REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-4079/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. K., O.: …, S., zastupanog po punomoćnici

M. M., odvjetnici u T., protiv tuženika E. & S. bank d.d.,

O.: …., R., zastupano po punomoćnicima,

odvjetnicima iz OD M. & K. d.o.o. Z., radi isplate,

nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 19. listopada 2021. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, M. G., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice M. M., te zamjenice punomoćnika tuženika, P. L.-S.,

odvjetničke vježbenice u O.D. M. & K., 3. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103994282, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja S. B. K., O.: …, S., i tuženika

E.&S. B. d. d. O.: … R., solemniziranog kod N. V., javnog bilježnika u V., pod posl. brojem OV-7708/08 u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s važećim odlukama tuženika.

II. Utvrđuju se ništetnim ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103994282, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja S. B. K., O.: …, S., i tuženika

E.&S. B. d. d. O.: … R., solemniziranog kod N. V., javnog bilježnika u V., pod posl. brojem O.-7708/08 u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF).

III. Nalaže se tuženiku E.&S. B. d. d. O.: …

R., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. B. K.,

O.: …., S., iznos od 144.803,90 kuna zajedno sa zateznom

kamatom koja se na svaki pojedini iznos obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 142,57 od 23.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 59,19 od 24.11.2008 pa do isplate

- na iznos od 93,10 od 19.12.2008 pa do isplate

- na iznos od 222,40 od 23.1.2009 pa do isplate

- na iznos od 252,72 od 19.2.2009 pa do isplate

- na iznos od 147,57 od 20.3.2009 pa do isplate

- na iznos od 267,52 od 23.4.2009 pa do isplate

- na iznos od 215,58 od 26.5.2009 pa do isplate

- na iznos od 235,33 kn od 24.6.2009 pa do isplate

- na iznos od 215,38 kn od 24.7.2009 pa do isplate

- na iznos od 227,3 kn od 26.8.2009 pa do isplate

- na iznos od 216,50 kn od 23.9.2009 pa do isplate

- na iznos od 204,72 kn od 23.10.2009 pa do isplate

- na iznos od 233,25 kn od 20.11.2009 pa do isplate

- na iznos od 242,96 kn od 23.12.2009 pa do isplate

- na iznos od 293,69 kn od 27.1.2010 pa do isplate

- na iznos od 299,00 kn od 26.2.2010 pa do isplate

- na iznos od 356,02 kn od 25.3.2010 pa do isplate

- na iznos od 340,33 kn od 28.4.2010 pa do isplate

- na iznos od 332,26 kn od 24.5.2010 pa do isplate

- na iznos od 458,89 kn od 28.6.2010 pa do isplate

- na iznos od 444,56 kn od 29.7.2010 pa do isplate

- na iznos od 572,73 kn od 25.8.2010 pa do isplate

- na iznos od 579,88 kn od 24.9.2010 pa do isplate

- na iznos od 461,76 kn od 22.10.2010 pa do isplate

- na iznos od 499,48 kn od 17.11.2010 pa do isplate

- na iznos od 664,24 kn od 22.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 580,77 kn od 24.1.2011 pa do isplate

- na iznos od 613,44 kn od 18.2.2011 pa do isplate

- na iznos od 659,28 kn od 18.3.2011 pa do isplate

- na iznos od 603,85 kn od 20.4.2011 pa do isplate

- na iznos od 625,42 kn od 23.5.2011 pa do isplate

- na iznos od 741,57 kn od 27.6.2011 pa do isplate

- na iznos od 833,27 kn od 22.7.2011 pa do isplate

- na iznos od 905,89 kn od 25.8.2011 pa do isplate

- na iznos od 694,23 kn od 23.9.2011 pa do isplate

- na iznos od 609,99 kn od 24.10.2011 pa do isplate

- na iznos od 601,74 kn od 23.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 647,68 kn od 21.12.2011 pa do isplate

- na iznos od 690,01 kn od 26.1.2012 pa do isplate

- na iznos od 700,17 kn od 23.2.2012 pa do isplate

- na iznos od 675,26 kn od 29.3.2012 pa do isplate

- na iznos od684,49 kn od 2.5.2012 pa do isplate

- na iznos od 700,00 kn od 1.6.2012 pa do isplate

- na iznos od 685,42 kn od 3.7.2012 pa do isplate

- na iznos od 686,35 kn od 1.8.2012 pa do isplate

- na iznos od 638,59 kn od 12.9.2012 pa do isplate

- na iznos od 669,51 kn od 12.10.2012 pa do isplate

- na iznos od 678,96 kn od 7.11.2012 pa do isplate

- na iznos od 675,75 kn od 10.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 617,91 kn od 25.1.2013 pa do isplate

- na iznos od 640,68 kn od 20.2.2013 pa do isplate

- na iznos od 652,09 kn od 25.2.2013 pa do isplate

- na iznos od 687,02 kn od 17.4.2013 pa do isplate

- na iznos od 637,25 kn od 8.5.2013 pa do isplate

- na iznos od 612,83 kn od 11.5.2013 pa do isplate

- na iznos od 590,82 kn od 31.5.2013 pa do isplate

- na iznos od 609,18 kn od 5.7.2013 pa do isplate

- na iznos od 619,66 kn od 7.8.2013 pa do isplate

- na iznos od 669,20 kn od 7.10.2013 pa do isplate

- na iznos od 669,20 kn od 7.10.2013 pa do isplate

- na iznos od 673,11 kn od 21.12.2013 pa do isplate

- na iznos od 660,25 kn od 3.1.2014 pa do isplate

- na iznos od 300,67 kn od 6.2.2014 pa do isplate

- na iznos od 300,67 kn od 6.2.2014 pa do isplate

- na iznos od 304,93 kn od 11.4.2014 pa do isplate

- na iznos od 282,41 kn od 13.5.2014 pa do isplate

- na iznos od 289,62 kn od 24.5.2014 pa do isplate

- na iznos od 111.178,09 kn od 30.6.2014 pa do isplate

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 9.726,33 kuna te se prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku E.&S. B. d. d. O.: …

R., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. B. K.,

O.: …, S., trošak parničnog postupka u iznosu od

16.553,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom teče od 4. prosinca 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana isplate, a određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 6.250,00 kuna više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

VI. Odbija tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi zahtijeva utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba iz ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 16. lipnja 2008. kojim je tuženik stavio tužitelju iznos od 75.700,00 CHF na raspolaganje. Navodi da se Ugovorom o kreditu tužitelj obvezuje navedeni iznos vratiti u doku od 25 godina, odnosno 300 mjeseci, uz valutnu klauzulu te mu isplatiti redovnu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,550%. Tužitelj da je kredit prijevremeno otplatio 1. srpnja 2014.

1.1. U daljnjem dijelu tužbe, tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-140/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštenu ugovornu odredbu temeljem koje je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara a koji utječu na promjenu ugovorene kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i dovelo do jednostranog povećanja kamatne stope na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. da je odbijena revizija tuženika kao neosnovana te izražen stav suda u odnosu na problematiku ugovaranja kamatne stope.

1.2. Uvažavajući stav VSRH tužitelj smatra da su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu iz predmetnog Ugovora o kreditu protivne svima načelima obveznog prava, nepoštene i nerazumljive, protivne čl. 269. i 272. ZOO-a, jer činidba nije odrediva te da je ugovor u tom dijelu ništetan, pa da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora stekao.

2. Tužitelj je podneskom od 30. rujna 2021. (list 323-325) precizirao točku III. tužbenog zahtjeva shodno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. srpnja 2020. (list 95-109) u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

3.1. Tuženik ističe prigovore mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, promašene aktivne legitimacije i zastare potraživanja.

3.2. Tuženik dalje, opširno obrazlaže o nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule izražene u CHF, o odluci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda R. H. u kolektivnom postupku, o informiranosti tužitelja i postupanju tuženika u fazi pregovora, nepostojanju «ekstra profita» Banke, nepostojanju znatne neravnoteže, metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa, kamatnoj stopi od 3,23%. obrazlažući o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima Dalje, ističe da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju

3.3 Tuženik dalje, u odgovoru na tužbu ističe prigovor radi prebijanja, a ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope to bi tuženik imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,55% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). Ističe da je tužitelju već u svibnju 2011. godine kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene i to na visinu od 5,35% te je tijekom daljnje otplate kredita bila niža od početno ugovorene kamatne stope da bi 01.01.2014. godine bila snižena na visinu od 3,23% (fiksiranje kamatne stope sukladno ZIDZPK NN 104/12). Tužitelj više ne bi uživao zaštitu sniženih kamatnih stopa kao i zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom.

4. Tuženik je podneskom od 20. srpnja 2021. (list 288-294) sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka specificirao prigovor radi prijeboja utvrdio razliku od 9.726,33 kn, koji iznos tuženik stavlja u prijeboj.

5. Sud je posebnim rješenjem poslovnog broja P-4079/2019 od 6. travnja 2021. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje u pravnom predmetu kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovnog broja Gž-591/2021 od 29. lipnja 2021.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103994282,sklopljenog između E. & S. bank d.d. kao banke i S. B. K. kao korisnika kredita i

M. B. K. kao jamca platca i V. d.o.o. kao založnog dužnika od 16. lipnja 2008. solemniziran po javnom bilježniku N. V. iz V. pod brojem O. - 7708/08 od 16. lipnja 2008. (list 17-28 spisa), pregleda prometa po partiji kredita 5103994282 za razdoblje od 17. lipnja 2008. do 12. srpnja 2014. izdano po E. & S. bank d.d. od 19. travnja 2019 (list 29-37), otplatnog plana za kredit broj 5103994282 od 12. listopada 2010. (list 38-41), otplatnog plana za kredit broj 5103994282 od 29. travnja 2019. (list 42-48), otplatnog plana za kredit broj 5103994282 od 3. svibnja 2011. (list 49-82), otplatnog plana za kredit broj 5103994282 od 6. listopada 2021. (list 83-86), otplatnog plana za kredit broj 5103994282 od 3. svibnja 2011. (list 156-159), reklamnog materijala tuženika za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD (list 111-118), Informacije tuženika Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 119-123), brošure S. krediti E. B. (list 125-135),

dopisa HNB-a od 7. lipnja 2013. (list 144-146), obavijesti o promjeni kamatne stope za kredit broj 5103994282 od 6. listopada 2011.(list 148),obavijesti o promjeni kamatne stope za kredit broj 5103994282 od 3. svibnja 2011.(list 154),obavijesti o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013. (list 181),obavijesti o kreditu od 15. siječnja 2014. sa otplatnim planom (list 182-186), priopćenja Ministarstva financija RH od 14. siječnja 2014. (list 187), očitovanja HNB-a na neke CHF činjenice od 21. siječnja 2015. (list 161-171), Metodologije E. B. utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 173-179), priopćenja HNB za javnost od 16. ožujka 2015. (list188-189), financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po C. za vještačenja d.o.o., čitanjem nalaza vještačenja i mišljenja C. za vještačenja d.o.o. izrađenog po I. L., stalnoj sudskoj vještakinji za financije računovodstvo i poreze od 29.lipnja 2021. (list 269-279). S. je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinja J. V. i D. K. kao nepotrebnim.

7. Tužitelj S. B. K. u iskazu navodi da je 16. lipnja 2008. sklopio ugovor o kreditu sa tuženikom, da je iznos kredita bio 75.700,00 CHF sa rokom vraćanja od 25 godina. Navodi da je 2014. godine, misli u lipnju, zatvorio kredit, na način da je obitelj prodala stan na kojemu je bila hipoteka od banke za cijenu koliko je bilo da se isplati banka, odnosno kredit u cijelosti. Oko sklapanja kredita navodi da je u kreditu označena njegova tadašnja supruga M. B. K., da su u to vrijeme kupovali stan i bilo mu je potrebno otprilike 40.000,00 eura. Prijatelj iz W. štedionice da ga je uputio na E. banku, jer su oni u tom trenutku bili najpovoljniji, da je razgovarao u toj banci sa osobnim bankarom koji mu je napravio izračun za kredit u CHF i drugi izračun za kredit u eurima. Ugovor sklopljen i razgovori izvršeni u poslovnici banke u V.. U tom trenutku, da mu je rata koju bi trebao plaćati u CHF bila povoljnija za stotinjak, a možda i za 300 kn od rate u eurima. Posebno oko kamata mu je navedeno da to može varirati oko stotinjak kuna više, a isto tako oko tečaja valute, uslijed čega je konačno sklopio ugovor.

7.1. Na upit suda je li se još negdje drugdje interesirao ili savjetovao oko kamate, tečaja CHF i kredita, navodi da nije, jer u tom trenutku nije izgledalo da bi bilo potrebno, a znao je sam da i u ostalim bankama nisu nešto povoljniji uvjeti od navedenog.

7.2. Na upit zamjenika punomoćnika tužitelja, je li mu tko iz banke prije sklapanja ugovora predočio posebno da banka ima pravo samostalno mijenjati kamatnu stopu, tužitelj odgovara da nije. Na daljnji upit istoga, je li mu tko iz banke objasnio valutnu klauzulu, tužitelj odgovara da nije, a na upit koliko mu je porasla rata od početka otplaćivanja, tužitelj odgovara, 100% sa visine od 1.500,00 kn u početku, a nakon otprilike tri godine da je rata bila 3.000,00 kn. Na upit zamjenika punomoćnika tuženika, je li u vrijeme kada je sklapao ugovor, posebno još negdje interesirao, informirao oko valutne klauzule i što ona znači, tužitelj odgovara da nije.

8. Čitanjem nalaza i mišljenja izrađenog po I. L., stalnoj sudskoj vještakinji za financije računovodstvo i poreze proizlazi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope te tečaja, na štetu tužitelja, u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedili prilikom isplate kredita više platio: iznos od 1.607,41 kn zbog rasta kamatne stope te iznos od 152.995,09 kn zbog rasta tečaja, slijedom čega je zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na početne vrijednosti ukupno preplatio iznos od 154.602,50 kn 8.1. Dalje proizlazi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope te tečaja na niže u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedili prilikom isplate kredita manje platio: iznos od 9.726,33 kn zbog smanjenja kamatne stope te iznos od 72,27 kn zbog nižeg tečaja, slijedom čega je zbog primjene niže kamatne stope i tečaja u odnosu na vrijednosti prilikom isplate kredita ukupno manje platio iznos od 9.798,60 kn

8.2. Vještakinja navodi da je uzevši u obzir sve promjene kamatnih stopa i tečaja bilo u korist ili na štetu tužitelja, tužitelj ukupno preplatio iznos od 144.803,90 kn od kojeg iznosa je 152.922,82 kn ukupno više plaćeno zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita te je zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom realizacije kredita tužitelj ukupno platio manje 8.118,92 kn.

9. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza zasebno te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Sud kao nesporno utvrđuje sljedeće:

- da su tuženik, u svojstvu banke i kreditora, a tužitelj u svojstvu korisnika kredita te M. B. K. kao jamac platac i V. d.o.o. kao založni dužnik sklopili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103994282 od 16. lipnja 2008. solemniziran po javnom bilježniku N. V. iz V. pod brojem OV-7708/08

od 16. lipnja 2008. (list 17-28 spisa),

- da je odredbom čl. 2. ugovora, iznos kredita 75.700,00 CHF protuvrijednost u kunama,

- da je odredbom čl. 3. ugovora označena namjena kao sstambenog kredita građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu,

da je odredbama čl. 6. i 7. ugovoren rok vraćanja 300 mjeseci i otplata kredita u 300 mjesečnih anuiteta. Određen iznos anuiteta 467,13 CHF i ugovorena valutna klauzula

- da je odredbom čl. 8. ugovorena promjenjiva kamatra stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 5,550% godišnje te ugovoreno da su ugovorne stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

- da je tuženik isplatio svoju ugovornu obvezu po opisanom ugovoru o kreditu prijevremenom otplatom 1. srpnja 2014. čime je ugovorni odnos prestao.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnih pojedinih ugovornih odredbi i to odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te sukladno tome i zahtjev za isplatom stečenog bez osnove u vidu isplate preplate po osnovi ništetnih odredbi.

12. U pogledu tuženikovog prigovora promašene aktivne legitimacije tužitelja, u smislu da pojedine uplate nisu izvršene od strane tužitelja, već od strane jamca- platca M. B. K., pa da nije pravno dopušteno, niti moguće potraživati povrat navodno preplaćenih iznosa u cijelosti, već bi tužitelj mogao eventualno potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam vršio, zbog čega tuženik u tome dijelu osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, sud takav prigovor otklanja kao neosnovan.

12.1. Okolnost da bi neke iznose na ime obveze po kreditu platila treća osobe, nije relevantna za odlučivanje u ovom predmetu, jer je jasno da su isti plaćeni na ime ispunjavanja ugovorne obveze tužitelja po predmetnom Ugovora o kreditu koji je nesporno sklopio tužitelj.

12.2. Dalje, u pogledu aktivne legitimacije naglasiti je da, prema praksi S. E. unije , za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača. iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost valutne klauzule niti nije povreda manjeg značaja, jer se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, pa tako i tužitelj koji je po zvanju pomorski nautičar, u odnosu na banku, kreditora, dijele jednak podređen položaj.

13. U pogledu tuženikovog prigovora zastare tužiteljevog potraživanja koji temelji na odredbi čl. 118. ZZP-a, u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i primjene trogodišnjeg zastarnog roka, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima, sud i taj prigovor otklanja kao neosnovan, sve iz razloga koji slijede;

14. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV- 47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti kao o prethodnom pitanju.

15. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Odredbom čl. 1111.st. 1. ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

17. Slijedom navedenog rok iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 225. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a, za zastaru restitucijskog zahtjeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, a kojom se utvrđuju nepoštene i ništetne pojedine odredbe predmetnog Ugovora o kreditu.

18. Sud je stajališta da se u predmetnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadom štete za koju je zastara podnošenja zahtjeva tri godine. Zahtjev za povratom plaćenog po osnovu ništetnog ugovora ili ugovorne odredbe tipičan je slučaj stjecanja bez osnove s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala, kako to propisuje naprijed citirana odredba čl. 1111. ZOO-a.

19. Uputiti je stoga, na osnovnu razliku između naknade štete i stjecanja bez osnove, a to je da činidba temeljem koje je došlo do promjene u imovini ne može biti štetna radnja. Naime, protupravnost je konstitutivni element građanskog delikta i pretpostavka odgovornosti za štetu, pa će njezina prisutnost u činjeničnom stanju redovito značiti da se radi o odnosu odgovornosti za štetu, a ne stjecanju bez osnove. Dakle, kod odgovornosti za štetu bitno je utvrditi uništenje ili oštećenje imovine i tko je za to odgovoran, dok je kod stjecanja bez osnove bitno je da je došlo do stjecanja neke imovinske koristi koja se ne može opravdati pravno priznatom osnovom, a krivnja i protupravnost su irelevantni.

20. Odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. S tim u svezi, kad se u Zakonu govori o "naknadi štete", misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Isti obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Nije moguće da bi u predmetnoj parnici sud bio vezan utvrđenjem iz "kolektivne presude" u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin "naknade štete" iz odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu i cilju te odredbe.

22. Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u pogledu kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovnog broja Pž-7129/13-4 od 13.

lipnja 2014., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom poslovnog broja

Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. (između ostalih i tuženika u ovom sporu) kao neosnovane. Ustavna tužba u odnosu na navedene presude u dijelu koji se odnosi na odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odbijena je odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015,U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016.

23. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj H. savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. ("NN broj" 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona ("NN" broj N 79/07, 125/07, 75/09,

79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. tog Zakona, te suprotno odredbama ZOO-a te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

24. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovnog broja Pž-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. Povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

25. Presudom istog suda poslovnog broja Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

26. Ponoviti je da se e prema odredbi članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na ista pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

27. Uputiti je i na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj

41/14, 110/15, 14/19) koja propisuje: "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."

28. Iz navedenih razloga, citirane odredba ZPP-a i ZZP propisuju izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

29. Slijedom toga, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka, ner nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza.

30. Dalje, kako je iz opisanih razloga, sud vezan presudom T rgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. I odlukom Visokog trgovačkog suda , te kako je sud utvrdio da je odredbama članaka 7. i 8. predmetnog ugovora o kredit,u ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je tom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, to sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je utvrditi da su ništetne one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci pod I. i II.

31. Iz naprijed opisanog i utvrđenog, posljedično proizlazi da je tužitelj sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju iznose koje je tužitelj preplatio po osnovi ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, dakle, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate te je dužan vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio zbog rastah promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotnu ugovorenu.

32. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća kao detaljan, obrazložen i izrađen po pravilima struke, iz kojega je razvidan iznos preplate po ništetnim odredbama, uzimajući u obzir da stranke nisu imale prigovora na obračun.

33. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa kako je precizirani tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje, sud isti smatra osnovanim.

34. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je stoga, kao banka, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a dužan vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF, kao nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe, a sve na način kako je to naprijed opisano.

35. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

36. Zbog svega navedenog, sud je odlučio kao u točki III. izreke.

37. Tuženikov prigovor radi prebijanja je neosnovan.

37.1. Kod prebijanja u parnici dolazi do prijeboja–kompenzacije, kada parnične stranke steknu jedan prema drugome uzajamna, istovrsna i dospjela potraživanja, čijim uzajamnim prebijanjem dolazi do potpunog ili djelomičnog ukidanja obveza. Ponoviti je da se tuženikov prigovor radi prebijanja svoje tražbine temelji na osnovi osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 9.726,33 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđuje da je tužitelj zbog primjene niže kamatne stope platio ukupno manji iznos od 9.726,33 kn.

38. O tuženikovom prigovoru radi prebijanja sud može odlučivati samo u granicama tužiteljevog tužbenog zahtjeva, konačno preciziranog, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a kojim zahtjevom za isplatu iznosa od 144.803,90 kn, tužitelj umanjuje po vještaku nesporno utvrđeni iznos više plaćenog od 154.602,50 kn, razliku kojeg utvrđenog i zahtijevanog iznosa sadržava i iznos koji tuženik stavlja u prijeboj. Tužitelj, dakle, u tužbenom zahtjevu umanjuje svoju tražbinu prema tuženiku za čak i viši iznos od onog koji prigovorom radi prijeboja zahtijeva tuženik. Primijetiti je i da se tužiteljev zahtjev odnosi na isplatu po pojedinačno određenim i preplaćenim anuitetima koji ne obuhvaćaju, plaćene anuitete koje precizira tuženik.

39. Slijedom opisanog, kako je tužitelj smanjio tražbinu i tužbeni zahtjev za visinu novčanog iznosa koji odgovara iznosu koji tuženik precizira, sud smatra da ne postoji određena tražbina, to je tuženikov prigovor radi prebijanja neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod IV.

40. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika parničnih stranaka uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

41. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u sporu, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 4.10.2021. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanje na ročištima na dane 6.4.2021. i 19.10. 2021. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr, 9,t.1.) što ukupno predstavlja 1000 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 10.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (2.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 12.500,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 2.053,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 2.000,00 kuna na ime uplaćenog predujma za vještačenje, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 16.553,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („NN” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) koja teče od dana donošenja presude.

42. U preostalom dijelu traženja, Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 10.1.2018. jer u spisu ne postoji taj podnesak, odbio zahtjev za sastav podneska od 15.2.2021 jer po sadržaju nije bitan za odlučivanje.

42.1. Slijedom opisanoga, odlučeno je kao u izreci pod V.

43. Kako tuženik nije uspio u sporu, to je odbijen zahtjev istoga za naknadu parničnog troška kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod V.

U Splitu, 3. prosinca 2021.

S U D A C

Daniel Ban

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis.