Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-449/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. N. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I- 166/2021. (K-47/2021.) od 16. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog B. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj Kv I-166/2021. (K-47/2021.) od 16. studenog 2021. u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. N. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 7. i u svezi članka 153. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i članka 131. stavka 3. ZKP/08. produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Nadalje, optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 22. listopada 2020. do 20. siječnja 2021. te od 18. veljače 2021. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi B. N. po branitelju, odvjetniku J. P. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine, podredno da se istražni zatvor ponovno zamijeni nekom blažom mjerom iz članka 98. ZKP/08."

3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju egzistiraju opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha, a koji u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Žalbom optuženik osporava opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, valja istaknuti kako okolnosti i način počinjenja ovih kaznenih djela nadilaze granice uobičajenog načina počinjenja, pa kada se tome pridoda iskazani visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, bezobzirnosti i okrutnosti u inkriminiranom postupanju na štetu oštećenice, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, za sada, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7.1. Povrh toga, optuženik je pravomoćno osuđivan u Republici Hrvatskoj, i to za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01. - dalje: KZ/97.) presudom Županijskog suda u Zlataru, broj K-13/2003. od 17. listopada 2003., pravomoćnom 3. ožujka 2004. na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, a presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-772/2015. od 13. listopada 2015. za počinjenje kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u svezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora od jedne godine uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja tri godine, dok je u SR Njemačkoj osuđen 2002. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz nehaja na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Slijedom toga, evidentno je kako niti bezuvjetne niti uvjetne kazne kod optuženika nisu polučile specijalnopreventivnu svrhu i utjecale na njega da ubuduće svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima.

8. Kraj takvog stanja stvari, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja žalbeni navod optuženika kako se prilikom boravka na slobodi u istrazi pridržavao izrečenih mjera opreza te kako je od počinjenja kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđivan proteklo značajno vrijeme, pa se ista ne mogu dovesti u vezu s njegovim ponašanjem u zadnje vrijeme.

9. Nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je prvostupanjski sud već trebao okončati kazneni postupak i da je optuženik već trebao biti upućen na izdržavanje kazne zatvora jer pregledom spisa predmeta, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi postojao zastoj u postupanju prvostupanjskog suda.

10. U odnosu na žalbeni navod kako svako daljnje produljenje istražnog zatvora predstavlja izvršenje kazne zatvora koja će optuženiku biti izrečena ukoliko bude proglašen krivim, drugostupanjski sud napominje kako prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju kada se optuženiku stavlja na teret više kaznenih djela čiji su zaštitni objekti spolna sloboda i osobna sigurnost, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

12. Slijedom svega izloženog, a protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne može ostvariti njegovom zamjenom predloženim mjerama opreza.

13. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.