, što predstavlja ukupnu površinu od 1784 m2, time da je kupoprodajni ugovor sa prodavateljicom sklopila tužena, isti je ovjeren i kod javne bilježnice D. F. – K. 1. veljače 2007., pa je stoga u zemljišnim knjigama kao vlasnica upisana tužena temeljem navedenog ugovora.

3. Nadalje, tužitelj je naveo da su stranke temeljem Ugovora o darovanju osnovnog građevinskog materijala od 11. listopada 2011., sklopljenog s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, dobili osnovni građevinski materijal za izgradnju obiteljske kuće na navedenoj nekretnini upisane u zk. ul. br. 153 k.o. S. B., i da su dobivenim materijalom, kao i dodatnim materijalom kojega su pribavili zajedničkim novčanim sredstvima, sagradili kuću i ostale gospodarske građevine na navedenoj nekretnini. Istaknuo je da je bračna zajednica faktički prestala, jer više ne žive u zajedničkom kućanstvu, tužitelj boravi u kući na adresi L. koja nije podobna za stanovanje, dok tuženica živi u kući koja čini bračnu stečevinu i brani mu dolazak u tu kuću.

4. Budući da predmetne nekretnine u smislu Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 105/13 i 98/19 – dalje ObZ), a prema tvrdnji tužitelja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, to tužitelj smatra da su stranke prema presumpciji navedenog Zakona suvlasnici u ½ dijela na predmetnim nekretninama, te da su isto tako sudjelovali u podjednakim omjerima i u stjecanju sredstava za kupnju i gradnju istih, koja sredstva su stekli osobnim radom.

5. Iz navedenih razloga tužitelj je predložio da sud u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev i donese presudu kojom se utvrđuje da su stranke suvlasnici u ½ dijela navedenih nekretnina, pobliže opisanih u točci I. i 1. i 2. izreke presude, i da se istoj naloži da predmetne nekretnine preda u suposjed, i obveže tuženu da nadoknadi troškove ovog postupka prema troškovniku priloženog u spis.

6. U odgovoru na tužbu tužena je priznala činjenicu da je sa tužiteljem sklopila brak 13. siječnja 2007., i da od kraja 2016. pa nadalje stanuje u predmetnoj kući u S., dok je tužitelj ostao živjeti u L., time da on nikada nije živio u toj kući u S. Međutim, tužena osporava tužitelju tvrdnje da je predmetna nekretnina bila kupljena zajedničkim novčanim sredstvima, navodeći da je ista kupljena isključivo novčanim sredstvima koja je ona uštedjela tokom 10 godina, te da je iz tog razloga ona navedena kao kupac u kupoprodajnom ugovoru, istaknuvši da bi tužitelj zasigurno zahtijevao da i on bude upisan kao suvlasnik u ½ dijela da su nekretnine kupljene zajedničkim novčanim sredstvima. Navela je i to da je ona dobila građevinski materijal za izgradnju sporne obiteljske kuće na predmetnoj nekretnini, a ne tužitelj, jer je ona zaključila Ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala 11. listopada 2011. s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva.

7. Valja napomenuti da je tužena jedino priznala tužitelju da je sudjelovao u izgradnji sporne kuće s novčanim iznosom od 26.000,00 kn koji je ostvario od braniteljskih dionica. Taj iznos, uvećan za 4.000,00 kn, dakle, iznos od 30.000,00 kn, voljna je platiti tužitelju, a sve to u cilju što bržeg i ekonomičnijeg rješavanja ovoga spora, a budući da tužitelj na taj na iznos tijekom ovog postupka nije pristao, predložila je da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, i obveže tužitelja da joj naknadi troškove ovog postupka prema troškovniku priloženog u spis.

8. Nesporno je bilo među strankama da su sklopili brak 13. siječnja 2007., i da su prije toga živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1993. za koje vrijeme se je 1994. rodio sin M. M., i da je za vrijeme trajanja te zajednice kupljena i nekretnina upisana u zk. ul. br. 153 k. o. S. B. na kojoj je sagrađena kuća u kojoj živi tužena od 2016., koja se je krajem 2016. odselila iz kuće u L., gdje su stranke zajedno živjele, dok je tuženik i dalje ostao živjeti u toj kući, i da je tužitelju na ime braniteljskih dionica isplaćen iznos od 26.000,00 kn.

9. Sporno je bilo da li utužene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, ili kako je to tužena tvrdila, da li su iste isključivo njezino vlasništvo, jer ih je stekla isključivo svojim vlastitim sredstvima, konkretno s novčanim sredstvima koje je uštedjela tijekom 10 godina sa kojima je kupila predmetne nekretnine 1. veljače 2007., i na kojima je prema njezinim tvrdnjama izgrađena kuća za čiju je izgradnju isključivo ona dobila osnovni građevinski materijal 11. listopada 2011. od Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, i da je ona isključiva i vlasnica te nekretnine.

10. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u fotografije priložene uz tužbu u spis (str. 5-7), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 8), u ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala (str. 10-14), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 15-18), u vjenčani list stranaka (str. 19), u rješenje Ureda državne uprave – VPŽ, Služba za društvene djelatnosti od 9.10.2019. (str. 20-22), u rješenje zk. odjela suda (str. 28-29), u rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb (str. 36-40), u optužnicu od 15. ožujka 2021. (str. 41-42), u rješenje ovog suda poslovni broj Kov-38/2021-6 (str. 44-45), u račun broja 3212842630 (str. 53-54), u potvrdu HZM, branitelje i soc. skrb (str. 89), u dokaz saslušanjem stranaka Ž. M. (str. 84-86), tužene J. M. (str. 86-87), svjedokinje Đ. K. (str. 98-100), svjedoka D. V. (str. 100-102), M. M. (str. 102-104) i svjedokinje Z. B.(str. 104-105).

11. U konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbe čl. 248. ObZ kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odr. čl. 249. st. 1. ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, dok je odr. čl. 253. ObZ propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ (nasljeđivanjem, darovanjem i slično).

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, imajući u vidu rezultat cjelokupnog postupka, a sve to sukladno odr. čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke sklopile brak 13. siječnja 2007. u S., time da su živjele u izvanbračnoj zajednici i ranije 1993., u kojoj zajednici je 1994. rođen i sin M. M.,

- da je bračna zajednica stranaka faktički prestala 2016. kada je tužena zajedno sa sinom M. odselila u kuću u S. koja je predmet raspravljanja u ovom postupku i čija je izgradnja te godine bila i dovršena, dok je tužitelj ostao živjeti na adresi L., u kojoj su zajedno prije živjeli,

- da je tužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica spornih nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. veljače 2007. kojeg je sklopila sa prodavateljicom M. Š.,

- da je tužena sklopila Ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala 11. listopada 2011. s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, kao daroprimateljica, temeljem kojeg je dobila osnovni građevinski materijal za izgradnju sporne obiteljske kuće u Suhopolju,

- da je tuženik bio zaposlen u policiji do 2001. kada je dobio otkaz, da je dobio otpremninu i na ime braniteljskih udjela 26.000,00 kn, da je u mirovini, i da su se stranke bavile i uzgojem svinja i ovaca koje su prodavali.

13. Analizirajući iskaze stranaka, ispitanih svjedoka, a posebno svjedoka M. M., sina stranaka, koji je očigledno u lošim odnosima s ocem, tužiteljem u ovoj parnici, pa stoga i zainteresiran za uspjeh tužene u ovoj parnici, kao i iskaz svjedokinje Z. B. kod koje je tužena zaposlena i očigledno u jako dobrim odnosima, sud je zaključio da je sporna nekretnina doista bračna stečevina stranaka u ovom postupku, jer tužena ničim nije dokazala da je spornu nekretninu, koja je kupljena i na kojoj je izgrađena kuća za vrijeme trajanja braka, kupila isključivo svojim vlastitim sredstvima, tzv. posebnom imovinom koju bi unijela u brak. Naime, iskaz tužene je u bitnome neposredno neuvjerljiv, nelogičan i neživotan, posebno u dijelu gdje je izjavila da joj je majka, koja je pokojna i iza koje se nije vodio ostavinski postupak, za života dala novac za koji nisu znali niti njezin otac, niti brat sa kojima je živjela, zatim da je radila u Š. i u tvrtki "V." O. pa je tako raspolagala sa iznosom od 20.000,00 €, koji je novac čuvala u ormaru, za koji novac nije znao tužitelj, i da ga je sasvim slučajno našao sin M. kada je imao pet ili šest godina, i koji je pronalazak, prema iskazu tužene, trebao ostati njihova tajna tako da taj novac ne spominje ocu.

14. I iz iskaza svjedokinje Z. B. proizlazi da je i ona znala za taj novac u ormaru, što joj je rekao njezin sin, star kao i sin stranaka koji mu je rekao da je našao novac u ormaru, isto joj je rekla i tužena, te da se je radilo o nekih 20.000,00 €, izjavivši da ne zna da li su ti novci bili u eurima ili u markama. Iskaz navedene svjedokinje sud nije prihvatio, jer je neposredno neuvjerljiv, nelogičan i neživotan, i koja je očito zbog dobrih odnosa sa tuženom dala takav iskaz, kao i svjedok M. M., sin stranaka koji je potvrdio iskaz tužene u tom dijelu glede pronalaska navedenog iznosa novca u ormaru, iz razloga što je isti očito zainteresiran za uspjeh tužene u ovoj parnici, jer je nedvojbeno utvrđeno da je u lošim odnosima s ocem. Svjedokinja Z. B. je izjavila i to da je tužena radeći kod nje na vrcanju meda zarađivala oko 10.000,00 do 15.000,00 kn mjesečno, no ta se činjenica ne može provjeriti kroz financijske knjige, konkretno platnih lista ili kod Porezne uprave, jer je tužena kod iste radila neprijavljena.

15. Naravno da je i iskaz svjedokinje Đ. K. valjalo ocijeniti posebnom pažnjom, jer je sestra tužitelja, i koja je u bitnome potvrdila navode tužitelja da je radio u policiji, da su zapravo oboje, i tužitelj i tužena, dobili građevinski materijal za izgradnju sporne kuće na nekretnini u S. koju su kupili zajedničkim novcem. Cijeneći iskaz navedene svjedokinje, imajući pri tom u vidu i iskaz svjedoka D. V., daljnjeg rođaka tužene, koji je unatoč toj činjenici, u bitnome potvrdio navode tužitelja, i koji je pored ostalog, izjavio da je tužitelj u vrijeme izgradnje predmetne kuće radio kao policajac, da je uzgajao i prodavao ovce i svinje, i da je sav taj novac davao tuženoj oslovivši ju "glavnom blagajnicom", jer je tim novcem raspolagala. Iskaz navedenog svjedoka sud je prihvatio, jer je riječ o svjedoku koji očito nije pristran, još je i daljnji rođak tužene, nezainteresiran za uspjeh stranaka u ovom postupku, i koji je ujedno i svojim iskazom pojasnio i činjenicu zašto priloženi računi u spisu glase na tuženu, jer je očito da je ona raspolagala sa zajedničkim novcem utrošivši ga pored ostaloga i u izgradnju kuće, koja je sklapala i pravne poslove, konkretnom, Ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina i Ugovor o darovanju građevinskog materijala sklopljenog 11. listopada 2011. s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, a sve to u vrijeme kada su stranke bile u braku i živjele skladno u bračnoj zajednici.

16. Naime, valja napomenuti da je na tuženoj bilo osporiti činjenicu jednakog suvlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno dokazati da se radi o nekretnini koja nije stečena tijekom bračne zajednice i da pravna osnova stjecanja te nekretnine nije rad, niti vrijednost koje proizlaze iz imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i ekonomske zajednice stranaka, obzirom da tzv. neoborive presumpcije nemaju smisao pretpostavke već predstavljaju pravnu fikciju i da neovisno o tome radi li se o oborivoj ili neoborivoj zakonskoj predmijevi, protivna stranka od one u čiju korist govore ista pravila može uvijek osporavati postojanje takve činjenice, ali samo na način da će osporavati postojanje one činjenice koje predstavljaju bazu za primjenu pravila o zakonskoj presumpciji.

17. Slijedom naprijed navedenog, na temelju izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, imajući posebno u vidu okolnost da tužena ničim nije dokazala svoje tvrdnje da bi se u konkretnom slučaju radilo o imovini koja je njena vlastita, koju je stekla vlastitim, posebnim sredstvima, ostvarenih prije braka, ili po osnovu nasljedstva, kao jedino objektivno ostaje zaključak da su predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne i ekonomske zajednice stranaka i da je pravna osnova stjecanja tih nekretnina rad bračnih drugova i njihova primanja i zarada.

18. Prema tome, sud je zaključio da je sporna nekretnina bračna stečevina stranaka, i to u jednakim dijelovima, dakle, u ½ dijela sukladno odr. čl. 249. st. 1. ObZ, pa je stoga presuđeno kao u točci I. 1. izreke presude.

19. Budući da je među strankama bilo nesporno da tužitelj nije u suposjedu predmetnih nekretnina, a imajući u vidu prethodno utvrđenje da je doista riječ o bračnoj stečevini stranaka, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u preostalom dijelu te naložio da tužena istome preda u suposjed predmetne nekretnine. Iz navedenog razloga presuđeno je kao u točci I. 2. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, a trošak u iznosu od 19.531,25 kn odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe s prijedlogom donošenja privremene mjere u iznosu od 3.750,00 kn, za sastavljanje podnesaka od 16. travnja 2021. u iznosu od 625,00 kn i od 27. svibnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu 6. svibnja 2021., 14. rujna 2021. i 7. prosinca 2021. za svako u iznosu 2.500,00 kn, na zastupanje na ročištu 8. lipnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn i na PDV od 25% godišnje koji iznosi 3.906,25 kn, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT). Iz navedenih razloga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Virovitici 7. prosinca 2021.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. ZOU B. i N., V.

2. Odvj. G. J. M., V.