REPUBLIKA HRVATSKA

Psp-96/19

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K., odvjetniku u S., OIB:…, koji je zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika S. C. d.o.o., S., OIB: …, koji je

zastupan po zakonskim zastupnicima V. B. i J. B., a oni po

punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, te proglašenja rješenja od 6. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

I. Time što je u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 29. srpnja 2019. promijenio brave na ulaznim vratima u poslovne prostore br. 9. i br. 10. koji se nalaze na nekretnini katastarske oznake k. č. 4722/9, upisane u z.u. 14892, k.o. S., anagrafske oznake S., na prvom katu, te što je u razdoblju od 30.

srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. sa ulaznih vrata u predmetni poslovni prostor br. 10. skinuo tablu s natpisom ODVJETNIK M. K., na kojoj se nalaze kontakt podaci tužitelja i podaci o radnom vremenu tužitelja i što je u istom razdoblju, od 30. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019., skinuo s poštanskog sandučića koji se nalazi u hodniku koji vodi do predmetnih poslovnih prostora natpis ODVJETNIK M. K., tuženik je zasmetao tužitelja u posljednjem, mirnom i faktičnom neposrednom posjedu predmetnih poslovnih prostora i oduzeo mu posjed istih, pa je tuženik dužan uspostaviti u roku od 8 dana ranije stanje posjeda na način da isti postavi ranije postojeće brave na ulaznim vratima predmetnih poslovnih prostora i iste prostore preda u neposredan posjed tužitelju slobodan od svih osoba i njihovih stvari, da postavi tablu s natpisom ODVJETNIK M. K. na ulazna vrata predmetnog poslovnog prostora br. 10. te da u hodniku koji vodi do istog prostora postavi na poštanski sandučić natpis ODVJETNIK M. K., te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i oduzimanje tužiteljevog posjeda glede predmetnih poslovnih prostora.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Određuje se privremena mjera tako što se tuženiku-protivniku osiguranja nalaže da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, postavi ranije postojeće brave na ulaznim vratima u poslovne prostore br. 9 i br. 10 koji se nalaze na nekretnini katastarske oznake k. č. 4722/9, upisane u z.u. 14892, k.o. S., anagrafske oznake S.,

na prvom katu, i da tužitelju preda ključ od ulaznih vrata u zgradu u

kojoj se nalaze predmetni poslovni prostori i iste prostore preda u neposredan posjed tužitelju-predlagatelju osiguranja slobodan od svih osoba i njihovih stvari, te da u istom roku postavi na ulazna vrata predmetnog poslovnog prostora br. 10 tablu s natpisom ODVJETNIK M. K. i da u hodniku koji vodi do istog prostora na poštanski sandučić postavi natpis ODVJETNIK M. K..“

III. Dužan je tuženik u roku 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupak u iznosu od 2.200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. srpnja 2019. podnio tužbu protiv tuženog, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da u predmetnoj nekretnini, pobliže opisanoj u izreci presude, obavlja odvjetničku djelatnost. Nadalje, da je 26. srpnja 2019. (petak) tužitelj uobičajeno zaključao vrata svog odvjetničkog ureda. Međutim, kad je 29. srpnja 2019. došao na posao da je utvrdio da brava na ulaznim vratima odvjetničkog ureda promijenjena. Tužitelj da se potom poslužio samopomoći i promijenio bravu na ulaznim vratima odvjetničkog ureda. Međutim, tuženik da je 29. srpnja 2019. promijenio bravu na ulaznim vratima u zgradu i time onemogućio tužitelja u mirnom vršenju posjeda predmetnog odvjetničkog ureda. Ujedno je tužitelj istakao da mu je tuženik priopćio da je promijenio bravu iz razloga što tužitelj ne plaća zakupninu za predmetni poslovni prostor. Tužitelj je istakao da je on protiv tuženika pokrenuo ovrhu radi naplate potraživanja na ime zastupanja tuženika. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio utvrđenje čina smatranja posjeda i zabranu takvog ponašanja ubuduće.

Ujedno je tužitelj podnio prijedlog za određivanje privremene mjere.

U nastavku tužitelj je istakao da mu je tuženik s ulaznih vrata u odvjetnički ured skinuo tablu s natpisom odvjetnik M. K. s podacima o kontaktu i radnom vremenu, kao i ime s poštanskog sandučića.

Podneskom od 15. svibnja 2020., koji je u spis zaprimljen 18. svibnja 2020., tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da istim traži utvrđenje čina smatranja posjeda i zabranu takvog ponašanja ubuduće, sve na način kako je to specificirao u točki I. izreke rješenja. Ujedno je tim podneskom tuženik specificirao i prijedlog za određivanje privremene mjere.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik je istakao da su tužitelj i tuženik bili u zakupnom odnosu na način da je tuženik bio zakupodavac, a tužitelj zakupoprimac predmetnog odvjetničkog ureda u zgradi u S. na adresi S., Nadalje, da je tuženik otkazao tužitelju

predmetni zakup te da mu je po isteku otkaznog roka od 30 dana ostavio još dodatni rok od 15 dana za iseljenje. Međutim, kako tužitelj nije iselio u danom roku da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima odvjetničkog ureda 26. srpnja 2019. Kako je tužitelj 29. srpnja 2019. promijenio tu njihovu bravu, tuženik da je 29. srpnja 2019. promijenio bravu na ulaznim vratima u samo zgradu u kojoj se nalazi predmetni odvjetnički ured. Kako se vrata zgrade ne zaključavaju u periodu od 7-15 sati tužitelj da je nastavio koristiti predmetni odvjetnički ured te da je 6. lipnja 2019. samovoljno iselio iz predmetnog odvjetničkog ureda i tuženiku vratio sve ključeve, ali da je odbio potpisati primopredajni zpisnik.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem aneksa broj 1 ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 229/10 od 1. siječnja 2016., ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 229/10 od 1. lipnja 2010., prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 25 travnja 2019. sa izvatkom iz poslovnih knjiga, dopisa od 6. lipnja 2019. (otkaz ugovora o zakupu) s povratnicom, primopredajnog zapisnika od 6. rujna 2019., saslušanjem svjedoka I. V., Z. P., M. L.- tajnica tuženika,

pregledom priloženih fotografija, te saslušanjem parničnih stranaka.

4. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

5. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

7. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je čin za koji tužitelj tvrdi da je smetanje posjeda bio 26.-29. srpnja 2019. Predmetna tužba podnesena je 30. srpnja 2019., što proizlazi iz prijemnog štambilja.

Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom

3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Stoga je predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz svih izvedenih dokaza, a posebno priloženih ugovora i otkaza, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik:

- od 2010. odnosno 2016. bili u zakupnom odnosu na način da je tuženik bio zakupodavac, a tužitelj zakupoprimac predmetnog odvjetničkog ureda u zgradi u S. na adresi S., označenog brojevima 9. i 10.,

- da je dopisom od 6. lipnja 2019. tuženik otkazao predmetni zakupni odnos,

- da je po otkazu zakupa tuženik izvršio promjenu brave na ulaznim vratima odvjetničkog ureda, uklanjanje natpisa s imenom odvjetnika i kontakt podacima, te promijenio bravu na ulaznim vratima u zgradu.

9. Odredbom čl. 23. st. 2. ZV-a propisano je da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

10. Dakle, s obzirom na predmetni zakupni odnos tužitelj i tuženik nalazili su se u odnosu neposrednog i posrednog posjednika. Čin promjene brave na ulaznim vratima samog odvjetničkog ureda, a potom promjene brave na ulaznim vratima zgrade u kojoj se nalazi odvjetnički ured vezan je za otkaz predmetnog zakupnog odnosa, a koji otkaz tužitelj osporava.

Stoga bi dakle, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu zakupa i to na način je li predmetnim otkazom taj zakupni odnos prestao ili ne pa sukladno tome je li tužitelj neposredni posjednik na temelju zakupa ili ne. Kod takvog stanja stvari, sukladno citiranoj odredbi čl. 23. st. 2. ZV-a tuženik kao posredni posjednik (zakupodavac) nema pravo na posjedovnu zaštitu.

11. Naime, na podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda aktivno je legitimiran svaki posljednji, mirni i faktični posjednik, a to je i posredni posjednik - protiv trećih osoba, ali u nekim slučajevima, i protiv neposrednog posjednika (čl. 23. st. 2. ZV-a). ZV priznaje pravo posrednom posjedniku da traži zaštitu posjeda protiv neposrednog posjednika u parnici zbog smetanja posjeda samo ako, pritom, nije nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Ta je norma izvedena iz pravnog stajališta sa savjetovanja od 26. i 27. studenoga 1985., koje, međutim, nema identičan smisao. Naime, rasprava o tome može li posredni posjednik uopće tražiti posjedovnu zaštitu prema neposrednom posjedniku razbuktala se nakon donošenja ZOVO-a. Taj Zakon prihvatio je germansku definiciju posjeda, ali nije usvojio i njemačku doktrinu i praksu o tome da posredni posjednik ne može pokrenuti postupak zbog zaštite posjeda protiv neposrednog posjednika, već zaštitu smije tražiti samo u petitornoj parnici.

12. Stoga dakle, neposrednom posjedniku u odnosu na posrednog posjednika pripada posjedovna zaštita, a posrednom posjedniku u odnosu na neposrednog posjednika pripada petitorna zaštita u situaciji kad je nužno raspraviti o njihovom međusobnom odnosu.

Kod takvog stanja stvari u nastavku je potrebno raspraviti jesu li predmetne promjene brave na vratima odvjetničkog ureda, a potom na vratima zgrade, čin smetranja posjeda posrednog posjednika u odnosu na neposrednog posjednika.

13. Iz izvedenih dokaza, iskaza stranaka i svjedoka, sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik bili u zakupnom odnosu poslovnog prostora br 9. i 10. u zgradi u S.,

- da su to dvije susjedne prostorije povezane nutarnjim vratima zbog čega ured nosi brojeve 9. i 10.,

- da je tuženik otkazao zakup tužitelju

- da tužitelj po proteku otkaznog roka od 30 dana i dodatnog roka od 15 dana za iseljenje nije iselio iz predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik zbog toga 26. srpnja 2019. promijenio bravu na ulaznim vratima odvjetničkog reda zbog čega tužitelj nije mogao ući u ured, slijedom čega mu je u cijelosti oduzet posjed,

- da se tužitelj poslužio samopomoći u promijenio bravu na vratima odvjetničkog ureda nakon čega je mogao nesmetano koristiti ured, dakle, vratio je posjed,

- međutim, tuženik je potom 29. srpnja 2019. promijenio bravu na ulaznim vratima zgrade S., u kojoj se nalazi predmetni odvjetnički ured

čime je tužiteljeva samopomoć u pogledu promjene brave na ulaznim vratima odvjetničkog ureda ostala bez učinka, jer tužitelj nije vratio nesmetan posjed ureda,

- da je tuženik s ulaznih vrata ujedno skinuo natpis s imenom i prezimenom tužitelja i njegovim podacima o uredovnom vremenu te kontakt telefonu, a uklonio je i njegov ime s poštanskog sandučića,

- da je tim činom tuženik ograničio tužitelja u posjedovanju jer se ulazna vrata stambene zgrade u kojoj se nalazi odvjetnički ured zaključavaju nakon 15 h slijedom čega je tužitelj mogao ograničeno koristiti ured radnim danom u periodu od 7-15h kad su vrata zgrade otključana,

- da je na takav ograničeni način tužitelj vršio posjed do 6. rujna 2019. kad je iselio svoje stvari iz tog odvjetničkog ureda,

- da je tom prilikom tužitelj tuženiku vratio ključeve predmetnog odvjetničkog ureda i poštanskog sandučića,

- da su iskazi tužitelja i tuženika u pogledu činjenice da je tužitelj vratio ključeve odvjetničkog ureda suglasni, a jedino se razliku u pogledu načina na koji je tužitelj vratio ključeve, tužitelj tvrdi da je nefunkcionalne ključeva brave koju je zamijenio tuženik vratio tuženiku, a funkcionalne ključeve brave koju je on zamijenio kako bi ušao u ured ostavio na stolu u uredu nakon što je napustio ured, sam tuženik tvrdi da je oba kompleta ključeva tužitelj predao tajnici tuženika zajedno s ključevima poštanskog sandučića,

- da je tom prilikom (6. rujna 2019.) tužitelj odbio potpisati primopredajni zapisnik kojeg je sastavila tajnica tuženika,

- da je tužitelj naveo da je 6. rujna 2019. iselio iz predmetnog ureda jer je pronašao privremeni ured dok se ne riješi ova situacija,

- da je tužitelj ovu tužbu zbog smetanja posjeda podnio 30. srpnja 2019. te do danas ustraje u traženju posjedovne zaštite.

14. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje najprije je potrebno raspraviti je li tužiteljevo iseljenje 6. rujna 2019. predstavlja dobrovoljan čin napuštanja neposrednog posjeda, kako to tvrdi tuženik, ili se ne radi o tome.

S obzirom da je tužitelj 30. srpnja 2019. podnio tužbu zbog smetanja posjeda te da do danas ustraje u traženju posjedovne zaštite, čin iseljenja od 6. rujna 2019. je jedini čin kojim je tužitelj sebi omogućio normalno obavljanje odvjetničke djelatnosti dok čeka sudsku zaštitu. Naime, promjenom brave na ulaznim vratima zgrade tuženik je njega ograničio u neposrednom posjedu, a time i u nesmetanom obavljanju odvjetničke djelatnosti, jer mu je bio ograničen ulaz u odvjetnički ured s obzirom da je tužitelj mogao u ured pristupiti samo radnim danom u periodu od 7-15h. Pravo na posjedovnu zaštitu ima posjednik kojemu je posjed ili oduzet ili je uznemiravan u posjedovanju (čl. 21. st. 1. ZV-a). Promjenom brave na ulaznim vratima tuženik je tužitelja zasmetao u posjedu na način da nije mogao nesmetano obavljati svoju odvjetniku djelatnost. Stoga je tužitelju potreban privremeni ured za nesmetano obavljanje odvjetničke djelatnosti, tj. ured u koji može nesmetano pristupiti, a tužba zbog smetanja posjeda kojom tužitelj traži posjedovnu zaštitu je čin kojim je tužitelj jasno pokazao da nije napustio predmetni posjed, već štoviše, traži da ga sud vrati u neposredni posjed toga poslovnog prostora.

Vraćanjem ključeva predmetnog poslovnog prostora tužitelj se štiti od eventualne odgovornosti za naknadu štete i sl. u slučaju da izgubi parnicu zbog smetanja posjeda ili eventualnu petitornu parnicu koju bi mogao pokrenuti tuženik.

15. U odnosu na čin promjene brave na ulaznim vratima zgrade za navesti je slijedeće. Kako je sud naprijed naveo u odnosu posrednog i neposrednog posjednika, tužitelj kao posredni posjednik nema pravo na posjedovnu, već petitornu zaštitu, dok posjedovna zaštita pripada neposrednom posjedniku u odnosu na posrednog posjednika.

Stoga dakle, ako tuženik smatra da je otpala pravna osnova zakupa ovlašten je tražiti petitornu zaštitu, dakle pokrenuti redovni petitorni postupak u kojem će se raspraviti pitanje prava na posjed.

Kod takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kad tvrdi da prijepore oko njihovog zakupnog odnosa on i tuženik mogu riješiti, ili mirnim putem, ili putem suda, a tuženik ga ne može svojim činom isključiti iz posjeda. Naime, prema stajalištu sudske prakse, posredni posjednici, i kad ocjenjuju da se neposredni posjednik ponaša suprotno pravnom odnosu na kojem se temelji posredni posjed, nisu ovlašteni, suprotno volji neposrednog posjednika, po vlastitom sudu istom oduzeti posjed.

Slijedom navedenog tužbeni zahtjev ukazuje se kao osnovan. Za istaknuti je da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio predaju neposrednog posjeda predmetnog odvjetničkog ureda. Takav zahtjev uključuje i zahtjev za predaju ključeva zgrade jer predaja neposrednog posjeda predmetnog odvjetničkog ureda podrazumijeva sve što je potrebno za nesmetan posjed, a to znači i posjed ključa zgrade u kojoj se nalazi predmetni ured.

16. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev je osnovan slijedom čega ga je sud prihvatio i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

17. Prijedlog za izdavanjem privremene mjere odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ove mjere osiguranja. Ovo posebno zbog činjenice da tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja opasnosti, pa je ovaj prijedlog trebalo odbiti kao neosnovan, budući da je za određivanje privremene mjere potrebno kumulativno ispuniti pretpostavke za isto. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. Izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107715). U postupcima radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u iznosu od 2.000,00 kn.

Stoga je tužitelju obistinjen trošak za zastupanje po punomoćniku u iznosu od 2.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 200,00 kn na ime pristojbe rješenja, što ukupno iznosi 2.200,00 kn. Trošak pristojbe na tužbu nije priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužitelj doista snosio taj trošak.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/21). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke rješenja.

U Splitu 6. prosinca 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: tužitelju pod pun.,

tuženiku po pun.,

u spis

Broj zapisa: eb302-e77fb

Kontrolni broj: 046c5-6576b-f5843

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.