REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4550/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB …, iz Z., S. 26, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1047/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2765/2019-26 od 21. travnja 2021., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1047/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2765/2019-26 od 21. travnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prva dva pitanja koja se odnose na objektivnu preinaku tužbe tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti. U odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016. na koje se tuženica poziva revizijski sud se nije izjasnio o tumačenju odredbe članka 186.a. ZPP i o tome radi li se o objektivnoj preinaci tužbe kad tužitelj traži naknadu za prekovremeni rad, a potom na temelju istih činjeničnih tvrdnji traži naknadu za redovni rad – dodatke za rad u turnusu i smjenama.
3. Treće pitanje kojim tuženica pita može li se dolazak tužitelja u sjedište službe pola sata prije redovnog početka radnog vremena u svrhu besplatnog organiziranog prijevoza na radno mjesto smatrati radnim vremenom u smislu odredbe članka 2. toč.
3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća, odnosno u smislu odredbe članka 60. Zakona o radu, obzirom na to da u tom vremenu nije obavljao poslove prema uputama poslodavca također nije važno u smislu odredbe članka 385.a. st. 1. ZPP. Naime, rješenjem revizijskog suda broj Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. zauzeto je pravno shvaćanje da se takav rad ne može smatrati prekovremenim radom, ali „… vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati odnosno honorirati tužitelju, ali ne po osnovu prekovremenog rada. Odredbom čl. 39. citiranog Kolektivnog ugovora propisano je kako se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.“ (tako i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016.). U konkretnom slučaju tužitelju je dosuđena naknada za redovni rad u turnusu, što je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u navedenim odlukama. Prema tome, obzirom je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda, ono se ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 382. st. 2. i 3. ZPP (tako i Revd-3272/2021-2 od 12. listopada 2021.).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. st.1. u vezi s člankom 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
