Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-583/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Zvonka Vrbana, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Draženke Miljuš zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D.B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 22. listopada 2021., poslovni broj Kv-273/2021. (K-53/2016.), u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenika D.B., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 22. listopada, poslovni broj: Kv-273/2021. (K-53/2016.) od 22. listopada 2021., na temelju čl. 505. st. 1., 506. st. 3. i 507. st. 1. u vezi čl. 501. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08-19) odbijen je zahtjev osuđenika D.B. podnijet po branitelju V.M., odvjetniku iz Z.od 25. svibnja 2021. (pravilno od 24. svibnja 2021.) te branitelju osuđenog D.S., odvjetniku iz O. od 18. lipnja 2021. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u O. broj K-53/16 od 17. listopada 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u S. broj Kž- 51/2017-8 od 22. travnja 2021., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbe je podnio osuđenik D.B.putem svojim punomoćnika Odvjetničkog društva M. i P. j.t.d. iz Z. i D. S., odvjetnika iz O.

2.1. Osuđenik se putem punomoćnika Odvjetničkog društva M. i P. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19 koju vidi u tome što su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezano za primjenu pravilne i zakonite prakse postupanja suda pri utvrđivanju odlučne činjenice ranije osuđivanosti osuđenika te prilikom odlučne pravne okolnosti nastupa rehabilitacije u odnosu na osuđenika, kao i odstupanja od zakonom propisane procedure postupanja o žaliteljevom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka ukazujući da nije razvidno da li se u pogledu pismena Općinskog državnog odvjetništva u O.radi o odgovoru iz čl. 506. st. 2. ZKP/08-19 ili o mišljenju iz čl. 506. st. 3. ZKP/08-19 pošto se u obrazloženju spominju oba termina, odnosno da je prvostupanjski sud prvo trebao zatražiti odgovor ODO u O. pa potom obaviti izvide, a potom zatražiti mišljenje ODO u O. time da nije vidljivo iz pobijanog rješenja da li su izvidi obavljeni i ako jesu koji, a shodno čemu ističe i u okviru relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-19 povrede odredbi čl. 506. st. 2. i 3. ZKP/08-19 te odredbe čl. 507. ZKP/08-19, a ukazuje i na proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava koje prileže spisu i samih tih isprava povezujući ih sa svojim podnescima od 25. svibnja 2021. i 18. rujna 2021. te priloga istim podnescima sveukupno ukazujući da se pobijano rješenje iz navedenih razloga ne može ispitati.

2.1.1. Što se tiče bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-19 ukazuje na povredu prava na kontradiktornost kaznenog postupka zagarantiranu osuđeniku kroz odredbu čl. 29. st. 1. i 2. alineja 2. i 6. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. st. 1. i 3. toč. b) i d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencije) koju vidi u tome što pismeno ODO-a u Osijeku povodom podnesenog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nije dostavljeno niti osuđeniku, a niti njegovom punomoćniku čime je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje – pozivajući se na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1436/2019. od 15. travnja 2021. i stavove Europskog suda za ljudska prava na koje se Ustavni sud Republike Hrvatske oslanja u citiranoj presudi.

2.1.2. Također se žali zbog povrede kaznenog zakona koju vidu u povredi odredbe čl. 469. st. 5. ZKP/08-19 a u vezi s čl. 495. ZKP/08-19, a koja određuje povredu kaznenog zakona od strane suda je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjenom radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezana, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu te se u obrazloženju žalbe opširno elaboriraju propusti drugostupanjskog suda, koji je odlučivao povodom žalbe na presudu Općinskog suda u O. br. K-53/16. od 17. listopada 2016., a posebice u pogledu nastupa rehabilitacije u odnosu na osuđenika, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

2.2. U žalbi podnesenoj po punomoćniku D.S., odvjetniku iz O. osuđenik D.B. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupaka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, time da bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kao i povredu kaznenog zakona uopće ne obrazlaže, dok generalno cijeneći sadržaj žalbe proizlazi da pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u pogledu dijela rješenja koje se odnosi na zahtjev za obnovu kaznenog postupka vezano za presudu Trgovačkog suda u O. br. P-10/19. vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju navedeni dokaz, odnosno naznačena presuda kao dokaz nije prikladna da dovede do obnove kaznenog postupka prema osuđeniku D.B., a osvrćući se i na zahtjev za obnovu kaznenog postupka koji je osuđenik podnio putem punomoćnika Odvjetničkog društva M. i P. ukazujući da je rehabilitacija od odlučnog značaja za izricanje bezuvjetne kazne zatvora jer je osuđenik do sada tretiran kao osuđivana osoba za istovrsno kazneno djelo, a da se osuđenik u vrijeme održavanja drugostupanjske sjednice vijeća imao smatrati neosuđivanom osobom, a što bi bilo od utjecaja na kaznu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova kaznenog postupka, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-456/2021. od 13. studenog 2021. vratilo spis s razgledavanja.

5. Kako se žalba osuđenika podnesena putem punomoćnika Odvjetničkog društva M. i P. te osuđenikova žalba podnesena po punomoćniku D.S. odvjetniku iz O., a koji se i osvrnuo na žalbu osuđenika podnesenu po drugom punomoćniku, međusobno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbeno rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08-19 jer je prvostupanjski sud nakon brižljive i sveukupne analize za svoju odluku dao valjane, logične, uvjerljive i dostatne razloge koje prihvaća i ovo vijeće time da se navedeni razlozi ukazuju i dostatno jasnima, posebice kada se žalbom problematizira da u razlozima rješenja nije navedeno, odnosno nije vidljivo da li je prvostupanjski sud proveo izvide i ako jeste koje, jer je iz toč. 25. obrazloženja vidljivo da je prvostupanjski sud u sklopu izvida zatražio podatke od Trgovačkog suda u O. o presudi toga suda br. P-10/19. te dobio podnesak toga suda od 13. listopada 2021. s podacima o navedenoj presudi.

7.1. Nesporno je da kako žalitelj naziva pismeno Općinskog državnog odvjetnika u O. je odgovor na, od strane osuđenika podnesen, zahtjev za obnovu kaznenog postupka jer to proizlazi iz toč. 8. obrazloženja, a osim toga i iz dopisa Općinskog suda u O. od 5. srpnja 2021., a koji se nalazi u spisu toga suda br. Kv-273/2021. Time što se u rješenju spominju oba termina i to odgovor i mišljenje nije od takvog značaja da bi pobijano rješenje činili nejasnim i nerazumljivim i da bi se to moglo podvesti pod žalbom ukazanu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7.1.1. Što se tiče drugog modaliteta kojim žalitelj smatra da je počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19, a to je da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava priležećih spisu predmeta i samih tih isprava za napomenuti je da žalitelj u žalbi ne konkretizira o kojima se to ispravama radi i u čemu se očituje ukazana znatna proturječnost, dok što se tiče nepoštivanja zakonske procedure vezano za odlučivanje, od strane prvostupanjskog suda, u odnosu na osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka o tome će biti riječi u kasnijem izlaganju u ovome rješenju.

7.2. Također nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbeno rješenje smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-19, a koju vidi u tome što prvostupanjski sud nije dostavio "pismeno" Općinskog državnog odvjetništva u O. osuđeniku i njegovom punomoćniku, smatrajući da je time osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer mu je uskraćeno pravo na kontradiktornost upirući na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1436/2019. od 15. travnja 2021. te prakse Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) na koju se ova presuda ustavnog suda oslanja.

7.2.1. Prvenstveno treba napomenuti da je citiranom presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske deklarirana kao povreda kontradiktornosti činjenica što odgovor državnog odvjetnika na žalbu optuženika na osuđujuću presudu nije dostavljen protivnoj stranci da bi ova na taj odgovor mogla reagirati prije donošenja drugostupanjske presude, dok se i praksa ESLJP-a na koju se žalitelj poziva kroz citiranu presudu ustavnog suda temelji na postupcima u kojima su donesene presude te problematizira procesna jednakost stranaka kroz pogled u prava na kontradiktorni postupak pred drugostupanjskim i trećestupanjskim sudom, a u kojem svjetlu je i na sastanku predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova sa službom evidencije Vrhovnog suda RH, koji je održan 17. prosinca 2012., donesen zaključak br. 7. koji glasi da odredbu čl. 473. ZKP/08-19 treba primijeniti sukladno čl. 6. st. 1. Konvencije te prema načelu jednakosti oružja i kontradiktornosti postupka odgovor državnog odvjetnika na žalbu optuženika prvostupanjski sud treba dostaviti protivnoj stranci, dakle sve gledano u svjetlu kontradiktornosti u suđenju pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

7.2.2. U konkretnom slučaju ne radi se o presudi kojom se odlučuje o krivnji, već o rješenju kojim se odlučuje o zahtjevu osuđenika za obnovom kaznenog postupka, dakle radi se o izvanrednom pravnom lijeku u kojem se, kako je već rečeno, ne odlučuje o krivnji, već se ispituje da li će se postupak eventualno vratiti u fazu kontradiktornosti, tako da prilikom odlučivanja o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka ne može doći do povrede načela kontradiktornosti, shodno čemu prvostupanjski sud i nije dužan u tom slučaju dostavljati suprotnoj strani odgovor, odnosno mišljenje državnog odvjetnika. Odgovor državnog odvjetnika na žalbu optuženika na osuđujuću presudu i odgovor državnog odvjetnika, odnosno mišljenje u odnosu na zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka nemaju istu procesnu snagu i ne mogu se procesno izjednačiti, a osim toga odluka o zahtjevu je rješenje, a ne presuda pa nije od nemalog značaja i činjenica da se žalbe na rješenja ne dostavljaju suprotnoj strani na odgovor, kako je to regulirano kod presude, shodno čemu se u konkretnom slučaju ne bi moglo raditi o povredi prava osuđenika na pravično suđenje povredom načela kontradiktornosti.

7.3. Što se tiče bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19 koju žalitelj vidi od strane prvostupanjskog suda povredom odredbi čl. 506. st. 2. i 3. ZKP/08-19 te čl. 507. ZKP/08-19, za napomenuti je da čl. 506. st. 2. ZKP/08-19 nije povrijeđen jer su oba zahtjeva za obnovu kaznenog postupka dostavljena na odgovor ODO O., a što je vidljivo iz dopisa prvostupanjskog suda od 5. srpnja 2021., a koji se nalazi u spisu toga suda br. Kv-273/2021.

7.3.1. Povreda odredbe čl. 506. st. 3. ZKP/08-19, tj. ne dostavljanje na mišljenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon odgovora i provedenih izvida ODO-u O. nije od odlučujućeg značaja jer nije uticala na pravilnost odluke, niti je na nju mogla uticati, a što uz povredu konkretne odredbe ZKP-a mora biti kumulativno ispunjeno da bi se radilo o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-19, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, posebice iz razloga što mišljenje ODO ne obavezuje sud.

7.3.2. Što se tiče povrede odredbe čl. 507. ZKP/08-19 iz žalbe nije vidljivo u čemu žalitelj vidi povredu ove odredbe osim ako ne smatra sukladno st. 1. citiranog zakonskog propisa da je prvostupanjski sud odluku donio, a da nije dostavio spis na mišljenje ODO O., a što također za odluku nije od relevantnog značaja iz ranije pomenutih razloga (navedenih pod 7.3.1. ovog rješenja).

7.4. Vezano za povredu kaznenog zakona koju žalitelj vidi u povredi, od strane prvostupanjskog suda odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08-19 koja određuje povredu kaznenog zakona od strane suda i to je li odlukom o kazni prilikom osude, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjenom rada za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu te se u obrazloženju žalbe kako je već ranije spomenuto opširno elaboriraju propusti drugostupanjskog suda koji je odlučivao o žalbi na citiranu presudu Općinskog suda u O., no isti žalbeni razlog je u odnosu na pobijano rješenje potpuno promašen, jer će o tome odlučivati Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odnosu na, od strane žalitelja, podneseni izvanredni pravni lijek, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7.4.1. Žalitelj u žalbi ne konkretizira u čemu je to prvostupanjski sud koji je odlučivao i donio rješenje o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka povrijedio kazneni zakon vezano za čl. 469. toč. 5. a u vezi s čl. 495. ZKP/08-19, a okolnosti koje se ističu u žalbi povodom ovog žalbenog osnova obavezuju prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom suđenja, no ne i prvostupanjski sud koji odlučuje o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka. Time što se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nepotrebno dotakao okolnosti koje se odnose na postupak i mogućnost, odnosno nemogućnost drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja po žalbi na naprijed citiranu prvostupanjsku presudu i koji ne odgovaraju žalitelju, te to ne bi automatski ukazivalo da bi prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o obnovi kaznenog postupka povrijedio kazneni zakon, a koji nije povrijedio, niti sa zaključkom da nastup rehabilitacije kroz implikaciju neosuđivanosti osuđenika u trenutku donošenja drugostupanjske presude nije prikladan za dozvoljavanje prave obnove kaznenog postupka iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19, koja se zahtjevom izrekom traži.

7.5. Punomoćnici osuđenika nisu neuke osobe, a u oba zahtjeva za obnovom kaznenog postupka je jasno i nedvojbeno naznačeno da se obnova traži iz zakonskog osnova iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19, dakle zahtjevi za obnovom su podneseni za tzv. pravu obnovu kaznenog postupka.

7.5.1. Sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19 obnova se može dopustiti ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem kaznenom zakonu, odnosno osudu za blažu pravnu kvalifikaciju, no ne i na blažu kaznu.

7.5.2. Zahtjevom za obnovu kaznenog postupka podnesenim od punomoćnika osuđenika Odvjetničkog društva M. i P., izrekom, kako je već i pomenuto se traži obnova kaznenog postupka iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19 i kojim zahtjevom se ukazuje na nastup rehabilitacije, kao i da je rehabilitacija relevantna za donošenje odluke o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka jer implicira osuđenikovu neosuđivanost u trenutku donošenja drugostupanjske presude.

7.5.3. Pravilno se od strane osuđenikovih punomoćnika i to od strane Odvjetničkog društva M. i P., kroz zahtjev za obnovu i žalbu, a od strane punomoćnika odvjetnika D.S.kroz žalbu ukazuje da rehabilitacija s obzirom na trenutak kada je nastupila implicira osuđenikovu neosuđivanost u trenutku donošenja drugostupanjske presude, no što je samo olakotna okolnost i koja može biti od uticaja samo na odmjeravanje kazne, ali rehabilitacija osuđenika ne bi mogla dovesti do njegova oslobođenja, a niti do osude za blažu pravnu kvalifikaciju, iz kojih se razloga može dopustiti obnova kaznenog postupka iz zakonskog osnova iz čl. 501. toč. 3. ZKP/08-19., već da bi se u konkretnom slučaju moglo samo raditi o situaciji u kojoj bi bila primjenjiva tzv. neprava obnova kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 4. ZKP/08-19, koja je za takvu situaciju i propisana, kako također pravilno zaključuje prvostupanjski sud. 7.5.4. Kako su oba zahtjeva za obnovu kaznenog postupka jasno podnesena iz zakonskog osnova iz čl. 501. st. 2. toč. 3. ZKP/08-19 prvostupanjski sud, sukladno čl. 505. st. 2. ZKP/08-19 nije imao osnova, a niti obavezu pozivati punomoćnika osuđenika Odvjetničko društvo M. i. p. da zahtjev dopuni ili ispravi, jer je prvostupanjski sud dužan pozvati podnositelja na dopunu samo ako je u zahtjevu za obnovu izostao zakonski osnov, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

7.5.5. Budući je prvostupanjski sud oba zahtjeva za obnovu kaznenog postupka dostavio ODO u O. zahtjeve za obnovu kaznenog postupka podnesenim od strane punomoćnika osuđenika prvostupanjski sud nije mogao te zahtjeve odbaciti (a posebice zahtjev podnesen po punomoćniku Odvjetničkom društvu M. i P.) temeljem čl. 506. ZKP/08-19 već je o njima morao meritorno odlučiti kako je pravilno i učinio, a osuđenik u svako vrijeme može podnijeti, iz razloga nastupjele rehabilitacije, zahtjev za nepravu obnovu kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 4. ZKP/08-19.

7.6. Nadalje, nije u pravu žalitelji niti kada pobija ožalbeno rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da presuda Trgovačkog suda u O. br. P-10/19. nije prikladna da se osuđeniku dozvoli obnova kaznenog postupka iz zakonskog osnova iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08-19, a koju presudu punomoćnik osuđenika odvjetnik D.S. smatra činjenicom i dokazom koja bi mogla dovesti do oslobađajuće presude osuđenika. Suprotno navodima žalbe koji nisu takve prirode da bi doveli u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda isti je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo također pravilan zaključak i pravilno primijenio kazneni zakon pravilno odlučivši da citirana presuda Trgovačkog suda u Osijeku nije prikladna da se osuđeniku dozvoli obnova kaznenog postupka iz zatraženog zakonskog osnova.

7.6.1. Naime, iz dopisa Trgovačkog suda u O. od 13. listopada 2021. br. 3. P- 205/2021-53, a koji je dostavljen prvostupanjskom sudu povodom njegova zahtjeva je vidljivo da je presuda toga suda br. P-10/19-27 od 19. ožujka 2019. ukinuta rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3164/19-2 od 15. lipnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovi postupak pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti čak niti o nepravomoćnoj presudi, već o nepostojećoj presudi, tako da činjenica i dokaz na koji se žalitelj u žalbi poziva više ne postoji. Žalbeni navod da je presuda na koju se poziva punomoćnik osuđenika ukinuta, što on niti ne spori, zbog nenadležnosti, nije od relevantnog značaja za donošenje odluke o obnovi kaznenog postupka, jer kako je već navedeno, te činjenice odnosno dokaza više nema, a osim toga za donošenje odluke o obnovi kaznenog postupka ako je dokaz na kojem se temelji takav zahtjev za obnovu presuda, relevantna može biti samo pravomoćna presuda.

8. Kako ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje, nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2.

ZKP/08-19 i odlučeno kao u izreci.

Osijek, 6. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Zvonko Vrban,v.r.