REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 471/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pneumatik d.o.o., Zagreb, Karažnik 2a, OIB: 68256909072, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Štefičić, Branimir Gojak i Goran Dukovčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1737/2014-2 od 24. travnja 2017., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3288/13 od 23. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja Pneumatik d.o.o. Zagrebu (toč. 1.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.380,00 kn (toč. 2.).

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju ne navodeći po kojem zakonsku osnovu istu podnosi. Kako je tužitelj reviziju podnio zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to je revizija tužitelja razmotrena kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se pobijano rješenje preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP). Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je tužba tužitelja odbačena je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava.

7. Kako tužitelj u ovom predmetu potražuje iznos od 2.075.492,50 kn, u konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je revizijski sud istu i razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u slučaju revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja, a koja je podnesena kao protutužba u predmetu P-1524/13 u kojem je tužitelj Republika Hrvatska tužila tuženika Pneumatik d.o.o. Zagreb radi predaje u posjed nekretnina, te isplatu iznosa od 866.876,40 kn. U tom predmetu tuženik, sada tužitelj Pneumatik d.o.o. Zagreb, je podnio protutužbu protiv Republike Hrvatske, a radi isplate iznosa od 2.075.492,50 kn, a povodom koje protutužbe je sud razdvojio postupak po protutužbi i formirao ovaj parnični predmet.

9. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu iz razloga što se tužitelj prije podnošenja protutužbe nije obratio tuženiku sa zahtjevom za mirenje u smislu odredbe čl. 186.a ZPP. Takvu odluku je potvrdio drugostupanjski sud, pri čemu je zaključak nižestupanjskih sudova da odgovor na zahtjev za mirenje koji je tužitelj dao povodom zahtjeva Republike Hrvatske, odnosno odgovor na tužbu u predmetu P-1524/13 ne sadrži sve ono što bi trebala sadržavati tužba. Naime, podnesci tužitelja ne sadrže određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu čl. 186. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Kod toga zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužbu. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak u smislu čl. 106. ZPP.

11. Tužitelj u reviziji ustraje kod tvrdnji da je postupio sukladno odredbi čl. 186.a ZPP. Takvu svoju tvrdnju tužitelj temelji na činjenici da je odgovorio na zahtjev Republike Hrvatske za mirno rješenje spora od 10. rujna 2012., a u kojem odgovoru je postavio zahtjev za mirno rješenje spora, da je Republika Hrvatska povodom tog odgovora tužitelja zatražila dodatnu dokumentaciju, kao i da je bio održan sastanak između predstavnika tužitelja i tuženika u prostorijama tuženika.

12. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da je isti davanjem odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, kao i dostavom dokumentacije tuženiku povodom zahtjeva tuženika za mirno rješenje spora, postupio u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP. Naime, iz zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog od strane Županijskog državnog odvjetništva tužitelju 10. rujna 2012. proizlazi da Republika Hrvatska traži da se tužitelj iseli sa sporne nekretnine koju korist bez pravnog osnova, te da plati tuženiku iznos od 866.876,40 kn, zajedno s pripadajućom kamatom.

Međutim, iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 1. listopada 2012. proizlazi da tužitelj nije postavio određeni zahtjev da mu tužitelj isplati određeni novčani iznos, već je stavio tuženiku ponudu da kupi spornu nekretninu. Niti u podnesku od 27. studeni 2012. tužitelj nije postavio određeni zahtjev, već je dostavio tuženiku određenu financijsku dokumentaciju.

13. Obzirom na navedeno neosnovano tužitelj tvrdi da je postupio u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP, budući da isti, prije podnošenja protutužbe, sada tužbe u ovom predmetu, nije pokrenuo postupak za mirno rješenje spora, niti je postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da je tek u podnesku od 4. studenoga 2013. tužitelj podnio protutužbu za isplatu iznosa od 2.075.492,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

14. Slijedom navedenog neosnovano tužitelj ukazuje da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

15. Kako revizijski razlozi tužitelja nisu osnovani, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 7. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan

Broj zapisa: eb303-0f5dd

Kontrolni broj: 0056d-2fba7-5300d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA BULJAN, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.