Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-1196/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., OIB:..., iz O., zastupane po opunomoćeniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženog centra, OIB:..., O., zastupanog po D. M., odvjetniku u O. društvu S. & M. j.t.d., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. studenog 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, A. F, odvjetnika u O. i opunomoćenika tuženika, odvjetnika D. M., 6. prosinca 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom centru, OIB:..., O., isplatiti tužiteljici M. T., OIB:..., iz O., 6.837,03 kuna (šesttisućaosamstotridesetsedamkunaitrilipe) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom

na

iznose:

- 486,03 kn od 16.1.2016. pa do isplate,

- 486,03 kn od 16. 2. 2016. pa do isplate,

- 486,03 kn od 16.3.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.4.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.5.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.6.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.7.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.8.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.9.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.10.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.11.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.12.2016. pa do isplate,

- 488,11 kn od 16.1.2017. pa do isplate,

- 497,87 kn od 16.2.2017. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom centru, OIB:..., O., da tužiteljici M. T., OIB:..., iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kuna (dvijetisućeosamstodvanaestkunaipedesetlipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 6. prosinca 2021. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. siječnja 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno, sukladno čl. III. Dodatka. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Odredba čl. III Izmjene Dodatka Sporazumu od 26. studenog 2011. glasi: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn. bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- za dva tromjesječja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesječja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.” Tužiteljica navodi i kako je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesječje 2015. prema kojem je on realno veći za 1,2 %, u odnosu na isto tromjesječje 2014., dok je prema objavi podataka za treće tromjesječje 2015. od 27. studenog 2015., u odnosu na isto razdoblje 2014. BDP realno veći 2,8 %. Isti podaci objavljeni su i dana 4. prosinca 2015. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BDP prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesječju 2015. BDP je porastao za 1,9 % ( podaci DSZ od 4. ožujka 2016.) u odnosu na isto tromjesječje 2014. Tužiteljica stoga smatra kako iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice kako je to propisano u citiranom čl. III. Izmjena Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje, bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37 kn. Prema navodima tužiteljice tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, te je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu, tj. osnovicu od 5.108,84 kn, zbog čega tužiteljica potražuje razliku manje isplaćene plaće za sve plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017., kao i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako nije sporno da je tužiteljica radnica tuženika, kao i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, navodeći kako isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Ističe kako su izmjene i dopune sporazuma donesene na nezakonit način s obzirom na to da ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici. Navodi kako Vlada može zasjedati ako je na sjednici nazočna većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u slučajevima propisanim čl. 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose tako da odsutni članovi Vlade glasaju preko telefona, ali smatra kako u tom slučaju tako donesena odluka, a sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade mora biti potvrđena na idućoj sjednici Vlade, navodeći kako isto u ovom slučaju nije učinjeno, a što prema stavu tuženika čini izmjene i dopune sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama bez pravnog učinka. Tuženik navodi kako je, da bi izmjene Kolektivnih ugovora bile pravno relevantne i obvezujuće, potrebno da ih potpišu i ovjere svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni Kolektivni ugovor, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda broj Gž-5/05 od 07. ožujka 2010. Slijedom toga, tuženik smatra kako zbog činjenice da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisane od strane manje potpisnika od prethodnih sporazuma, odnosno da nisu sve stranke ugovora prihvatile navedene Izmjene i dopune, iste nisu pravno relevantne niti obvezujuće, odnosno da su iste ništetne. Navodi i kako je Arbitražna odluka od 7. studenog 2011. sporna obzirom da u njoj nije sudjelovao, niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženik također ističe kako je čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma od 26. kolovoza 2011. predviđeno kako će se za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Tuženik navodi kako je iz dokumentacije koja je prilog spisu razvidno da je pad BDP trajao više od tri godine, od dana potpisa Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, te da bi do primjene povećane osnovice, ukoliko bi bili osnovani navodi tužitelja, a što tuženik i dalje osporava, moglo doći tek od 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa usklađenje određeno čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. Opreza radi, tuženik je i istaknuo prigovor zastare.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj ističe kako je neosnovan i pogrešan stav tuženika da sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, moraju biti sačinjene i sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-408/12 i odluku Ustavnog suda RH broj U-III/3535/12 iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora. Navodi kako je Samostalni sindikat zdravstva parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, iz čega je razvidno da je pravilno i ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tužitelj ističe kako je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji u čl. 51. st. 4. propisuje: “Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.” Zbog svega navedenog tužitelj smatra kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno obvezujuće, te predstavljaju pravnu osnovu za primjenu osnovice u iznosu od 5.415,37 kn. U odnosu na osporavanje valjanosti Arbitražne odluke od strane tuženika, tužitelj navodi kako nije nužno da svi sindikati čija je reprezentativnost utvrđenja, ili oni sindikati koji su sudjelovali u pregovorima, potpišu i dodatke kolektivnom ugovoru. Tužitelj navodi kako nije jasno koje su izmjene i dopune sporazumu Vlade RH i Sindikata ništetne, a čiju zakonitost tuženik osporava zbog načina odlučivanja i donošenja iz razloga što je bilo više izmjena i dopuna. Tužitelj navodi kako se njega ne tiče način na koji je Vlada RH donijela odluku o prihvaćanju izmjena i dopuna sporazuma. Navodi kako je Vlada takve sporazum prihvatila i ovjerila potpisom predsjednika Vlade ili druge ovlaštene osobe, a ako je Vlada RH propustila proceduru održavanja svojih sjednica, smatra da je to njena politička odgovornost te da se ne može izvršna vlast osloboditi svojih prihvaćenih obveza pozivajući se na svoje pogreške u proceduri. Osim toga, tužitelj navodi i kako je nakon potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, 28. prosinca 2012. doneseno Vjerodostojno tumačenje kojim se konstatira potpisivanje ranijih sporazuma, pa se time dokazuje postojanost i vjerodostojnost svih sporazuma i dodataka. Tužitelj dodaje i kako tuženik pogrešno tumači odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s obzirom da tom odredbom nije odgođena primjena osnovice iz čl. III., a kako je o tom pitanju i zauzeo stav Vrhovni sud RH U odluci broj Revr-111/20.

4. U tijeku postupka sud je pročitao izračun razlike plaće tužiteljice, Izvješća Državnog zavoda za statistiku, obračunske liste za isplatu plaća tužiteljice, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. te ostalu dokumentaciju u spisu.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužiteljica u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod tuženika koji joj je u utuženom razdoblju isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

8. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravna valjanost Arbitražne odluke od 7. studenog 2011., kao i ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

9. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, a kojim je određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Državni zavod za statistiku je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014., dok je priopćenjem od 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem je navedeno kako je BDP realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, pa aritmetička sredina te dvije stope iznosi upravo 2 %. Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženik bilo dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. u iznosu od 5.415,37 kn počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.

10. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a što tuženik nije dokazao. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune.

11. U odnosu na prigovore tuženika o nevaljanosti Arbitražne odluke, u uvodu iste stoji kako je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009., a iz Dodatka sporazumu je vidljivo kako je isti potpisan po predstavniku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Arbitražna odluka je donesena i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi – potpisnika Dodatka Sporazumu, dakle na temelju dokumenata koje je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je imao svoje predstavnike koji su bili članovi arbitraže koja je donijela spornu Arbitražnu odluku, a to su mr. sc. Ivica Babić iz Hrvatskog liječničkog sindikata i Zvonimir Laktašić iz Sindikata hrvatskih učitelja, koji su predstavljali sindikate javnih službi, potpisnike Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., a jedan od tih potpisnika je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je preko svojih predstavnika sudjelovao u donošenju Arbitražne odluke, a nije niti bilo potrebno da svaki od sindikata javnih službi sudjeluje u njenom donošenju, pa je prigovor tuženika o njenoj nevaljanosti iz navedenih razloga u cijelosti neosnovan.

12. Nisu od važnosti tuženikovi navodi da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu donesene na nezakonit način obzirom da ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, jer se ne radi o jednostranoj odluci već o kolektivnom ugovoru koji obvezuje kada se sklopi (članak 194. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje - ZOR)). Ispitujući po službenoj dužnosti ništetnost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, utvrđeno je kako ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi Izmjene i dopune bile ništetne.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i pravno valjanu Arbitražnu odluku od 7. studenog 2011.

14. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. ZOR-a sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

15. Tuženik tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

16. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom 6.837,03 kuna, visinu kojeg opunomoćenik tuženika na ročištu održanom 17. studenog 2021. nije osporio. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 6.837,03 kuna, kao pod točkom I. izreke presude.

17. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Budući da je tužba tužiteljice predana ovom sudu 12. siječnja 2021., a člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.

18. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. – dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.) koji se primjenjuje na ovaj spor, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porezu na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada pravo ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao pod točkom II. izreke presude.

19. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te joj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00, kn za sastav podneska od 29. lipnja 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 17. studenog 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna, što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. Sud smatra kako su svi navedeni troškovi bili nužni i potrebni za vođenje parnice. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 6. prosinca 2021.

Sutkinja: Ljiljana Jakša v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku Ž. P., odvjetniku u Z.

2. tuženiku po opunomoćeniku D. M., odvjetniku u O.

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb302-dba32

Kontrolni broj: 05507-7862b-7914d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.