Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-1354/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice M. R., OIB: … iz K., D.

P. …, zastupane po pun. K. V., odvj. I. K., protiv

tuženika bolnice D.. T. B., OIB: …, K., Ž.

S. …, zastupane po odvjetnicima iz O. d. J. i p. iz

Z., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Marine Rengel Brlečić, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 4. studenog 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 3. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici Dr. T. B., OIB: …,

K., Ž. S. … da isplati tužiteljici M. R., OIB: … iz

K., D. P. …, iznos od 4.255,25 kuna (slovima: četiritisućedvjestapedesetpet kuna i dvadesetpet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 502,42 kn od dana 16.6.2016 pa do isplate na

iznos od 471,92 kn od dana 16.7.2016 pa do isplate na iznos

od 474,01 kn od dana 16.8.2016 pa do isplate na iznos od

471,98 kn od dana 16.9.2016 pa do isplate na iznos od 442,62

kn od dana 16.10.2016 pa do isplate na iznos od 448,34 kn od

dana 16.11.2016 pa do isplate na iznos od 472,64 kn od dana

16.12.2016 pa do isplate na iznos od 470,30 kn od dana

16.1.2017 pa do isplate na iznos od 501,02 kn od dana

16.2.2017 pa do isplate

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna (slovima: tisućupetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 3. prosinca 2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj sudu dana 14. lipnja 2021. navodi je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09).

1.2. Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007.,2008.,i 2009.g. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009.godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.g. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl.

IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

1.3. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st.4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199 . st.1 Zakona o radu ( NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.g. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII.st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tako je odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

1.4. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015.godine. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4.prosinca 2015.godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl.VII.c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec” da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015.godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Budući da je tuženik od prosinca 2015.godine

nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kuna, ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 4.255,25 kuna za sve plaće od svibnja 2016. godine do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

1.5. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže se da naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmetnoj tužbi u cijelosti protiv.

2.2. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a koja se temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.

listopada 2011.g. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011., a što znači Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. nisu pravno valjane, što se odnosi i na kolektivni ugovor.

2.3. Smatra da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznos osnovice za plaće u javnim službama kao niti drugih usklađivanja plaća iz Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.

2.4. Ujedno, tuženik osporava i Arbitražnu odluku od 7.12.2011. budući da je ista pravno nevaljana obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što ukazuje na činjenicu da se njome ne može identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane u nekom sporu, a koji Sindikat nije potpisao ni sklopio Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. (isti je potpisan od strane sedam potpisnika dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u

javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika).

2.5. U odnosu na pravnu narav, a podredno i na pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor.

2.6. Gore navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih naknadnih dodataka te izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo zbog toga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata – nego sam sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno je kao potonji ništetan. Kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga.

2.7. Slijedom toga tuženik smatra da se tužiteljica ne bi mogla pojavljivati kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine u ovom sudskom postupku. Niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine,

Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti.

2.8. Vezano uz impliciranje da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, a na čemu tužiteljica zasniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 bruto, a ne 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju prvenstveno zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) te Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi č lanka 5.

Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u »Narodnim novinama«.

2.9. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbama članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V1ada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi dana 13.5.2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju se zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć.

2.10. Neosporno je da Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 29.12.2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1.1.2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno tuženik smatra da nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno, podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13.5.2009. godine.

2.11. Tuženik stoga smatra da Sporazum, izmjene i dodaci Sporazumu nisu kolektivni ugovor u smislu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i nisu kolektivni ugovor u smislu Zakona o radu te sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.12.2016. godine , s primjenom od dana 1.1.2017. godine , počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine.

2.12. Tuženik smatra da je došlo do odgode usklađivanja za onaj broj razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine kao trenutak primjene - „poboljšanja stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)".

2.13. Pošto je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine, prema dostupnim podacima

Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - „realni tromjesečni BDP" - u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o „padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) nesporno proizlazi da se usklađivanje prema člancima 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje.

2.14. Stoga je stav tuženika kako okolnosti za povećanje osnovice plaća u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25.10.2016. godine, implicira kako do usklađivanja osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih.

2.15. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz članka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik sve te navode osporava. Pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine općenito navodi i na neprimjenjivost članka 4. S obzirom na gore navedeno odgoda usklađivanja za dužinu trajanja uzastopnih razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) odgađa i primjenu članka 4. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine.

2.16. Tuženik nastavno ističe da on kao poslodavac tužiteljice ni na koji način nema utjecaj na mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se obračun plaća provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike Hrvatske za sve zaposlenike tuženika. Slijedom toga, tuženiku nikako nije bilo moguće napraviti bilo kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su one opravdane i pravno valjane jer promjene u COP-u (centralnom obračunu plaća) ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. Ujedno ističe kako su sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn na temelju akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne plaće. Slijedom svega navedenog, ponovno ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. U svrhu dokaza sud je pročitao Izmjene i dopune Dodatka sporazumu (list 5-12), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 13-17), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH za treće tromjesečje 2015. (list 18-20), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH za drugo tromjesečje 2015. (list 21-23), Ugovor o radu (list 25-27, Rješenje (list 28-29), Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (list 30-32), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu (list 33-36), Obračunske isprave za isplatu plaće (list 37-54), Arbitražnu odluku (list 55-62), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž- 5/2005-2 (list 75-77), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 409/2009-2 (list 78-81), Priopćenja za 2011., 2012., 2013., i 2014. godinu (list 82- 107), Odluku VSRH Revr-847/2010 (list 112-114), Odluku Revr-1797/2009 (list 115- 117), Odluku VSRH Gž-13/2002 (list 118-120), Temeljni kolektivni ugovor od 2010. (list 121-146), Rev-1111/2020 (list 147-156), Temeljni kolektivni ugovor od 2012. (list 157-187), Odluku Revr-408/2012 (list 188-191), Odluku Odluka U-III-3535/2013 (list 192-195), Odluku VSRH Gž-13/2002 (list 196-198), Temeljni kolektivni ugovor od 2007. (list 199-224).

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu.

5.1. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

5.2. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

6. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe, u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26.01.2017.

7.1. Sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,

osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno odredbi čl. 90 st. 1 ZR-a poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

7.2. Stoga prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća) nije osnovan, jer je tužiteljica u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu, te tuženikov način obračuna plaće njegovih zaposlenika nema utjecaja na njegovu obvezu da tužiteljici obračuna plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu. Temeljem prethodno navedenog, sud zaključuje kako prigovor pasivne legitimacije koju je istaknuo tuženik nije osnovan.

8.1. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, no sud smatra da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi

Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., te odluke Revr 1797/09-2 od 07.02.2012., te Gž- 13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

8.2. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa,

pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51.

TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud smatra kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.01.2017.

8.3. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 141/12).

8.4. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.

8.5. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28.08.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27.11.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

8.6. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od 07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji po ocjeni suda predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužiteljice prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

8.7. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

8.8. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada

Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužiteljice osnovano.

8.9. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je razvidno da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječeno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

8.10. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9.1. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužiteljici obračunavana i isplaćivana i bruto plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. jer je tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 4. studenog 2021. izričito naveo kao visina potraživanja tužiteljice nije sporna.

10. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.255,25 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

11.1. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

11.2. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

11.3. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

12.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku kojom je određeno sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

12.2. Tužiteljica je uspjela u parnici u pretežnom dijelu, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, te joj se priznaju ukupno zatraženi troškovi koji se odnose na sastav tužbe od 14.6.2021. u iznosu od 625,00 kn s PDV-om (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: OT), zastupanje na ročištu dana 4.11.2021. u iznosu od 625,00 kn s PDV-om (Tbr. 9.1. OT), te pristup ročištu radi objave i uručenja presude u iznosu od 312,50 kn s PDV- om, odnosno sveukupno 1.562,50 kn. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi navedeni iznos njenih troškova pa je temeljem navedenog riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

12.3. Tužiteljici se ne priznaje trošak sastava podneska od 14.10.2021. u iznosu od 625,00 kuna. Naime, iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP proizlazi da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice pri čemu treba voditi računa i o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Polazeći od smisla ove odredbe, valja u ovom sporu koji se vodi prema odredbama o sporovima male vrijednosti imati u vidu odredbu čl. 461.a ZPP prema kojoj su stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore. Stoga prema citiranim odredbama podnesak tužiteljice od 14.10.2021., dostavljen nakon što je tuženik odgovorio na tužbu, nije bio potreban za vođenje postupka. Također, taj podnesak nije pripremni u smislu odredbe članka 277. stavka 4. ZPP-a jer se u istom ne iznose činjenice niti dokazi koji bi bile smjernice sudu i suprotnoj stranci za pripremanje za glavnu raspravu, već tužiteljica iznosi svoje pravno shvaćanje predmetnog spora, istovjetno kao i u tužbi, pa kao takav nije bio potreban u vođenju predmetne parnice, a niti je dispozitivan. Stoga je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu ovog parničnoga troška u iznosu od 625,00 kuna.

Koprivnica, 3. prosinca 2021.

Sudac

Darko Magdić,

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. K. V., K.

2. O.D J. i p., Z.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica